The New York Times

Izvor: Wikipedia


The New York Times
ISSN: 0362-4331
New York Times 1914-07-29.jpg
Naslovnica The New York Times-a od 29.6. 1914. sa udarnom vešću da je "Austrija zvanično objavila rat Srbiji".
Vrsta dnevne novine
Format broadsheet
Vlasnik The New York Times Company
Izdavač Arthur Ochs Sulzberger, Jr.
Sjedište 229 W 43 St
New York, NY 10036
SAD
Prvo izdanje 1851.
Politička orijentacija liberalizam, lijevi centar, progresivizam, Demokratska stranka
Cijena USD 1.00 ponedjeljak-subota
USD 3.50 nedjelja
USD 3.50/5.00 posebno
Tiraž 1,086,798 radnim danom
1,623.697 nedjeljom[1]
nytimes.com

The New York Times je dnevni list koga u New Yorku izdaje Arthur Ochs Sulzberger Jr. i distribuira širom svijeta. Vlasnik mu je The New York Times Company, koja izdaje još 15 drugih novina, uključujući International Herald Tribune i Boston Globe. Smatra se najvećim gradskim novinama u SAD.

Uživa nadimak "Sijeda dama" zbog svog staromodnog izgleda i stila, a često ga navode kao nacionalni novinski autoritet, što znači da se često navodi kao službena i autoritativna referenca za suvremene događaje.[2] Osnovan je godine 1851, a dosada je osvojio 94 Pulitzerovih nagrada, više nego ijedan drugi list. Ime mu se često skraćuje na Times, zbog čega ga često miješaju s The Timesom, koji se izdaje u Londonu.

Historija[uredi - уреди]

The New York Times su 18.9. 1851. osnovali novinar i političar Henry Jarvis Raymond i bivši bankar George Jones pod nazivom New-York Daily Times. Današnje ime The New York Times je dobio 1857. Novine su ispočetka izlazile svakim danom osim nedjeljom, ali su za vrijeme američkog građanskog rata, kao i većina drugih vodećih novina, dobile i nedjeljno izdanje.

Times je postupno postajao sve utjecajniji, što je pogotovo postalo vidljivo godine 1870. i 1871. kada je serija članaka razotkrila nečasne radnje tada svemoćnog gradskog političara Boss Tweeda te tako prekinula dominaciju Tweed Ringa njujorškom gradskom politikom.[3]

1880-ih je Times, tada izrazito republikanski usmjereni list, počeo voditi stranački neutralniju uređivačku politiku; tako je godine 1884. podržao demokratskog kandidata Grovera Clevelanda u predsjedničkoj utrci. Iako je Times' zbog toga izgubio čitateljstva, uspio je to nadoknaditi za nekoliko godina.

Godine 1896. The New York Times je kupio Adolph Ochs, izdavač The Chattanooga Timesa. On je 1897. stvorio geslo novina, "All The News That's Fit To Print" ("Sve vijesti koje su za štampu"), tada tumačen kao izrugivanje konkukrentskim njujorškim novinama kao što su New York World i New York Journal American - poznatim kao oličenje žute štampe. Pod Ochsovim vodstvom, The New York Times je stekao ugled, tiraž i utjecaj koji će se vremenom dobiti i međunarodne dimenzije.

O tom utjecaju svjedoči i preseljenje sjedišta novina u 42. ulicu godine 1904, kada je obližnji trg dobio ime Times Square. Tamo se razvila i znamenita tradicija spuštanja velike osvijetljene kugle iz Timesove zgrade prilikom dočeka Nove godine. Novine su se nakon devet godina novine preselile na 229 West 43rd Street, njenu današnju lokaciju.

Početkom 20. vijeka Times je stekao ugled i zbog sklonosti da se koristi najsuvremenijom tehnologijom ne bi li što brže donosio vijesti svojim čitateljima. Tako je godine 1904. na samom početku rusko-japanskog rata Times preko radija primio detaljan izvještaj o bitci kod Port Arthura. Godine 1910. je organizirao prve avio-pošiljke Timesa u Philadelphiju. Times' je godine 1919. isto tako organizirao prve trans-atlantske pošiljke u London. Godine 1920. je štampano posebno "avionsko izdanje u 4 sata ujutro" koje je avionom poslano u Chicago kako bi ga mogli čitati učesnici tadašnje republikanske izborne konvencije.

New York Times je 1940-ih doživio značajne promjene kada je uvedena enigmatska sekcija, a kasnije i modna rubrika 1946. Iste je godine dobio i svoje prvo međunarodno izdanje (ukinuto 1967. kada se zajedno s vlasnicima New York Herald Tribunea i The Washington Posta počeo izdavati International Herald Tribune u Parizu). 1946. je kupljena i radio-stanica (WQXR) specijalizirana za klasičnu muziku.

Jedan od najvažnijih trenutaka u historiji novina bila je sudska parnica za klevetu iz 1964. godine poznata pod nazivom New York Times Co. v. Sullivan. O njoj se raspravljalo na američkom Vrhovnom sudu koji je svojom znamenitom presudom ustanovio nove, daleko šire standarde slobode štampe u SAD. Sedam godina kasnije Times je objavio priču o tzv. Pentagonovim papirima, izvještaju koji je tvrdio da je vijetnamski rat išao gore po Amerikance nego što je to američka vlada htjela javno priznati. I ti članci su izazvali sudski spor, odnosno presudu Vrhovnog suda u slučaju New York Times Co. v. United States koji je stao na stranu novine te tako još proširio novinske slobode u SAD.

Sklonost prema novim medijima je zadržana i u doba Interneta, tako da je New York Times već 1995. postavio svoju službenu web-stranicu.

Međutim, posljednje godine su također obilježene i skandalima koji su ozbiljno narušili reputaciju lista. Najzloglasniji je bio slučaj Jaysona Blaira, mladog novinara koji je hvaljen kao velika reporterska zvijezda da bi se 2003. godine otkrilo da se koristio plagijatima i prevarama.

Politička orijentacija[uredi - уреди]

New York Times, kao i većina vodećih američkih listova, voli sebe opisivati kao politički neutralan i maskimalno objektivan izvor informacija. Međutim, New York Times je, s obzirom na svoju čitanost, ugled i utjecaj isto tako predmet žestokih kontroverzi, odnosno optužbi koje njegovu objektivnost dovode u pitanje.

Posljednjih godina, pogotovo nakon što su klasičnim američkim medijima poput štampe i nacionalnih TV-mreža supremaciju počeli ugrožavati radijski talk showovi, Internet i blogovi, u SAD se upravo New York Times često spominje kao najočitiji primjer liberalne, lijeve, odnosno pro-demokratske orijentacije američkog medijskog establishmenta. Taj stav dijele čak i oni dijelovi američke javnosti koji ne dijele konzervativne stavove, pa se Times sa sve manje ironije naziva liberalnom Biblijom.

Kao primjeri se često navode uvodnici koji promiču liberalne stavove u cijelom nizu društvenih pitanja, kao i činjenica da Times više od pola vijeka nije podržao republikanskog kandidata na predsjedničkim izborima (iako mu se znalo dogoditi da to učini na lokalnim ili državunim izborima). Times je poznat i po žestokoj kritici politike Georgea W. Busha u ratu protiv terorizma, a objavljivanje strogo povjerljivih detalja antiterorističkih operacija koje, po mišljenju uredništva, ugrožavaju građanska prava, je listu priskrbilo kritike da, svjesno ili nesvjesno pomaže teroristima odnosno ugrožava nacionalnu sigurnost.

Mnogo su ozbiljnije kritike da je Times pristran ne samo u iznošenju stavova, nego i činjenica. Tako se prilikom otkrivanja skandala redovno iznosi stranačka pripadnost političara ukoliko je riječ o republikancu, a to nije običaj kada je riječ o demokratu.

Godine 2004. i sam Times se, kroz uvodnik svog tadašnjeg urednika Daniela Okrenta pozabavio navodnom liberalnom pristranošću svog lista. Okrent je priznao da je list uistinu liberalan u nekim pitanjima kao što je istospolni brak, ali je tvrdio da to nije izraz političkog stavova uredništva nego kozmopolitanskog i liberalnog karaktera grada kao što je New York.

Literatura[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]