Kirka

Izvor: Wikipedia

Kirka (grč. Κίρκη, Kírkê) u grčkoj mitologiji čarobnica je (nimfa ili boginja) s vlastita otoka, Odisejeva ljubavnica, Helijeva i Perzina kći.

Etimologija[uredi - уреди]

Dosso Dossi: Kirka i njezini ljubavnici

Kirkino grčko ime označava pticu (sokola ili jastreba).

Mitologija[uredi - уреди]

Život[uredi - уреди]

Kirka je bila kći boga Sunca Helija i Okeanide Perze, Etova, Pasifajina i Agina sestra.

Bila je poznata po svom čarobničkom umijeću, a svoje bi neprijatelje ili one koji bi je uvrijedili pretvarala u životinje ili druge stvari uz pomoć raznih napitaka i biljaka te bi oni ostajali s njom na otoku. Preka većini izvora bila je čarobnica, a neki je smatraju nimfom ili boginjom.

Odiseja[uredi - уреди]

John William Waterhouse: Kirka pruža šalicu Odiseju, 1891.

U Homerovoj Odiseji[1] njezin je otok opisan kao vodena vila koja stoji nasred čistine. Oko kuće bili su lavovi i vukovi, žrtve njezine magije. Nisu bili opasni, a umiljavali su se strancima.

Kirka je pozvala Odisejevu družinu na gozbu, a hrana je bila otrovana njezinim magičnim napicima te ih je sve pretvorila u svinje čarobnim štapićem. Jedino je Euriloh, sumnjajući na prijevaru, pobjegao i upozorio Odiseja i ostale koji su ostali na brodovima. Odisej je krenuo po svoje ljude, ali presreo ga je Hermes i rekao da nađe posebnu biljku koja će ga čuvati od sudbine njegovih drugova.

Kad je Odisej stigao Kirki, njezina čarolija nije djelovala te je bila toliko iznenađena pa se na posljetku zaljubila u nj i vratila njegove drugove u ljudsko obličje. Godinu dana Odisej i Kirka bili su ljubavnici, a poslije ih je sve pustila da odu te im je pomogla, davši Odiseju uputu kako da dođe do Hada i Aheronta. Predložila je Odiseju dva puta do Itake - preko Simplegada[2], lutajućih stijena ili preko Skile i Haribde[3].

Skila[uredi - уреди]

Prema Ovidiju[4], Skila je nekoć bila prekrasna nimfa. Glauk se ludo zaljubio u nju, ali je pobjegla od njeg na zemlju gdje je on, kao morsko božanstvo, nije mogao slijediti te je bio očajan. Otišao je čarobnici Kirki da je zatraži ljubavni napitak koji bi omekšao Skilino srce.

No, Kirka se također zaljubila u Glauka te ga je obasipala slatkim riječima, no Glauk ju je odbijao. Kirka se strahovito naljutila, ali ne na Glauka nego na Skilu. Pripremila je moćni otrov i izlila ga u bazen u kojem se Skila kupala. Kad je Skila ušla u vodu, pretvorila se u strašno čudovište s dvanaest nogu i šest glava te tri reda zubi. Stajala je očajna, nije se mogla micati, uništavala je sve što je prolazilo i do čega je mogla doći. Kad bi koji brod prolazio, svaka bi njezina glava dohvatila jednog mornara.

Ostali izvori[uredi - уреди]

John William Waterhouse: Kirka Indiviosa, 1892.

U Heziodovoj Teogoniji[5] doznajemo da je Kirka Odiseju rodila tri sina: Agrije, Latin i Telegon, koji je vladao Etruščanima.

Kasniji pjesnici govore samo o Telegonu kao njihovu sinu. Kad je Telegon odrastao, Kirka ga je poslala da nađe Odiseja, koji se odavno vratio na Itaku. No, stigavši ondje, Telegon je zabunom i ne znajući ubio svog oca. Vratio je tijelo na Kirkin otok i poveo Penelopu te Odisejeva i Penelopina sina Telemaha s njim. Kirka ih je učinila besmrtnima i udala se za Telemaha, a Telegon se oženio Penelopom.

Dioniz Halikarnski[6] citira povjesničara Ksenagoru te tvrdi da su Odisej i Kirka imali tri sina: Roma, Anteja i Ardeja, prema kojima su nazvana tri grada: Rim, Antium i Ardea.

Neki izvori govore i da se Kirka susrela s Argonautima te da ih je očistila zbog Apsirtove smrti. U nekim izvorima piše i da je imala kćer Egu.

U kasnijim se pričama spominje da je Kirka pretvorila Pika u djetlića zato što je odbio njezinu ljubav, a Skilu u strašno čudovište.

Literatura[uredi - уреди]

  1. Homer: Odiseja; 10. pjevanje
  2. vjerojatno Liparski otoci, u 13. stoljeću kineski putnik Čou Đu-kua slično ih je nazvao u bilješkama
  3. vjerojatno kod Mesinskog zaljeva
  4. Ovidije: Metamorfoze
  5. Heziod: Teogonija, 1011.
  6. Dioniz Halikarnski: Rimska arheologija; 1.72.5

Eksterni linkovi[uredi - уреди]