Ereb

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ereb (grč. Ἔρεϐος, Erebos) praiskonski je bog, personifikacija tame i sjene koja je ispunjavala sve kutove svijeta. Prema Heziodu, Kaosov je sin i Niktin brat s kojom je imao kćer Hemeru i sina Etera. Ujedno je to naziv i za dio podzemnog svijeta.

Etimologija[uredi | uredi kod]

Riječ Ereb vjerojatno dolazi iz praindoeuropskog jezika, *hregwos, koja ima svoju srodnu riječ u starom nordijskom jeziku roekkr, gotskom riqis = tama, sanskrt rajani = noć, toharskom orkäm = tama. Još jedna mogućnost jest da je riječ posuđena iz hebrejskog jezika - erebh i akadskog jezika -erebu = zalazak sunca, večer (otuda povezanost s tamom). Ista etimologija "zalaska sunca" predložena je i za Europu.

Mitologija[uredi | uredi kod]

Had[uredi | uredi kod]

Prema nekim kasnijim legendama, Ereb je bio jedan od dijelova podzemnog svijeta u kojem se nalazila palača boga Hada, gdje je on, zajedno sa svojom ženom Perzefonom vladao bogovima podzemnog svijeta i dušama mrtvih. Ereb je istodobno bio sinonim za Hada, boga podzemnog svijeta, i mračan, sumoran prostor kroz koji su duše ulazile u podzemni svijet. U Erebu su bile dvije rijeke - Leta i Mnemozina. Duše bi pile vodu iz rijeke Lete, rijeke zaborava, da se ne sjećaju prošlog života nakon reinkarnacije. Onaj tko bi pio iz Mnemozine, sjećao bi se svega i postao sveznajućim.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]