Stiho (Plaut)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stiho (Stichus)
Prizor s gozbe, Grobnica leoparda, Tarkvinija
Napisao:Plaut
LikoviPanegirida (supruga Epignomova)
Pamfila (sestra Panegiridina i supruga Pamfilipova)
Antifon (starac, otac dve sestre)
Gelasim (parazit)
Krokotija (robinja Panegiridina)
Pinakij (dečak, rob Panegiridin)
Epignom (brat Pamfilipov, suprug Panegiridin)
Pamfilip (suprug Pamfilin)
Stiho (rob Epignomov)
Sangarin (rob Pamfilipov)
Stefanija (robinja Pamfilina)
Frulašica
Datum premijere200. pne.
Mjesto premijereRim
Originalni jezikLatinski
ŽanrPalijata
RadnjaAtina

Stiho (lat. Stichus) je komedija rimskog književnika Tita Makcija Plauta, sastavljena od pet činova, za koju se sa palimpsesta zna da je premijerno prikazana 200. pne. na Plebejskim igrama, kao i da je napisana po uzoru na Menandrovu Braću (Ἀδελφοί).[1][2] Ovo je kratak komad od samo 725 stihova, kod koga je upečatljiv nedostatak mnogih elemenata uobičajenih za Plautovu palijatu, npr. u vezi sa zaljubljenim mladićem kome pomaže lukavi rob i sl., kao i odsustvo intrige u samom zapletu. Ova sentimentalna komedija zapravo obrađuje trijumf supružničke ljubavi, gde dve mlade žene sačuvaju vernost i svoje muževe, koji su zbog siromaštva otišli da potraže zaradu van domovine. Komedija nosi naslov po jednom od sporednih likova ― po robu Stihu.

Zaplet[uredi | uredi kod]

Ovaj komad ima dosta tanak zaplet, a većina komičnih situacija proističe iz ponašanja večito gladnog parazita i predstave robova kako se zabavljaju. Antifon, bogati i veseli atinski starac, ima dve ćerke, Panegiridu i Pamfilu. One su udate za dva brata, Epignoma i Pamfila, koji su, izgubivši imetak zahvaljujući raznim parazitima i besposličarima, otišli van domovine da se bave trgovinom, s ciljem da ponovo steknu bogatstvo. Pošto njih dvojice već tri godine nema i ne zna se čak ni to jesu li još uvek živi, Antifon, pozivajući se na svoju očinsku vlast, traži od svojih ćerki da se ponovo udaju. Međutim, sestre odluče da će ostati verne svojim odsutnim muževima. Panegirida pošalje parazita Gelasima u luku, da proveri jesu li doplovili neki brodovi. U međuvremenu dečak Pinakij, rob Panegiridin, javlja joj da se njen muž, Epignom, vratio u Atinu. On i njegov brat, Pamfilip, na putu iz luke sretnu Gelesima, koji neuspešno pokuša da im se nametne kao gost na večeri. Zatim dva brata odu kućama i izmire se s Antifonom, koji od njih traži da mu poklone neku lepu robinju. Stiho, rob Epignomov, dobija slobodan dan od gospodara, koji mu daruje i jedno bure vina. Stiho priredi zabavu, na koju pozove i svog prijatelja, roba Sagarina, te njihovu družbenicu Stefaniju. Komad se završava plesom uz svirku frulašice.[3]

Argument[uredi | uredi kod]

U sačuvanim rukopisima Stiho počinje s dva argumenta, tj. s dva kratka sažetka drame. Te argumente nije pisao Plaut, već su dodati kasnije, nakon Plautove smrti. U njima se daje kratak pregled sadržaja drame, s posebnom osvrtom na opšte okolnosti, razvoj zapleta i njegov epilog. Kao i u drugih šest Plautovih komedija koje imaju dva argumenta, jedan od njih je i u Stihu dat u obliku akrostiha:[2]

Senex castigat filias, quod eae viros
Tam perseverent peregrinantis pauperes
Ita sustinere fratres neque relinquere;
Contraque verbis delenitur commodis,
Habere ut sineret quos semel nactae forent.
Viri reveniunt opibus aucti trans mare;
Suam quisque retinet, ac Sticho ludus datur.
Starac kori ćerke jer su one muževima svojim
Tako verne i neće ih napustiti, dvojicu braće,
Iako su oni otputovali i ni glasa nema od njih;
Ceni, pak, mudre reči, i one ga umekšaju, što mole da
Humano im dopusti da zadrže one koje već imaju.
Uto se vrate muževi, noseći bogatstva preko mora;
Svako svoju ženu zadrži, a Stih dobije slobodan dan.

Struktura[uredi | uredi kod]

Prvi čin[uredi | uredi kod]

Komedija počinje razgovorom dve sestre, Panegiride i Pamfile, koje su zabrinute zbog dugog odsustva svojih muževa, Epignoma i Pamfilipa, takođe braće. Situacija je dodatno otežana time šo je to odsustvo podstaklo i Antifona, oca dve devojke, da od njih zatraži da napuste Epignoma i Pamfilipa i ponovo se udaju. Pamfila nedvosmisleno izjavljuje svoju vernost, a Panegirida je sklona da odgovornost prebaci na muževe i, u svakom slučaju, umanji dramatičnost očevih želja. Uto stiže upravo Antifon, koji ih propituje o mogućnosti da se i sâm ponovo oženi, čime im zapravo daje do znanja da i one treba da potraže nove muževe. One mu odgovaraju da će mu se pokoriti tako što će ostati verne muškarcima za koje ih je on sâm nekada udao. Panegirida preko svoje robinje poziva parazita Gelasima, koga želi poslati u luku da proveri je li stigao neki brod iz Azije, na kome bi mogli biti i njihovi muževi.

Drugi čin[uredi | uredi kod]

Gelasim prvo naleti na dečaka Pinakija, roba Panegiridinog, i slušajući njegov trijumfalni monolog shvati da su se dvojica odsutnih vratila. Odmah potom i Panegirida sazna za tu veselu novost. Gelasim, u prvom trenutku oduševljen, paralisan je vešću (koju Pinakije namerno naglašava) da je Epignom sa sobom doveo druge parazite.

Treći čin[uredi | uredi kod]

Epignom se vratio kući i odmah se izmirio s Antifonom, koga je odobrovoljilo i bogatstvo koje je ovaj stekao trgovinom. U međuvremenu Stiho, rob Epignomov, priprema proslavu s prijateljem Sagarinom i njihovom družbenicom Stefanijom. Gelasim stane da saleće Epignoma pretvarajući se da ga poziva na večeru, a zapravo nastojeći da Epignom pozove njega. No taj mu naum propada.

Četvrti čin[uredi | uredi kod]

Antifon, u vidu jedne poučne priče, iznosi svojim zetovima čudan zahtev: naime, traži od njih da mu obezbede neku lepu robinju s kojom bi, o njihovom trošku, prikladno proslavio njihov povrtak. Potom Gelasim pokuša s Pamfilipom isto ono što je ranije bezuspešno pokušao s njegovim bratom, da naime isposluje poziv na večeru. Međutim, i ovoga puta ostaje praznih ruku, te ga oba brata isprate gladnog.

Peti čin[uredi | uredi kod]

Ceo ovaj čin posvećen je opisu pijanke na kojoj uživaju robovi ― Stiho, Sagarin, Stefanija, koji čine burleskni ljubavni trougao.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Plaute, Théâtre complet II, éd. trad. Pierre Grimal, Gallimard, coll. »Folio«, 1991, str. 903.
  2. 2,0 2,1 T. Macci Plauti Stichus na www.thelatinlibrary.com.
  3. T. Maccius Plautus, Stichus, or The Parasite Rebuffed, Henry Thomas, Riley (ed.), "The Subject".