Skateboarding

Izvor: Wikipedia
Skejter izvodi trik grind na prednjoj osovini

Skateboarding (u nas poznat i kao skejtanje) naziv je za ekstremni šport u kojem osoba (skejter) stoji na posebnoj dasci s kotačima na dvije osovine (skateboardu ili skejtu) te pritom izvodi razne trikove. Sam naziv dolazi od dvije engleske riječi: skate, što znači "klizati" te board, što znači "daska".

Skateboarding se razvio 1970-ih godina u SAD-u, a zamah je doživio sredinom osamdesetih, nakon povećanja dužine i raspona daske, a samim time i kotača.[1] Dominantna su dva stila skejtanja: street, skejtanje na ulici pri čemu se za trikove koristi bilo što po čemu se daska može voziti te vert (od vertical = "okomito"), stil koji je tipičan za razna natjecanja i kojeg karakteriziraju veći skokovi i veća visina izvođenja trikova, obično u posebno izrađenim "polucijevima" - half pipe.

Osim što je ekstremni sport, skateboarding može biti i rekreacija te svojevrstan način umjetničkog izražavanja. Tradicionalno se povezuje s drugim urbanim subkulturnim aktivnostima, kao što su BMX biciklizam, grafiti, punk (postoji i cijeli glazbeni pravac nazvan skate punk[2]), grunge, hip hop itd. Također, daska za skejt može služiti i kao prijevozno sredstvo.

Skateboarding je česta tema filmova i videoigara. Neka od najpoznatijih imena skejtanja su Rodney Mullen, Tony Hawk, Stacy Peralta, Steve Caballero, Bob Burnquist i drugi. Shaun White, dvostruki olimpijski pobjednik u snowboardu - disciplina half pipe, također je prvak u skateboardingu na X Games, igrama ekstremnih sportova.[3]

Razvoj skateboardinga[uredi - уреди]

Skejter drži skateboard. Daske u današnjem obliku pojavile su se početkom 1970-ih.

Skateboarding je nastao 1940-ih i 1950-ih u Kaliforniji i isprva se zvao "ulično surfanje", pošto su surferi tražili aktivnost kojom bi se zabavili dok nema velikih valova. Prvi su skejtovi bile obične daske s pričvršćenim kotačima koturaljki. Nakon što je nova zanimacija postala popularna, neke su tvrtke počele s proizvodnjom dasaka, obično napravljenih od nekoliko slojeva slijepljenih drvenih ploča, koje su na oba kraja bile lagano podignute. Ti se prvi skejtovi, osim po dimenzijama, nisu previše razlikovali od današnjih. Stav na skejtu (stance) bio je sličan stavu na dasci za surfanje, jer su prvi skejteri bili surferi.

Popularnost skejtanja stalno je rasla te 1965. godine nova aktivnost dobiva i svoj časopis, Skateboarder Magazine, koji redovito izlazi od 1970-ih, kada skateboarding poprima obrise onoga što je danas. Tih je godina razvijen skejt s kotačima od poliuretana, koji su trajnošću i upravljivošću daleko nadmašivali prijašnje kotače napravljene od čelika ili plastike.[4] To je donekle smanjilo i troškove proizvodnje, a uvelike je povećalo pristupačnost skejta svakome. Pažnja se počela posvećivati i dizajnu daske, tako da su oslikani skejtovi često bili prava umjetnička djela. Osovine kotača (kod skejtera poznate kao "mostovi") postale su kvalitetnije i "mekše", čime je daska bila upravljivija te su se stvorili preduvjeti za razvitak složenijih trikova.

Skatepark u Louisvilleu s half pipeom i full pipeom

Godine 1976. suša u Kaliforniji ispraznila je brojne bazene, u kojima su zatim skejteri počeli voziti, što se uzima za početak vert skejtanja. Godine 1978. skejter Alan Gelfand izumio je trik kojim je na određeni način revolucionirao skateboarding. Pritiskom stražnje noge na rep skejta i istovremenim povlačenjem prednje noge po dasci postiže se skok - ollie, koji je osnova za sve daljnje trikove. Počeli su se pojavljivati skate parkovi koji su sadržavali sve popularne objekte za skejtanje, kao što su ovalni bazeni, half pipe, duge cijevi za grind i sl. Sa sve većim visinama koje su skejteri postizali pojavilo se pitanje sigurnosti, što je dovelo do toga da su se (posebno u vertu) počele koristiti kacige te štitnici za laktove i koljena. Unatoč tome, ozljede su do danas ostale jedno od obilježja skateboardinga: Tony Hawk, jedan od najpoznatijih skejtera, priznaje da je u skejtanju slomio lakat te imao mnogo ogrebotina, iščašenja i uganuća.[5] Sigurnost je bila glavni razlog zatvaranja većeg broja skate parkova krajem 1970-ih, jer su vlasnici bili prisiljeni plaćati velike troškove osiguranja.[6]

U osamdesetima je skateboarding postao dijelom popularne kulture i značajno je utjecao na glazbu, modu i druge aspekte življenja. S pojavom video kamera pojavili su se i video spotovi o skateboardingu, i danas najpopularniji način pokazivanja vještina pojedinih skejtera. Nekolicina vrhunskih vozača (Caballero, Hawk, Mullen i drugi) prešla je u profesionalce te im je skateboarding postao glavni izvor prihoda. Premda je skateboarding krajem 1980-ih izgubio na popularnosti, s pojavom X Gamesa 1995. ponovo je dospio u žižu javnosti.[7] U novom je mileniju skateboarding postao izuzetno popularna aktivnost, prisutna u filmovima, videoigrama i općenito u popularnoj kulturi.

Skateboarding trikovi[uredi - уреди]

S pojavom skate parkova i kvalitetnijih skejtova, skejteri su stvorili brojne trikove koji se dijele u nekoliko osnovnih kategorija. Većina trikova započinje osnovnim skokom (ollie).

Ollie
Flip
Grab
Grind

Flip[uredi - уреди]

Flip trikovi su oni trikovi koje skejter izvodi okrećući dasku u zraku nogom. Daska se može okrenuti prednjom ili stražnjom nogom. Osnovni su trikovi kickflip, heelflip i pop shove-it.

Grab[uredi - уреди]

Grab (eng. za "hvatanje") trikovi uglavnom zahtijevaju veću visinu pa se pretežno izvode na half pipeu, na način da skejter u zraku rukom hvata skejt. Najpoznatiji su indy grab, airwalk, madonna, benihana, tail grab itd.

Grind[uredi - уреди]

Grind (eng. za "mljevenje") trikovi izvode se pri kontaktu jedne ili obje osovine ("mosta") skejta s rubom zida ili ogradom. Pri izvođenju ovih trikova izuzetno je važan osjećaj za ravnotežu. Poznati su 50-50, 5-0, nosegrind, crooked grind itd.

Slide
Aerial
Lip
Freestyle handstand

Slide[uredi - уреди]

Slide (eng. za "klizanje") trikovi slični su grind trikovima, samo što umjesto osovina, kontakt s podlogom ima daska ili kotači (na kojima se u tom slučaju klizi, a ne vozi). Kao i kod grinda, osjećaj za ravnotežu presudan je za izvođenje ovih trikova. Poznati trikovi su tailslide (klizanje na "repu" daske), noseslide (klizanje na "nosu" daske), frontside lipslide i drugi.

Aerial[uredi - уреди]

Aerial (doslovce: "zračni") trikovi izvode se većinom na vert natjecanjima i često uključuju veliku pogibelj. Obično se sastoje od kombinacije rotacije i grab trikova. Poznati aerial trik, kojeg izvodi Tony Hawk, naziva se "900", zbog toga što se skejter dva i pol puta okrene oko svoje osi, odnosno izvede okret od 900 stupnjeva.

Lip[uredi - уреди]

Lip trikovi izvode se na rubu bazena ili half pipea na način da se prednji ili stražnji dio daske na trenutak zadrži na rubu.

Freestyle[uredi - уреди]

Freestyle ili slobodni način je zajednički naziv za brojne trikove koji se izvode na ravnoj površini. Često ti trikovi mogu biti dio koreografije na određenu glazbu. Poznati freestyle trikovi su manual (trik u kojem se skejt vozi na jednom ili dva kotača), handstand (stoj na rukama na dasci) itd. Autor najvećeg broja freestyle trikova je Rodney Mullen.[8]

Stav[uredi - уреди]

Vožnja skejta u naopakom (goofy) stavu - desna je noga naprijed

Stav (eng. stance) označava položaj skejtera na dasci. Može biti prirodni (regular), kod kojeg je lijeva noga naprijed, a desna natrag, te "naopaki" (goofy, doslovce "šašavi"), kod kojeg je desna noga naprijed, a lijeva natrag. Ovo važi i za ostale športove na dasci, kao što su snowboard te surfing. Većina skejtera vozi prirodnim, a oko četvrtine naopakim stavom.[9] Ukoliko skejter jednako vješto barata s oba stava, to se naziva switch-foot. Trik koji vozač izvodi dok je u "slabijem" stavu također se naziva switch. S druge strane, fakie (od eng. fake = "lažno") označava izvođenje trikova dok se vozač u prirodnom stavu kreće unatrag. Tako je trik nollie zapravo ollie izveden pritiskom na prednji umjesto na stražnji dio skejta, čime se postiže skok unatrag.

Položaj torza vozača također ima svoje nazivlje: frontside (eng. front = "prednji") označava da je gornji dio tijela okrenut prema smjeru kretanja, dok backside (eng. back = "stražnji") znači da je vozač leđima okrenut smjeru kretanja.

Skejt[uredi - уреди]

Skejt gledan s donje strane
Most skejta

Skateboard ili skejt sastavljen je od tri dijela:

  1. Daska - obično je napravljena od šperploče, odnosno 7 do 9 slojeva drva slijepljenih zajedno te ima blago uzdignut nos i rep. Sjevernoamerički proizvođači kao materijal najčešće koriste javor, no česte su i daske od stakloplastike, bambusa, smole, kevlara, karbonskih vlakana, aluminija te plastike. Na gornju stranu daske lijepi se brusni papir, s ciljem povećanja trenja između tenisica i daske, čime se olakšava i pospješuje upravljanje skejtom. Brusni je papir obično crn, no pojavljuje se i u drugim bojama, u zavisnosti od dizajna skejta.[10]
  2. Mostovi (osovine) skejta (eng. trucks) - pričvršćuju se na dasku i povezuju je s kotačima. Najčešće su izgrađeni od aluminijske slitine kako ne bi bili preteški. Most se sastoji od dva dijela: baze (pričvršćene vijcima za dasku) i nosača kroz kojeg prolazi osovina. Između njih nalaze se umetci od (najčešće) gume, koji služe za lakše okretanje skejta. Mijenjanjem tvrdoće umetaka postiže se lakše, odnosno teže skretanje skejta, a pravu mjeru svaki vozač treba odrediti sam.
  3. Kotači - najčešće su napravljeni od poluretana i dolaze u različitim bojama i veličinama u zavisnosti od tipa skejtanja. Veći kotači (54–85 mm) brže se okreću te lakše prelaze preko neravnina. S druge strane, manji kotači drže dasku bliže tlu i traže manje snage za ubrzanje, ali je zato skejt s takvim kotačima sporiji. Također se kotači dijele prema tvrdoći. Raspon je od veoma mekih (indeks 75 na "Shore A" ljestvici) do veoma tvrdih (101 na "Shore A" ljestvici). Uobičajeno, street skejteri koriste manje i tvrđe kotače, pošto se s njima lakše izvode flip trikovi (lakše se okreće skejt). Vert skejteri koriste srednje velike kotače (55-65 mm) kako bi postigli veću brzinu potrebnu za izvođenje viših skokova. Najveće i najmekše kotače koriste skejteri u disciplinama slalom i spust, jer se tu postižu najveće brzine, a kotači moraju dobro prijanjati površini zbog potrebe za naglim promjenama smjera.

Odjeća, obuća i dodaci[uredi - уреди]

Tipične tenisice za skateboarding

Premda ne postoji službeni kodeks odijevanja skejtera, dosta se odjevnih predmeta može okarakterizirati tipično skejterskim. To su u prvom redu preširoke (baggie) hlače ili isprane traperice, košarkaški dresovi, majice dugih rukava s kapuljačom, majice kratkih rukava s natpisom koje se nose preko majice dugih rukava, kape "šilterice" s logom proizvođača skejta te platnene tenisice s debelim i ravnim đonom. Također se nose i debele "karirane" košulje po kojima su početkom 1990-ih bili prepoznatljivi pripadnici grunge pokreta (Shaun White je nosio takvu košulju prilikom osvajanja zlatne medalje u snowboardu na ZOI 2010. u Vancouveru[11]). Takva je odjeća popularna kod pripadnika mlađe populacije, čak i ako nisu izravno vezani uz skateboarding, a brojni proizvođači odjeće specijalizirali su se za ovu modu. Profesionalni vozači kod verta i skate spusta nose i kacige, štitnike za laktove i koljena te često i rukavice.

Nezaobilazan dio imidža velikog broja skejtera su i tetovaže.

Utjecaj na kulturu[uredi - уреди]

Isprva je skateboarding bio vezan uz surfersku kulturu, no kako se širio diljem SAD-a u područja gdje surfanje nije bilo poznato, razvio je vlastitu sliku. Primjerice, kratki film Video Days iz 1991. prikazuje skejtere kao smione pobunjenike. Ta se slika donekle promijenila posljednjih godina, popularizacijom skejtanja. No i dalje postoji određeni otpor prema skejterima u javnosti, tako da se brojni gradovi protive izgradnji skate parkova, u strahu da bi takav park mogao pridonijeti porastu kriminala i zlouporabe opojnih droga u tom području.[12][13][14] Nadalje, kako sve više profesionalnih skejtera koristi hip-hop, reggae ili hard rock glazbu u svojim videima, a što privlači mlade koji slušaju te vrste glazbe, polako se gubi predodžba o skejterima kao pobunjenicima koji slušaju samo punk glazbu.

U Norveškoj je od 1978. do 1989. bilo zabranjeno posjedovati, voziti ili prodavati skateboard. Zakon je izglasan zbog potencijalne opasnosti od ozljede pri vožnji skejta. Norveški su skejteri u ovom razdoblju gradili skejt rampe u šumama i zabačenim područjima kako bi izbjegli policiju.[15]

Tony Hawk, vjerojatno najpoznatiji svjetski skejter, dao je ime popularnom serijalu videoigara

Skateboarding filmovi[uredi - уреди]

Skateboarding videoigre[uredi - уреди]

Skateboarding na X Games[uredi - уреди]

Shaun White, pobjednik u disciplini Vert 2007. i 2011.
Kanađanin Pierre-Luc Gagnon, šesterostruki pobjednik Verta
Glavni članak: X Games

Od 1995. održavaju se natjecanja u skateboardingu na X Games, igrama ekstremnih športova. Slijedi popis pobjednika u disciplinama vert, street/park i Big Air:

Godina Vert Street/park Big Air
1995. Tony Hawk Chris Senn -
1996. Andy Macdonald Rodil de Araujo Jr. -
1997. Tony Hawk Chris Senn -
1998. Andy MacDonald Rodil de Araujo Jr. -
1999. Bucky Lasek Chris Senn -
2000. Bucky Lasek Eric Koston -
2001. Bob Burnquist Kerry Getz -
2002. Pierre-Luc Gagnon Rodil de Araujo Jr.
(street i park)
-
2003. Bucky Lasek Eric Coston (street)
Ryan Sheckler (park)
-
2004. Bucky Lasek Paul Rodriguez Danny Way
2005. Pierre-Luc Gagnon Paul Rodriguez Danny Way
2006. Sandro Dias Chris Cole Danny Way
2007. Shaun White - Bob Burnquist
2008. Pierre-Luc Gagnon Ryan Sheckler Bob Burnquist
2009. Pierre-Luc Gagnon - Jake Brown
2010. Pierre-Luc Gagnon Ryan Sheckler Jake Brown
2011. Shaun White Nyjah Huston Bob Burnquist
2012. Pierre-Luc Gagnon Paul Rodriguez Bob Burnquist

Skateboarding u Hrvatskoj[uredi - уреди]

U Hrvatskoj postoji vrlo malo razumijevanja u institucijama vlasti za izgradnju skateboarding sadržaja te je lokalna vlast u Fažani početkom 2010. čak i srušila jedan zid koji su lokalni skejteri koristili, na što su ovi organizirali prosvjede.[16]

Športska udruga Atlantis iz Splita svake zime i ljeta organizira natjecanja, Winter, odnosno Summer Challenge.[17] U Rijeci na Krnjevu se u svibnju 2009. održalo otvoreno prvenstvo Hrvatske u skateboardingu, koje je privuklo gotovo tisuću posjetitelja.[18] U Zagrebu se lokalni skejteri okupljaju većinom ispred muzeja Mimara, na Jarunu, ispred zgrade INA-e, u Vukovarskoj te, do 2009., u improviziranom skate parku u Španskom, kojeg su gradske vlasti tada uklonile.[19] Splitski se skejteri okupljaju ispred zgrada Stande i Dalme te na Matejuški i u skate parku na Žnjanu, a 2005. je u domu mladeži "Klub Kocka" otvoren i indoor skate park.[20] Osijek također ima svoj skate park,[21] a isti se planira i u Dubrovniku.[22]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]