Skila

Izvor: Wikipedia
Skila, detalj s beotijske posude, 5. stoljeće pne., Louvre

Skila ili Scila (grč. Σκύλλα, Skylla) u grčkoj mitologiji morska je neman, kći morskog boga Forkida, koja je na morskom tjesnacu vrebala brodove što bi prolazili i gutala ljude koji su u njima plovili.

Karakteristike[uredi - уреди]

Skila je stanovala je u crnoj špilji jedne hridi, a svoju je nazočnost objavljivala strahovitim lavežom koji preko pučine odjekuje kao glas tek okoćenog šteneta. Protiv nje nije vrijedilo biti hrabar jer joj se nije moglo nauditi, a jedini je spas bio pobjeći od nje.

Skila ima dvanaest nogu i šest zmijskih vratova na kojima se nalaze glave sa tri reda gustih zuba koje rastvara da bi zdrobila žrtvu.

U klasičnoj umjetnosti prikazivana je kao riborepa Sirena s četiri do šest psećih glava.

Mitologija[uredi - уреди]

Preobrazba[uredi - уреди]

Prema Ovidiju, Skila je nekoć bila prekrasna nimfa. Glauk se ludo zaljubio u nju, ali je pobjegla od njeg na zemlju gdje je on, kao morsko božanstvo, nije mogao slijediti te je bio očajan. Otišao je čarobnici Kirki da je zatraži ljubavni napitak koji bi omekšao Skilino srce.

No, Kirka se također zaljubila u Glauka te ga je obasipala slatkim riječima, no Glauk ju je odbijao. Kirka se strahovito naljutila, ali ne na Glauka nego na Skilu. Pripremila je moćni otrov i izlila ga u bazen u kojem se Skila kupala. Kad je Skila ušla u vodu, pretvorila se u strašno čudovište s dvanaest nogu i šest glava te tri reda zubi. Stajala je očajna, nije se mogla micati, uništavala je sve što je prolazilo i do čega je mogla doći. Kad bi koji brod prolazio, svaka bi njezina glava dohvatila jednog mornara.

Skila i Haribda[uredi - уреди]

Haribda je ležala na jednoj strani uskog kanala, a na drugoj je strani bila Skila, morsko čudovište. Dvije strane bile su u dometu strijele jedna od druge, toliko blizu da mornari nisu mogli izbjeći Haribdu jer bi došli do Skile i obrnuto. Otud i metafora "Skila i Haribda" za dva zla koja je nemoguće izbjeći.

Argonauti[uredi - уреди]

Argonauti su uspjeli izbjeći obje jer ih je vodila Tetida, jedna od Nereida.

Odiseja[uredi - уреди]

Odisej, za razliku od Argonauta, nije imao toliko sreće. Izabrao je riskirati i prijeći preko Skile te izgubiti nekoliko ljudi nego izgubiti cijeli brod kod Haribde. Odisej je uspješno održavao pravac i izgubio samo šest ljudi. No, njegovi su drugovi poslije uvrijedili Helija ubivši njegovo sveto stado, stoga je Zeus na posljetku uništio brod i posadu munjom, a samo se Odisej spasio.

Odisej je ostao na svojoj splavi te je vraćen do Skile i Haribde, ali je ovaj put prošao pored Haribde koja je uvukla u sebe njegovu splav. No, Odisej je preživio držeći se za smokvino stablo koje je raslo na stijeni. Pri sljedećem izlijevanju vode, njegova je splav odbačena te je nastavio s putom.

Heraklo[uredi - уреди]

U kasnogrčkom mitu govori se da je Heraklo susreo Skilu na putovanju do Sicilije te da ju je ubio. Njezin otac, morski bog Forkid, plamenim je bakljama oživio njezino tijelo.

Eneja[uredi - уреди]

Također, neki izvori pišu da je, kad je Enejina flota prošla kroz zaljev nakon pada Troje, Skila pretvorena u opasnu stijenu.

Lokacija[uredi - уреди]

Tradicionalno se Skilina lokacija povezuje s Mesinskim zaljevom na sicilskoj obali u obličju stijene. Ondje se stvara vrtlog (Haribda), ali je rijetko opasan. Druga je moguća lokacija rt Skila u sjevernoj Grčkoj.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]