Masakr u Ahmićima

Izvor: Wikipedia
UN-ove mirovne snage skupljaju tijela iz Ahmića
Razrušena džamija u Ahmićima, travanj 1993.
Lokacija općine Vitez, u sklopu koje se nalaze Ahmići

Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin kojeg su počinili neki pripadnici 4. bojne VP HVO-a i jedinice “Jokeri” protiv muslimanskih vojnika i civila tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima, u Središnjoj Bosni. Ubijeno je 116 osoba.[1] To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.[2] Pokolj su otkrili mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart.[3][4][5]

Napad[uredi - уреди]

3. travnja 1993. hrvatsko vodstvo sastalo se u Mostaru i raspravljalo o mirovnom planu Vancea-Owena. Sukladno sporazumu, prema uputi ministra obrane BiH, odlučeno je da će se provesti stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "hrvatskih provincija" (provincije 3, 8 i 10) pod zapovjedništvo HVO-a, kao i stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "muslimanskih provincija" pod zapovjedništvo Armije BiH, radi efikasnije obrane od velikosrpske agresije. Bošnjaci nisu pristali provesti odluku.

U petak, 16. travnja, u 5:30 ujutro, došlo je do istodobnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude.[6] Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane.[6] Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.[6]

Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180.[6]

Počinitelji su bili pripadnici sljedećih postrojbi: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a "Jokeri", Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi te brigada "Nikola Šubić Zrinski".

Suđenja[uredi - уреди]

Nakon tragičnih događaja, hrvatski politički vrh pokušao je zataškati cijeli slučaj ili okriviti drugu stranu u ratu u Bosni. Dario Kordić i Tihomir Blaškić su osporavali da je HVO imao ikakve veze sa Ahmićima. Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otkrio je tisuće dokumenata i audio vrpci o planu Franje Tuđmana za napad na pojedine lokacije u Bosni protiv Bošnjaka. .[7][8]

Tijekom suđenja u Haagu saslušane su izjave nekoliko svjedoka. Svjedok B je u početnom, otvorenom dijelu svjedočenja ispričao kako je u njegovu kuću 16. travnja 1993. godine ušao vojnik koji je izveo svjedokova brata na balkon odakle su se zatim čula tri ili četiri pucnja. "Taj vojnik je zatim izveo na balkon mene i majku i naredio nam da skočimo", nastavio je svjedok, napominjući da su vojnici oko njegove kuće bili u maskirnim uniformama, jedan je imao crnu maramu oko glave, a jedan drugi je bio namazan po licu. Svjedokinja D govorila je kako su u razdoblju između prvog oružanog incidenta u Ahmićima u listopadu 1992. godine i napada 16. travnja 1993. godine odnosi između Hrvata i Bošnjaka u Ahmićima bili pogoršani."Incidenti su bili gotovo svakodnevni, oni (Hrvati) su nas vrijeđali i provocirali", ustvrdila je, napominjući kako su prije tog razdoblja međunacionalni odnosi bili dobri.[9]

6. rujna 2000., na konferenciji za novinare Policijske uprave zadarske, glasnogovornik Ivan Bilić službeno je potvrdio da su Ante Slišković, bivši načelnik SIS-a u Kiseljaku, i Tomislav Vlajić, Sliškovićev pomoćnik, uhićeni u ponedjeljak navečer na području Republike Hrvatske. Obojica su državljani Hrvatske, a njihova imena povezuju se sa zločinima u Ahmićima. Premijer Ivica Račan ocijenio je da uhićenjem dvojice osumnjičenika za ratni zločin u Ahmićima hrvatska država dokazuje da u njoj više nijedan zločinac neće moći živjeti mirno i slobodno.[10]

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Kordića na 25 godina zatvora te je definirao te događaje kao kratkotrajni međunarodni sukob Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[11] Presuda Međunarodnog suda bila je sljedeća:[2]

Wikicitati „Prije siječnja 1993. ABiH i HVO su imali zajedničku vojnu kontrolu nad Lašvanskom dolinom u središnjoj Bosni. Međutim, snage ABiH su uglavnom bile smještene kako bi konfrotirali snage bosanskih Srba koje su, potpomognute JNA, izvršavale svoju vlastitu ofenzivu u Bosni i Hercegovini te su napredovali do područja sjevero-zapadno od Travnika s jedne strane te do sjevero-istoka od Kiseljaka s druge. Potom, u siječnju i travnju 1993., HVO je pokrenula niz napada kako bi osigurala Lašvansku dolinu. Niz je započet u siječnju napadom na Busovaču te je potom nastavljen 16. travnja općenitim napadom u Lašvanskoj dolini koji je kulminirao masakrom u selu Ahmići kada je ubijeno preko 100 Bošnjaka, uključujući mnoge žene i djecu.“
()

Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić bili su nepravedno prvostupanjskom presudom osuđeni na zatvorske kazne od 6 do 10 godina zbog navodnog sudjelovanja u napadu, no tek pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni svake krivnje, nakon više od 4 godine nevino provedenih u pritvoru. Drago Josipović dobio je 12 a Vladimir Šantić 18 godina zatvora.[12] Dragan Papić oslobođen je krivnje.[13]

Josipovićeva isprika[uredi - уреди]

15. travnja 2010., novoizabrani predsjednik Hrvatske Ivo Josipović u pratnji vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića i poglavara Islamske zajednice u BiH reis-ul-uleme Mustafe Cerića, poklonio se bošnjačkim žrtvama hrvatskih zločina u Ahmićima, a zatim i hrvatskim žrtvama bošnjačkih zločina u Križančevu Selu. U Ahmićima je položio vijenac na kojem je pisalo 'Nevinim žrtvama, predsjednik Republike'.[14] Događaj su pratili svjetski mediji. Josipović je novinarima izjavio:

"Svi smo se ovdje ujedinili u želji da se oda počast žrtvama, da se sjetimo žrtava i kažemo nikad više...ovdje su narodi jako puno propatili i zaslužuju bolju budućnost“. [15][16][17]

Reis Cerić kazao je pak kako se osobnim primjerom postiže puno više nego riječima: "Ovo je danas jedan od tih dana u BiH, kad smo se osobnim primjerom zauzeli za povjerenje i vraćanje povjerenja među ljudima, a okupili smo se na poziv predsjednika Josipovića", kazao je Cerić. Pritom je podsjetio koliko su Ahmići i Križančevo Selo bolni za Bošnjake, odnosno Hrvate. 'Želimo na ovaj način zatvoriti jednu ružnu stranicu u našim odnosima i otvoriti novu".[18]

Mnogi su tu gestu proglasili velikim korakom pomirbe.

Poveznice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Aida Cerkez-Robinson (15 April 2010) Croatian president honors war victims in Bosnia, The Guardian
  2. 2.0 2.1 "ICTY: Kordić and Čerkez verdict". ICTY. 2001-02-26. http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerkez/tjug/en/kor-tj010226e.pdf. pristupljeno 2010-04-25. 
  3. Colin McInnes, Nicholas J. Wheeler. "Dimensions of Western military intervention". http://books.google.co.uk/books?id=MMlk44vZX6sC&pg=PA114&lpg=PA114&dq=bob+stewart+Ahmici&source=bl&ots=2LeB7KdLOp&sig=fZpUvk6COEMtrQ6J__G0WMoZGIk&hl=en&ei=_zZ8SrPVLseZjAeMtqWIBw&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=8#v=onepage&q=bob%20stewart%20Ahmici&f=false. 
  4. Welsh, Paul. "Return to the land he never really left", independent.co.uk, 14. kolovoza 1999., pristupljeno 23-04-2010.
  5. Charles R. Shrader. "The Muslim-Croat civil war in Central Bosnia: a military history, 1992-1994". http://books.google.co.uk/books?id=1_ceXJTw71MC&pg=PA92&lpg=PA92&dq=bob+stewart+Ahmici&source=bl&ots=aJB5KKvnHS&sig=dgjsWnuKAzbPSPD-oT2m01QkyEQ&hl=en&ei=_zZ8SrPVLseZjAeMtqWIBw&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=5#v=onepage&q=bob%20stewart%20Ahmici&f=false. 
  6. 6.0 6.1 6.2 6.3 "ICTY: Blaškić verdict". http://www.icty.org/x/cases/blaskic/acjug/en/bla-aj040729e.pdf. 
  7. "Tudjman tapes reveal plans to divide Bosnia and hide war crimes", Telegraph.co.uk, June 18, 2000, pristupljeno April 23, 2010.
  8. "Secret recordings link dead dictator to Bosnia crimes", Independent News, November 1, 2000, pristupljeno April 23, 2010.
  9. SUDSKI PROCESI U DEN HAAGU, HRT, 27-08-1998
  10. UHIĆENI ANTE SLIŠKOVIĆ I TOMO VLAJIĆ POVEZANI SA ZLOČINIMA U AHMIĆIMA, HRT, 06-09-2000
  11. "HRW: Conflict between Bosnia and Herzegovina and Croatia". http://hrw.org/reports/2004/ij/icty/2.htm#_Toc62882594. pristupljeno 2010-04-25. , Human Rights Watch
  12. "3 Croats Cleared; First Time War Crimes Rulings Are Reversed". New York Times. 2001-10-24. http://www.nytimes.com/2001/10/24/world/3-croats-cleared-first-time-war-crimes-rulings-are-reversed.html?scp=3&sq=ahmi%C4%87i&st=cse. pristupljeno 2010-08-21. 
  13. Suzanne Daley (2001-10-24). "War Crimes Court Convicts 5 Bosnian Croats in '93 Massacre". New York Times. http://www.nytimes.com/2000/01/15/world/war-crimes-court-convicts-5-bosnian-croats-in-93-massacre.html?scp=4&sq=ahmi%C4%87i&st=cse. pristupljeno 2010-08-21. 
  14. Ivo Josipović u Ahmićima: Nikad više! Dalje. 2010-04-15. Preuzeto 2010-08-21.
  15. Jutarnji list; Josipović će se u Ahmićima ispričati za zločine Hrvata u BiH, 13-04-2010.
  16. Slobodna Dalmacija; Josipović se poklonio žrtvama Ahmića i Križančeva sela, 15-04-2010
  17. Croatian president apologizes to Bosnia for role in war, Deutsche Welle, 14-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  18. Josipović u Ahmićima: Ovo se ne smije ponoviti, Dnevnik.hr, 15-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  19. Warriors (1999), Internet Movie Database