MS Voyager of the Seas

Izvor: Wikipedia
MS Voyager of the Seas
Voyager of the seas1.jpg
Voyager of the Seas
Državna pripadnost:
Norveška/SAD
Civil Ensign of the Bahamas.svg
Klasa i vrsta Voyager
brod za krstarenje
Naručitelj Royal Caribbean International
Brodogradilište Kvaerner Masa-Yards (NB 1344),[1] Turku, Finska
Kobilica položena 31. ožujka 1998.
Porinuće 27. studenoga 1998.[2]
Kum broda Katarina Witt[3]
Stavljen u službu Isporučen 29. listopada 1999.[2]
Prvo putovanje 21. studenoga 1999.[3]
Status u službi
Matična luka Nassau, Bahami
Glavne osobine
Istisnina 137 276 (brt)[4]
Dužina 311 m[5]
Širina 47,4 m OA[5]
Visina 72 m od kobilice do vrha dimnjaka (15 paluba)
Gaz 8,8 m m[5][3]
Pogon 6 dizel motora Wärtsilä 12V46C,[6][7]ukupno 75 600 kW (101 381 ks),
3 pogonske elektro-gondole
Asea Brown Boveri (ABB) Azipod[7][8] jedna fiksna, dvije azimutne, svaka 14 MW
4 pramčana potisnika
Rolls-Royce/Kamewa[7]
Brzina 22,5 čvorova (42 km/h)
Kapacitet 3114 putnika
Posada 1180
Napomene IMO No: 9161716
Pozivni znak C6SE5
Službena stranica royalcaribbean.com

MS Voyager of the Seas je norveško-američki brod za krstarenje, izgrađen 1999. u finskom brodogradilištu Kvaerner Masa-Yards (današnji STX Europe) u gradu Turku, za kompaniju Royal Caribbean International. Prvi izgrađeni brod iz klase Voyager. Do izgradnje neznatno većeg blizanca Explorer of the Seas 2000. godine, bio je najveći putnički brod na svijetu.

Izgradnja[uredi - уреди]

Kao i ostali brodovi istoimene klase Voyager, projektiran je u uskoj suradnji Royal Caribbeana i brodogradilišta Kvaerner Masa-Yards. Izgradnja je započela 1998, te je iz doka isplovio 27. studenoga 1998. Po dovršenju je bio najveći putnički brod do tada izgrađen, nadmašivši za 28 400 tona dotadašnjeg rekordera, cruiser Grand Princess, primat koji mu je preoteo blizanac Explorer of the Seas, izgrađen 2000. godine. Isporučen je naručitelju 29. listopada 1999., dok je ceremonija krštenja obavljena u Miamiju 20. studenoga. Na prvo putovanje isplovio je 21. studenoga 1999. Cijena izgradnje bila je 500 milijuna američkih dolara.

Tehničke karakteristike[uredi - уреди]

Voyager of the Seas dugačak je 311 m i širok 47,4 m. Plovi brzinom od 22,5 čvorova (42 km/h), što omogućavaju 6 Wärtsilä 12V46C dizel motora, ukupne snage 75 600 kW (101 381 ks). Potisak omogućavaju 3 Asea Brown Boveri (ABB) Azipod pogonske elektro-gondole - jedna fiksna, dvije azimutne, ukupne snage 42 MW. Brod također raspolaže s 4 Rolls-Royce/Kamewa pramčana potisnika radi lakšeg manevriranja u lukama.

Interijeri[uredi - уреди]

[[Slika:Voyager of the seas.JPG|mini|lijevo|180px|Prednji dio nadgrađa sa zapovjedničkim mostom]] Brod raspolaže s 15 paluba, ukupno 1557 kabina od kojih 1077 (69%) s pogledom na more, 757 (49%) s balkonom i 138 (9%) s pogledom na unutrašnji Royal Promenade[9] Najveći apartman, Royal Suite, prostire se na 110 m2, ne računajući balkon s 15m2.[10] Kapacitet putnika je 3114, ili 3840 pri maksimalnoj popunjenosti, što zajedno s posadom od 1180 čini ukupno 5020 ljudi na brodu. Također se ističu 120 m[11] dugačka, 9 m široka i četiri palube visoka središnja šetno-trgovačka paluba (Royal Promenade) oko koje su koncentrirani glavni restorani, trgovački i zabavni centri. Na svakom kraju promenade, kroz 11 paluba uzdiže se atrij s panoramskim dizalima. Brod također raspolaže s kazalištem za 1350 gledaoca.[6] Putnicima je namjenjen niz atrakcija i zabava, među kojima se ističu klizalište na ledu, košarkaška dvorana i zid za planinarenje.

Destinacije[uredi - уреди]

Voyager of the Seas većinom bazira u Galvestonu, u Teksasu (SAD), odakle isplovljava na krstarenja u trajanju od 7 ili 14 dana, tijekom kojih pristaje u Roatán, u Hondurasu, Costa Maya i Cozumel u Meksiku, George Town na Kajmanskom otočju, Montego Bay i Falmouth na Jamajci, Belize City u Belizeu, Nassau na Bahamima, Ponta Delgada na Azorima, Málagu, Cartagenu i Barcelonu u Španjolskoj. Tijekom sezone bazira i u Barceloni, odakle polazi na krstarenja s pristajanjima u Napulju, Capriju, Civitavecchiji i Livornu u Italiji, Villefranche-sur-Mer i Toulonu u Francuskoj, Funchal na Madeiri u Portugalu i Santa Cruz de Tenerife na Kanarima u Španjolskoj.

Vidi još[uredi - уреди]

Galerija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]