Oranje

Izvor: Wikipedia
Oranje
Oranjerivier
Orange
A room with a view.jpg
Lokacija
Države  Lesoto
 Južna Afrika
 Namibija
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Senqu (Planina Drakensberg u Lesotu
3 300 m [1] m
Ušće
  – aps. visina
Zaljev Aleksandar (Atlanski ocean)
m
Duljina 2092 km [1] km
Pritoke Vaal, Caledon i Fish
Hidrologija
Sliv
  – površina

855 000 km² [1] km²
Ulijeva se u Atlanski ocean

Oranje (afrikaans: Oranjerivier, engleski: Orange River) je rijeka na jugu Afrike, to je jedna od najdužih afričkih, i jedna od najdužih rijeka južno od ekvatora i najveća rijeka Južnoafričke Republike.

Nakon izvora na Visoravni Lesoto, svega 200 km do Indijskog oceana, rijeka teče u pravcu zapada prema Atlantskom oceanu oko 2092 km, kroz južnoafričke savane sve do ušća u Atlanski ocean u Zaljevu Aleksandar. Njen tok u gornjem dijelu označava istočnu granicu južnoafričke provincije Free State, a u donjem dijelu južnu granicu pustinje Kalahari i granicu između Namibije i Južne Afrike. [1]

Rijeka Oranje zajedno sa glavnom pritokom rijekom Vaal, ima porječje koje obuhvaća površinu od najmanje 855 000 km². Zapadni dio njenog sliva je većim dijelom suha ravnica, u kojoj ništa ne može uspjeti bez navodnjavanja. Rijeka Oranje ima vitalno ekonomsko značenje za regije kroz koje protječe. Dva velika irigaciona projekta; Projekt rijeka Oranje i Projekt Visoravan Lesoto, koji su u različitim fazama realizacije, osmišljeni su kako bi se zadovoljile potrebe za vodom za navodnjavanje, opskrbu stanovništva i ekonomski razvoj u središnjim industrijskim područjima Južne Afrike. [1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Rijeka Oranje izvire na nadmorskoj visini od oko 3 300 m, kao rijeka Senqu na istočnim obroncima planine Drakensberg pored granice Lesoto - Južna Afrika. Na svom toku kroz vulkansko tlo Lesota, rijeka nakuplja velike količine mulja, koji ostaju u vodi sve do njenog ušća. [1]

Gariep najveća brana na rijeci

Nakon ulaska u Južnoafričku republiku jugozapadno od Lesota, rijeka teče u pravcu jugozapada kroz otvoreniji prostor, u brdovitom kraju preko vapnjenjačkih i sedimentnih stijena. Pored grada Aliwal North rijeka je izdubila kotlinu, široku oko 48 km, i duboku oko 305 m. Korito rijeke jako varira i po širini i dubini zbog doleritnih stijena koje ga ponekad sužuju na 914 - 1219 metara. Tu rijeka kod Brane Gariep prima pritoku Caledon. [1]

Od brane Gariep Oranje skreće na sjeverozapad gdje prima svoju najveću pritoku, rijeku Vaal, koja izvire u istočnom Transvaalu. Vaal zatim teče prema zapadu kroz gusto naseljen kraj koji je industrijska jezgra Južne Afrike prije okretanja na jug i uvira u rijeku Oranje, pored grada Douglas. Oranje zatim skreće prema jugozapadu i teče preko glacijalnog depozita gline. Kod mjesta Prieska čini još jedan oštar zavoj prema sjeverozapadu, taj zavoj označava početak srednjeg toka rijeke. Sedimentne stijene kvarcita i željezita formiraju barijere kroz koje je rijeka izdubla duboke kanjone. Od mjesta Upington rijeka teče prema zapadu, preko granitnog terena. U ovom dijelu rijeka se račva na bezbrojne rukavce, između kojih su otoci različite dužine, tu rijeka dosiže svoju najveću širinu, koja na pojedinim dijelovima doseže do gotovo 6 km. Oko 64 km nizvodno od Upingtona, korito se naglo sužava na oko 610 metara. [1]

Karta sliva rijeke Oranje

Oko 32 km ispod grada Kakamas rijeka Oranje, opet teče u nekoliko rukavaca koji se kasnije obrušavaju niz Slapove Augrabies. Nakon strmoglavog pada u nizu brzaka rijeka uranja u dubok bazen, i teče kroz gotovo okomit klanac dug oko 11 km, da bi nakon toga ušla u ravnicu. Donji tok rijeke, od Slapova Augrabies do mora, ponekad se naziva Predio klanaca. Tamo gdje je su površine stijena uz korito mekše, korito rijeke je uglavnom otvoreno, ali tamo gdje rijeka prolazi kroz čvrste magmatske stijene, korito je usko između gotovo okomitih stijena koje su ponekad više od 1 000 m. Rijeka najviše krivuda u svom zadnjem dijelu pored Nacionalnog parka Richtersveld prije nego što skrene na zapad u namibijsku obalnu pustinju. [1]

Rijeka Oranje uvire u Atlanski ocean, nekoliko kilometara sjeverno od malog zaljeva znanog kao Zaljev Aleksandar. Ušće rijeke je uže od 5 km i skoro zatvoreno pješčanim nanosima, koje rijeka poruši za velikih poplava. [1]

Klimatske karakteristike[uredi - уреди]

Oborine u bazenu rijeke imaju izravan utjecaj na vodostaj rijeke, u Lesotu, iznad ušća rijeke Caledon pada prosječno od 700 do 800 mm kiše godišnje, to u kombinaciji s rastopljenim zimskim snijegom sa planinskih vrhova, donosi oko 60% voda rijeke Oranje. Od Caledona do ušća Vaala količina oborina se smanjuje na oko 279 do 406 mm, a ispod ušća Vaala smanjuje se na prosječnih 228 mm, do manje od 50 mm u Namibiji. [1]

Količina oborinskih voda koje se slijevaju u rijeku, smanjuje se sa oko 16 % u Lesotu na svega 0,50 % u donjem toku rijeke. Potpuno je obrnuta stvar sa temperaturom, koja se povećava od istoka prema prema zapadu, dok je broj dana sa temperaturom iznad 30 ° C, prosječno oko 5 u Lesotu, na krajnjem zapadu se penje na 150 dana. Zbog toga se količina isparavanja povećava kako se rijeka približava zapadu. [1]

Ekonomsko značenje rijeke Oranje[uredi - уреди]

Gornji tok rijeke Oranje je nenaseljen, iako pašnjake uz rijeku koriste domoroci iz plemena Basotho za ispašu svoje stoke. U kraju od granice sa Lesotom do grada Aliwal North, uzgaja se kukuruz, a livade se koriste za ispašu stoke (goveda i ovce). Nizvodno je kraj - suha savana, pogodna jedino za ispašu. Ipak se na navodnjavanim dijelovima, kojih je najviše između grada Upington i Slapova Augrabies, zatim nizvodno od Brane Boegoeberg (na pola puta između Prieska i Upingtona), uzgaja pamuk, djetelina (lucerna), grožđe i datulje. Uz rijeku nema većih gradova, već samo rijetkih razbacanih farmi. Nakon irigacionog projekta Rijeka Oranje, dobar dio voda iz riječnih akomulacija preusmjerava se prema dolinama rijeka Fish i Sundays, i prema gradovima Port Elizabeth, Bloemfontein, i Kimberley. [1]

Rijeka nije plovna zbog svoje nepravilnog toka, velikog pada, slapova i brzaka, i velike količine mulja i pijeska, koji mijenjaju korito rijeke. Preko rijeke su izgrađeni brojni mostovi, a najveći je onaj kod Upingtona.

Korištenje voda rijeke Oranje za navoodnjavanje i električnu energiju[uredi - уреди]

Veliki problem za korištenje voda rijeke Oranje, bile su ogromne količine mulja koja je rijeka nosila, i tako vrlo brzo zatrpala akomulaciono jezero ispred brane, problem je riješen na Brani Boegoeberg koja je izgrađena 1931. ugradnjom gornje pomične ustave, tako je veći dio mulja mogao proći i oteći dalje nizvodno. [1]

Sa ciljem potpune regulacije rijeke Oranje, osmišljen je projekt izgradnje brana i kanala u gornjem toku rijeke između rijeka Caledon i Vaal. Projekt je predviđao izgradnju niza brana i kanala, radovi su započeli 1962. Do danas su izgrađene brane Gariep (1972. sa velikim akomulacionim jezerom) i 145 km nizvodno Van der Kloof (1977 sa vlastitim jezerom) i tunel Gariep dug oko 80 km (1975.), sa kojim se vode iz jezera Gariep prenose do rijeke Fish i kanal za navodnjavanje između rijeke Fish i rijeke Sundays. Projekt još uvijek nije dovršen, od 1990. gradi se kanal Van der Kloof za navodnjavanje terena ispod Brane Van der Kloof. [1]

Vodopad Augrabies (Twin Falls)

Te dvije brane su tako izgrađene i opremljene, da se mogu nositi sa velikim količinama mulja koju donosi rijeka Oranje, koji se taloži u akomulacionim jezerima. Zbog tog one imaju duboke rezervne prostore, a njihove ustave se mehanički mogu podići ako je potrebno, za visokog vodostaja. Brana Gariep je centralni dio ovog projekta. Njezina glavna funkcija je akomulacija dovoljnih količina vode u jezeru za daljnju distribuciju preko brane Van der Kloof ili preko velikog tunela rijeka Oranje - Fish. Brana je visoka 77 m, a duga 948 m, akomulaciono jezero Gariep ima površinu od oko 362 km². Brana Van der Kloof visoka je 107 metara, a duga 765 m, njeno akomulaciono jezero ima površinu od 140 km². Obadvije brane imaju hidroelektrane, a na njihovim jezerima izgrađeni su i objekti za rekreaciju. [1]

Postoje i projekti za povećanje voda rijeke Vaal, za to bi trebalo izgraditi nekoliko brana i akumulacija na pritoci Vaala u Lesotu na rijeci Senqu i njenim pritokama Malibamatso i Senqunyane. [1]

Istraživanje toka rijeke Oranje[uredi - уреди]

Prvi bijelac za kog se zna da je prošao na sjevernu obalu rijeke (tada zvane Groot), u blizini ušća, bio je afrikanerski lovac na slonove - Jacobus Coetsee -1760. Kasnije ekspedicije uz rijeku i njezin tok u 18. vijeku vodili su afrikanerski istraživač Hendrik Hop, holandski oficir Robert Gordon Jacob, engleski istraživač William Paterson i francuski istraživač François Le Vaillant. Oni su istraživali rijeku od srednjeg toka do ušća, Gordon je nazvao u čast holandske kraljevske kuće Oranje (Orange). [1]Razni misionari uspostavili su svoje misije sjeverno od rijeke Oranje pri kraju 18. vijeka. John Campbell iz londonskog misionarskog društva istraživao je tok rijeke Hart od njezina uvira u rijeku Vaal sve do ušća u Oranje, i dalje uz Oranje do Slapova Augrabies 1813. Do izvora rijeke Oranje prvi su došli francuski protestantski misionari Thomas Arbousset i François Daumas 1836. [1]

Tokom 19. vijeka rijeka Oranje bila je sjeverna granica dokle se protezala britanska vlast u južnoj Africi. Početkom 1830-ih, Buri koji se nisu htjeli pomiriti sa britanskom vlašću u prešli su rijeku Oranje u potrazi za zemljom i slobodom, svoju ​​prvu republiku nazvali su po rijeci - Oranje Vrijstaat. [1]

Panorama rijeke
Panorama rijeke

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]