Meteora

Izvor: Wikipedia
Meteora
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Meteora Greece 2006.JPG
 Grčka (Evropa)
Registriran: 1988 (12. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno i prirodno dobro
Mjerilo: i, ii, iv, v, vii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Meteora (grčki: Μετέωρα, lebdjeće stijene ili stijene obješene o nebo) je skupina grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim kamenim liticama koje poput stupova strše u nebo, pored grada Kalambakija u zapadnoj Tesaliji.

Manastiri su izgrađeni na prirodnom stijenama vapnenca visokim i do 500 metara, na sjeverozapadnom rubu Tesalske ravnice, u blizini rijeke Penej na istočnim padinama planinskog masiva Pind u centralnoj Grčkoj. Meteora je bila skupina od čak 24 manastira, danas je preostalo samo šest (pet muških i jedan ženski). To su manastiri; Veliki Meteoron (Megalou Meteorou ili Metamorphosis), Varlam (Agios Varlaam), Sveti Stefan (Agios Stephanos), Sveto Trojstvo (Agia Triada), Sveti Nikola Anapasas (Agios Nikolaos Anapavsas) i Sveti Rusanu (Agios Rousanou, Arsanou).

Panorama Meteore sa stijenama obješenim o nebo

1988 godine kompleks manastira Meteora uvršten je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Historija[uredi - уреди]

Manastir Svetog Trojstva (Agia Triada)
Manastir sv. Stefana (Agios Stefanos)
Manastir Veliki Meteoron

Do danas nije potpuno jasno kada je osnovan prvi manastir u Meteori, ali se zna da su već od 11. vijeka monasi pustinjaci počeli živjeti u spiljama i umjetno isklesanim nastambama u stijenama Meteore.

Na kraju 11. ili početkom 12. vijeka osnovan je Skit Stagoi (mali pustinjački manastir) koji je bio smješten oko crkve Theotokos (Bogorodice), a njegovi ostatci nalaze se tu i danas.

U 14. vijeku došlo je do prodora otomanske vojske na prostor Grčke, te su monasi stali tražiti prostor koji bi im omogućio kakvu takvu sigurnost, to su pronašli na teško dostupnim ( zapravo nedostupnim) kamenim stupovima Meteore, koji su se pokazali kao idealno utočište. 1334 godine došle su izbjeglice sa Svete gore Atosa, a sa njima i monah Atanasios Koinovitis koji je zajedno sa svojim duhovnim ocem Gregoriosom i 14 drugih monaha osnovao manastir Metamorphosis, današnji Veliki Meteoron (Megalo Meteoron). Nakon Metamorphosisa je izgrađeno je tokom slijedeća dva vijeka još 23 manastira, od njih je danas opstalo samo šest.

Postoji priča, pa i vjerovanje da se Atanasios Koinovitis (osnivač prvog manastira u Meteori) nije uspeo na okomitu stijenu sam već ga je na stijenu donio orao.

Pristup samostanima na vrhovima kamenih stijena bio je izvorno izuzetno težak i opasan, koristile su se duge ljestve od užadi, ili velike mreže kao kabine primitivnih liftova, kojima su se prebacivali ljudi i roba do manastirskih objekata na vrhovima stijena (Manastir Verlam je na stijeni visokoj 373 metra).

Aktivni manastiri[uredi - уреди]

  • Sveti Manastir ili Veliki Meteoron je najveći manastir Meteora, podignut je sredinom 14. vijeku i obnavljan 1483. i 1552. godine. Danas je glavni muzej za turiste. Njegova glavna crkva (katholikon) je posvećena Kristovom preobraženju oko 1387. godine, a oslikana je prilikom obnove manastira.
  • Manastir sv. Varlama je drugi po veličini manastir Meteora, a izgrađen je 1541. godine s ukrasima iz 1548. Crkva Svih Svetih je upisanog grčkog križa s kupolom i prostranim egzonarteksom s kupolom. Stara blagovaonica (trapeza) se koristi kao muzej, a sjeverno od crkve nalazi se Paraklesion kapela tri episkopa izgrađena 1627. i oslikana 1637. godine.
  • Manastir sv. Rusanua i sv. Barbare je osnovan polovicom 16. vijeka, a oslikan 1560. godine.
  • Manastir sv. Nikole Anapausasa se sastoji od malene crkve iz 16. vijeka koju je oslikao kretski slikar Teofanis Strelicas 1527. godine.
  • Manastir sv. Stefanos je izgrađen na visoravni, a ne na litici, u 16. vijeku, a oslikan je 1545. godine. Jako je stradao u Drugom svjetskom ratu kada su ga Nacisti bombardirali vjerujući da se u njemu skriva pokret otpora. Nakon toga je napušten, a obnovile su ga i preuzele monahinje.
  • Manastir Svetog Trojstva izgrađen je na jako visokoj litici 1475. godine, a obnavljan je više puta (1684., 1689., 1692. i 1741.).

Eksterni linkovi[uredi - уреди]