Sippar

Izvor: Wikipedia

Koordinate: 33.058829° N 44.252153° E

S obzirom na blizinu Babilona, Sippar je rano priključen carstvu pod Hammurabijem

Sippar (sumerski Zimbir "grad ptica", suvremeniTell Abu Habbah, u Iraku), bio je drevni sumerski i kasnije babilonski grad na istočnoj obali Eufrata, oko 60 km sjeverno od Babilona.

Bio je podijeljen u dva dijela, "Sippar od Sunčevog bga" i "Sippar od boginje Anunit". Prvi dio je otkrio Hormuzd Rassam godine 1881. kod Abu Habbe, 20-ak km jugoistočno od Bagdada.

Sippar se u Starom zavjetu zove Sepharvaim.

Na natpisima se spominju dva Sippara - "Sippar od Edena," koji je najvjerojatnije bio četvrt grada. Moguće je i da je jedan od "Sippara" bio Akkad, prijestolnica prvof semitskog carstva.

Glavni bog grada bio je sumerski bog sunca Utu (Šamaš na akadskom).

Arheologija[uredi - уреди]

Veliki broj klinopisnih pločica i drugih artefakata je pronađen u ruševinama hrama Šamaša, koga su Sumerci zvali E-Babara, a Semiti Bit-Un. Za ovaj hram se vjeruje da je bio najstarija svjetska banka, odnosno da je poslovao do 1831. pne. [1]

Xisuthros, "kaldejski Noa", je prema Berosovim navodima, u Sipparu zakopao zapise pretpotopnog svijeta -- možda zato što je ime Sippar vezano uz riječ sipru, odnosno "pisanje". Prema Abidenu je Nebukadnezar dao iskopati veliki kanal u okolici. Ovdje je također bio babilonski logor u doba Nabonida.

Plinije (Prirodna historija 6.30.123) spominje sektu ili školu Kaldejaca koja se zvala Hippareni. Često se pretpostavlja kako se to odnosi na Sippar (s obzirom da su dvije druge škole također bile vezane uz gradove: Orcheni prema Uruku, i Borsippeni prema Borsippi), ali to nije široko prihvaćeno.[2]


Reference[uredi - уреди]

  1. Benjamin Bromberg (1942). "The Origin of Banking: Religious Finance in Babylonia". The Journal of Economic History 2 (1): 77–88. 
  2. "It is usually assumed that the Hippareni refers to Sippar (Ptolemy's Sippara), but even that requires proof, since the change of ‘s’ to ‘h’ is strange." —R. D. Barnett (1963). "Xenophon and the Wall of Media". The Journal of Hellenic Studies 83: 14. DOI:10.2307/628451.