Parenzana

Izvor: Wikipedia
Austrijska parna lokomotiva U.37 na koparskom kolodvoru
Kolodvorska zgrada u Poreču

Parenzana (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro, TPC) je uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst preko niza kolodvora s Porečom kao krajnjim kolodvorom. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Prolazila je kroz tri države: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge je preuređen za biciklističke i pješačke staze, a razmišlja se i o obnovi pojedinih dionica pruge u turističke svrhe.

Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.

Parenzana - TPC[uredi - уреди]

Kameni stupić s kilometarskom oznakom na trasi "Parenzane"

1900. godine započela je izgradnja željezničke pruge širine 760 mm. U početku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna u dužini 123,1 km, od čega 8 tunela ukupne dužine 1530 m, 11 mostova i 6 viadukata te brojnih željezničkih kolodvora, stajališta, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km), koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, te Buje - Poreč (64 km) koja je puštena u promet u prosincu iste godine. Trasa je dosta izmjenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im se i udovoljilo. Krštenje vlakića imenom "Parenzana" dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. godine kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo "Parenzaner", tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici "Parenzana". Postojali su projekti za odvojak Savudrija - Umag i Karojba - Pazin te produžetak od Poreča do Kanfanara, zbog čega je i nastala kratica "TPC".

Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a u Poreču samo pet, budući da nije planiran kao posljednji. Željeznički kolodvori u Trstu, Bujama i Poreču bili su specifični po tome što su imali vagu i okretnicu. U početku koristile su se parne lokomotive tipa "U", kasnije tipa "P", a na poslijetku tipa "P-Italiana". Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni su bili dužine 8,5m. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku Državnu željeznicu (FS). Nakon samo 33 godine prometovanja zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.

Trasa i stajališta[uredi - уреди]

Karta s ucrtanom trasom Parenzane
mostić na trasi "Parenzane" nedaleko Grožnjana
Kolodvor u Livadama
Kolodvor u Bujama
Ulaz u tunel Freski
Ulaz u Motovunski tunel

BSicon KBHFa.svg Trst Campomarzio / Sv.Andrej
BSicon BHF.svg Trst luka za drva
BSicon BHF.svg Trst Servola
BSicon BHF.svg Monte Castiglione
BSicon BHF.svg Zaule - Val Rosandra – Žavlje
BSicon BHF.svg Milje
BSicon BHF.svg Albaro Vescova - (Donje) Škofije
BSicon BHF.svg Villa Decani – Dekani
BSicon BHF.svg Lazzaretto-Risano – Lazaret
BSicon BHF.svg Koper
BSicon BHF.svg Semedela
BSicon BHF.svg Izola
BSicon BHF.svg Strunjan
BSicon BHF.svg Portorož
BSicon BHF.svg Sv.Lucija
BSicon BHF.svg Paderno
BSicon BHF.svg Sečovlje
BSicon BHF.svg Savudrija
BSicon eABZrf.svg Planirani odvojak Savudrija – Umag
BSicon BHF.svg Markovac - Mažurija
BSicon BHF.svg Kaldanija
BSicon BHF.svg Buje
BSicon BHF.svg Triban
BSicon BHF.svg Grožnjan
BSicon BHF.svg Kostanjica
BSicon BHF.svg Završje
BSicon BHF.svg Oprtalj
BSicon BHF.svg Livade
BSicon BHF.svg Motovun
BSicon BHF.svg Karojba
BSicon eABZrf.svg Planirani odvojak Karojba – Pazin
BSicon BHF.svg Rakotule
BSicon BHF.svg Vižinada
BSicon BHF.svg Baldaši
BSicon BHF.svg Labinci – Mrakovac
BSicon BHF.svg Višnjan
BSicon BHF.svg Nova Vas
BSicon KBHFe.svg Poreč

Statistički podaci[uredi - уреди]

Putne karte slikane u muzeju u Livadama
  • Dužina pruge: 123,1 km
  • Širina kolosjeka: 760 mm
  • Želj.Stanice: 35
  • Najniža točka: 2 m n.v.(Trst,Kopar)
  • Najviša točka: 293 m n.v.(Grožnjan)
  • Zavoji: 604
  • Tuneli: 11
  • Mostovi: 16
  • Vijadukti: 6
  • Prosječna brzina: 25 km/h
  • Najveća brzina: 35 km/h
  • Duljina vagona: 8,5 m
  • Broj sjedala: 30
  • Trajanje putovanja: 6-7 sati
  • Nezaštićenih ŽCP: 538 - 49 na normalnim cestama, 489 na zemljanim cestama i stazama. U početku su bili obilježeni trojezičnim natpisima upozorenja, nakon pada Austro-Ugarske Monarhije iskjučivo na talijanskom jeziku. 1930. godine postavljeni su Andrijini križevi.
  • Početak izgradnje: 1900.
  • Završetak izgradnje: 1902.
  • Posljednja vožnja: 31. kolovoza 1935.

Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva[uredi - уреди]

Vijaduk Freski

2002. godine povodom 100-tog rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. 2004. godine EU je pokrenula projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva". Ciljevi projekta su revitalizacija "Parenzane" putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod. 4. studenog 2007. godine u Livadama je otvoren muzej Parenzane. 10. svibnja 2008. godine trasa između Livada i Buja otvorena je kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima "Freski", "Antonci" i "Završje".

Vanjske veze[uredi - уреди]