Laurisilva

Izvor: Wikipedia
Šuma Laurisilva na Madeiri
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Madeira Levada dos Tornos.JPG
 Portugal (Evropa)
Registriran: 1999. (23. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix, x
Referenca: UNESCO

Laurisilva (hrvatskosrpski: Lovorova šuma) je najveća preostala endemska suptropska šuma lovora na Madeiri, jednom od otoka arhipelaga Makaronezija u sjevernom Atlantiku (Madeira, Azori i Kanari). Ona je dragocjeni relikt pliocena i posljednji ostatak biljnog pokrova koji je nekad pokrivao preko 90% površine tog ahipelaga. [1]

Geografske i biološke karakteristike[uredi - уреди]

Laurisilva se nalazi u unutrašnjosti otoka Madeira udaljena nekih 9 km od centra grada Funchala, unutar Parka prirode Madeira. Laurisilva je najveća preostala lovorova šuma sa površinom od oko 150 km ², a leži na nadmorskoj visini o 300 do 1400 m na sjevernoj strani otoka. Laurisilva je 1999. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi. [1]

Laurisilva se sastoji u najvećoj mjeri od zimzelenog drveća lovora, koje doseže i do 40 metara u visinu. Mnoge vrste su endemične za otok i stanište su brojnih šumskih životnih zajednica; beskralježnjaka, ptica i šišmiša.

Lovorova šuma na Madeiri
Lovorova šuma na otoku La Gomera

U Laurisilvi raste nekoliko različitih vrsta lovorova drva iz porodice lauraceja to su; Ocotea foetens, Laurus novocanariensis, Persea indica i Barbujani Apollonias. U šumi ima i drugih vrsta zimzelenog drveća; Heberdenia excelsa, Picconia excelsa, Visnea mocanera, Pittosporum coriaceum, Rhamnus glandulosa, i grmolikih; Clethra arborea i Ilex perado.

Nekoć su lovorove šume pokrivale najveći dio Azora, Madeire i zapadne dijelove Kanarskih otoka, ali su smanjene kao posljedica deforestacije, razvoja poljoprivrede i intenzivne ispaše, i invazije drugih vrsta biljnog pokrova iz drugih regija. Preostale lovorove šume na Kanariskim otocima imaju površinu od oko 60 km ² , a ima ih na otocima; Tenerife, La Gomera (preko 20 km ² u Nacionalnom parku Garajonay), La Palma i Gran Canaria (male površine). Na Azorima su preostale male parcele na otocima; Pico, Terceira i São Miguel. [1]

Lovorove šume Makaronezije su ostaci vegetacije koja je izvorno pokrivala veći dio Mediterana, kad je cijela regija imala klimu sa više vlage. Kad se ona počela mjenjati tokom pliocena, lovorove šume su se počele smanjivati, a na njihovo mjesto počela se širiti vegetacija otpornija na sušu. Mediteranske lovorove šume nestale su negdje prije 10 000 godina, krajem pleistocena, iako još uvijek postoji nekoliko oaza u planinskim područjima južne Španjolske, u unutrašnjosti sredjeg Portugala i na sjeveru Maroka. Iako nema nekih većih lovorovih šuma po južnoj Evropi, dvije vrste lovora; obični lovor (laurus nobilis) i božikovina (Ilex aquifolium) su vrlo rasprostranjene. Laurisilva je preživjela do danas zahvaljujući svom geografskom položaju u još uvijek dovoljno vlažnom Atlantiku.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 "Laurisilva of Madeira" (engleski). UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/934. pristupljeno 21. 11. 2011. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Koordinate: 32°46′N 17°0′W / 32.767, -17