Human Rights Watch

Izvor: Wikipedia
Logo Human Rights Watcha

Human Rights Watch (skraćenica HRW) je neovisna, nevladina organizacija koja se zauzima za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Temelji se na međunarodno prihvaćenim standardima ljudskih prava. Sjedište joj se nalazi u New Yorku, ali ima urede i u drugim gradovima, kao što su Berlin, Brisel, Chicago, Ženeva, Johannesburg, London, Los Angeles, Moskva, Pariz, San Francisco, Tokio, Toronto i Washington.[1]

Pozadina[uredi - уреди]

„Human Rights Watch“ osnovana je 1978. pod nazivom „Helsinki Watch“ kako bi podupirala organizacije za promicanje ljudskih prava u Sovjetskom savezu. 1988. „Helsinki Watch“ se ujedinio sa drugim međunarodnim organizacijama koje slijede slične ciljeve u „Human Rights Watch“.

Prvenstveno, ta organizacija se zasniva na istraživanju i objavljivanju podataka o povredama ljudskih prava. Zauzima se protiv socijalne i spolne diskriminacije, korupcije i zloupotrebe državnog nasilja (npr. mučenja, progoni, nepravomoćna hapšenja, neljudsko ponašanje države itd.). Pojedini kadrovi zaposleni su isključivo na praćenju kršenja ljudskih prava žena.

„Human Rights Watch“ bila je jedna od šest nevladinih organizacija koje su 1988. osnovale „Koaliciju za sprječavanje djece vojnika“.

Proračun organizacije bio je 29,8 milijuna $ 2006., a financira se isključivo kroz privatne doprinose i fondove. Financijska pomoć državnih vlasti kategorički se odbija. [2]

Stajališta[uredi - уреди]

Alison Des Forges, afrička aktivistica HRW-a.

Zapažanja[uredi - уреди]

Kao nevladina organizacija, HRW iz godine u godinu dokumentira kršenja ljudskih prava diljem svijeta, što naravno izazive razne kritike vlasti država kojima su upućene zamjerke. Zanimljivo je što HRW zna kritizirati i američku administraciju.

HRW je često kritizirana da, ironično, ima i anti-izraelska i anti-palestinska stajališta. Kada je završio Izraelsko-libanonski rat 2006., HRW je optužio hebrejsku državu da je počinila ratne zločine zbog Incidenta u Kani, raketiranja bolnica i konvoja izbjeglica te upotrebe fosfornih bombi.[3] S druge strane, Jonathan Cook je u studenom 2006. kritizirao HRW, optuživši ju da ignorira kršenja ljudskih prava Palestinaca u Gazi te da čak osuđuje miran otpor protiv Izraelaca.[4]

Objavila je opsežne izvještaje o stanju u Iraku, koje uključuju Al-Anfal kampanju, glad i Rat u Iraku.[5] Također je meta izvještavanja bio Genocid u Ruandi i Drugi rat u Kongu.[6] Prozvala je i Španjolsku 2007. zbog loših uvjeta na kojima drži stotine djece imigranata u raznim centrima na Kanarima.

2008. je Venezuela izbacila suradnike organizacije zbog kritiziranja režima. [7]

U rujnu 2009., HRW je otpustila Marca Garlascoa, stručnjaka za Bliski istok, zbog nekoliko optužbi da je imao neprimjereno zanimanje za skupljanje artefakata iz Drugog svjetskog rata. [8]

Za HRW danas radi više od 275 stručnjaka za države, profesionalaca za ljudska prava, odvjetnika, novinara i akademičara. [9] Kenneth Roth je izvršni ravnatelj organizacije.[10]

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Frequently Asked Questions". Human Rights Watch. http://www.hrw.org/en/node/75138. pristupljeno 23. 07. 2009.. 
  2. http://www.hrw.org/de/node/75231
  3. BBC News: Qana bombs an Israeli war crime (englisch), 31. Juli 2006
  4. Jonathan Cook: Palestinians are being denied the right of non-violent resistance Would Human Rights Watch have attacked Martin Luther King, too? (CounterPunch, 30. November 2006)
  5. Background on the Crisis in Iraq, Human Rights Watch
  6. Rwanda, Human Rights Watch
  7. Reuters News retrieved September 22, 2009
  8. Garlasco, Marc. "Responding to Accusations", The Huffington Post, 11. 09. 2009., pristupljeno 13. 09. 2009..
  9. "Who We Are". Human Rights Watch. http://www.hrw.org/en/node/75136. pristupljeno 23. 07. 2009.. 
  10. Council on Foreign Relations

Eksterni linkovi[uredi - уреди]