Palau de la Música Catalana

Izvor: Wikipedia
Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau, Barcelona
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Palau de la Música - Interior general (2).JPG
Španjolska Španjolska
Registriran: 1997. (21. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iv
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Palača katalonske glazbe (katalonski: Palau de la Música Catalana) u ulici Carrer de Sant Francesc de Paula u Barceloni dizajnirao je art nouveau arhitekt Lluís Domènech i Montaner i izgrađen je od 1905. do 1908. godine. Zajedno s Hospital de Sant Pau upisan je 1997. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedinstven primjer modernističke arhitekture od čelika i stakla prepun svjetla i dekoracija vodećih dizajnera svog vremena.

Grupa skulptura "Katalonska pjesma" (Miquel Blay)
Galerija fasade noću

Povijest[uredi - уреди]

Ovaj koncertni kompleks izgrađen je za glazbeno korsko društvo Orfeó Català, osnovano 1891. godine, koje je bilo pokretač katalonskog kulturnog pokreta Renaixença (katalonski: preporod). Društvo je bilo glavni financijer projekta, ali uz veliku pomoć bogatih industrijalaca Barcelone.

Od 1982. do 1989. godine zgrada je potpuno obnovljena, ali i proširena dijelovima arhitekata Oscara Tusquetsa i Carlesa Díaza. God. 1997., proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom, a danas više od milijun posjetitelja godišnje posjećuje njene glazbene priredbe, uključujući simfonijske i komorne glazbe, pa čak jazz i Cançó izvedbe.

Odlike[uredi - уреди]

Bivši kiosk za ulaznice u stubu zgrade
Mala palača

Plan palače je tipičan za katalonski modernizam kojem dominiraju zakrivljene linije i dinamični oblici, te bogate i raskošne dekoracije organskih i cvjetnih motiva. No, uklopljeno suptilno i bez pretjerivanja, vodeći računa prije svega o funkciji same građevine, ali i poštivanju modernih materijala i tehnologija raspoloživih na početku 20. stoljeća.

Naime, bogati industrijski financijeri, u duhu katalonske Renaixençe, su zahtjevali da arhitekt materijalom i oblicima simbolizira katalonski duh. Arhitekt je odgovorio na zahtjev time što je dao odriješene ruke mnogim lokalnim majstorima i obrtnicima u ukrašavanju, uključujući skulpture i dekorativne elemente po kojima je palača postala slavna. Tako npr. na fasadi su kombinirani mnogi elementi tradicionalne španjolske i arapske arhitekture s modernim osjećajem za red. Crvena opeka i željezo uklopljeno je s mozaicima, vitrajima i pocakljenom opekom stvarajući osjećaj otvorenosti i prozračnosti. Čak i masivna skulptura na ćošku zgrade koja simbolizira katalonsku glazbu (Miguel Blay) ne narušava pogled na eksterijer ili interijer zgrade.

Dvostruka kolonada dominira balkonima na drugom katu fasade, a svaki stup je prekriven jedinstvenom kombinacijom pocakljenih opeka cvjetnih motiva s buketnim kapitelom koji sjaju pod noćnom rasvjetom. Iznad stupova su velika poprsja velikih skladatelja (Giovanni Pierluigi da Palestrina, Johann Sebastian Bach, Ludwig van Beethoven i Richard Wagner). Na vrhu pročelja nalazi se veliki alegorijski mozaik (Lluís Bru) koji predstavlja članove Orfeó Català.

Izvorno su posjetitelji ulazili s ulice kroz dva masivna ciglena luka čiji je zajednički stup bio kiosk za prodaju ulaznica, bogato ukrašen mozaikom cvjetnih motiva.

Svod vestibula je dekoriran pocakljenom opekom organiziranom u obliku zvijezda. S obje strane vestibula su mramorna stubišta koja se uspinju između stubova okrunjenih svjetiljkama. Balustrade na stubištima su obložena neobičnim prozirnim žutim reljefom od stakla.

Dvorana Lluís Millet je salon na drugom katu koja nosi ime osnivača Orfeó Català, a danas je važno sastajalište glazbenih enturijasta i turističkih obilazaka. U njoj se nalaze poprsja glazbenika i skladatelja ovog katalonskog društva.

Koncertna dvorana može primiti oko 2.200 posjetitelja i jedina je dvorana u Europi koja je tijekom dana osvjetljena samo prirodnom svjetlošću. Dva bočna zida su sastavljena isključivo od vitraja u lučnim panelima, dok je na svodu ogromni okrugli viraj (Antoni Rigalt) koji je u obliku obrnute zlatne kupole obrubljene plavetnilom, poput sunca ne nebu.

Masivne skulpture na rubovima pozornice čine je neupotrebljivom za kazališne izvedbe, a pozornica je polukružna poput apside u crkvi, no umjesto oltara ovdje se nalaze orgulje. Luk skulptura oko pozornice je djelo dvaju kipara, Dídaca Masana i Pabla Gargalla. Desni predstavlja Valkire, iz Wagnerove opere, i Beethovenovu Odu radosti, kao primjere klasične glazbe, a lijevi, s katalonskim motivima, predstavlja folklornu glazbu. U polukrugi pozornice nalazi se 18 figura djevojaka koje predstavljaju Muze iz grčke mitologije, do pola su predstavljene šarenim mozaikom (Lluís Bru), a gornji dijelovi tijela im izlaze iz ravni zida u obliku bijelog reljefa (Eusebi Arnau). Svaka ima drugačiju odjeću i svaka svira drugi instrument.

Skulpture krilatih konja na gornjim balkonima predstavljaju Pegaza kao simbola uzleta umjetničke imaginacije.

Malena palača (Petit Palau)[uredi - уреди]

Malena palača iz 2004. godine se nalazi 11 metara preko trga od Velike palače i ima kapacitet od 538 posjetitelja, te je opskrbljena različitim prostorijama specijaliziranim za drugačije vrste glazbi i govora. Također ima suvremenu audiovizualnu tehnološku opremu.

Toranj od šest katova djelo je arhitekta Oscara Tusquetsa i službeno je otvorena 1989. godine. U njoj se nalaze garderoba, knjižnica i arhiv. Građevina je suvrmenog oblika, ali je dizajnirana u laganom i prozračnom stilu starije palače s velikim staklenim panelima na zidovima.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Koordinate: 41°24′46″N 2°10′28″E / 41.41278, 2.17444