Tanatos

Izvor: Wikipedia
Tanatos iz Artemidina hrama u Efezu, 4. stoljeće pne.

Tanatos (grč. θάνατος, Thánatos) bog je smrti, a ujedno i njezina personifikacija; Niktin i Erebov sin, Hipnosov brat. U psihoanalizi, tanatos je volja za smrću kao antonim erosu kao volji za životom.

Karakteristike[uredi - уреди]

U ranom mitološkom prikazivanju, bio je moćno ilustriran oružan mačem, s čupavom bradom i bijesnim licem. Njegov su dolazak pratile bol i tuga. Poslije je Tanatos prikazivan na ljepši način, kao prekrasan mlad čovjek, a brojni su ga rimski sarkofazi prikazivali kao krilata dječaka, slična Erosu. Tanatosa su onda prikazivali kao mlada čovjeka s crnim krilima i ugašenom, ili napola ugašenom, bakljom. Često je bio u društvu sa svojim bratom, bogom sna Hipnosom.

Imao je srce od željeza i crna, ledena krila, a često ga se prikazivali kako nosi leptira.

Mitologija[uredi - уреди]

Tanatos kao bog smrti nije znao za sućut ili milosrđe. Kad bi osobi došao dan smrti (određen sudbinom) Tanatos bi doletio do nje, ugrabio joj dušu i predao je Hadu.

Samo su dva puta ljudi izigrali Tanatosa: Heraklo ga je svladao i preoteo mu dušu Admetove žene Alkestide, a Sizif ga je vezao i i zatvorio u željeznu bačvu ili u podrum. Zeus je naredio Aresu da ga oslobodi jer su ljudi prestali bogovima prinositi žrtve. Druga inačica mita govori da ga je gnjevni Ares sam oslobodio jer više nije mogao uživati u krvoproliću bitaka budući da nitko nije umirao.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]