Coordinates: 38°41′51″N 9°12′24″W / 38.69750°N 9.20667°W / 38.69750; -9.20667

Mosteiro dos Jerónimos

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mosteiro dos Jerónimos i Torre de Belém u Lisabonu
Svjetska baštinaUNESCO
 Portugal (Evropa)
Registriran:1983. (7. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iii, vi
Ugroženost:no

Mosteiro dos Jerónimos (hrvatskosrpski: Jeronimitski samostan) je samostan katoličkog jeronimitskog reda u lisabonskom kvartu Santa Maria de Belém.

On je jedan od najljepših primjera originalnog portugalskog kasnogotičkog manuelinskog stila. Zbog njegove umjetničke i historijske važnosti, upisan je na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi 1983. godine, zajedno sa susjednim Torre de Belém.[1]

Historija[uredi | uredi kod]

Skulpture sa zapadnog portala; kralj Manuel I. kleči ispred Svetog Jeronima

Samostan jeronimita je podignut na mjestu stare monaške pustinje Ermida do Restelo koju je osnovao Henrik Moreplovac oko 1450. godine. U tom samostanu je proveo svoju posljednju noć Vasco da Gama u molitvi pred neizvjesnu i opasnu plovidbu za Indiju 1497. Nakon tog su se i brojni drugi portugalski moreplovci zaustavljali u Belemu na molitvi, bilo da isplovljavaju ili uplovljavaju u lisabonsku luku. Novi samostan dao je izgraditi kralj Manuel I. (1515.-21.) 1496. kako bi obilježio uspješan povratak Vasca de Game iz Indije, te kao mauzolej vladarske dinastije Avis. Radovi na izgradnji počeli su 1501.[2] i otegli se 50 godina. Za gradnju je korišten lokalni kamen vapnenac pedra lioz (oker boje), a gradnja je financirana porezom od 5% na sve [[orjentalne začine, osim papra, cimeta i klinčića jer su prihodi od njih išli direktno kralju. Glavni graditelj bio je portugalski arhitekt i inženjer Diogo de Boitaca[2], koji je na osnovu tako velikog budžeta započeo graditi tako veliku građevinu da su radnici s drugih gradilišta (Samostan Batalha) morali napustili započete poslove i doći na njegovo gradilište. Boitaca je uspio izgraditi crkvu, sakristiju i refektorij, ostale dijelove dovršio Španjolac João de Castilho, koji je preuzeo gradnju 1517. godine i dovršio je u španjolskom renesansnom stilu. Izgradnja je obustavljena nakon kraljeve smrti 1521. godine, a nastavio ju je 1550. godine arhitekt Diogo de Torralva dogradivši renesansnu kapelu, kor i dva kata samostana.

Njegov rad nastavio je Jérôme de Rouen 1571. godine u klasičnom stilu, ali je obustavljen 1580. godine nakon personalne unije između Portugala i Španjolske, tad je Španjolska povukla sva sredstva namjenjena za samostan za izgradnju španjolskog dvora El Escorial.

Južni portal rad Joãa de Castilha

Samostan je pretrpio manju štetu u katastrofalnom potresu iz 1755., ali je počeo propadati nakon što su u Portugalu raspušteni vjerski redovi 1833. Restauriran je u 19. vijeku, tad mu je dograđena kupola na jugozapadnom tornju.

U samostanu je 13. decembra 2007. potpisan Lisabonski ugovor nakon koje je započela reforma Evropske unije.

Glavni Glavni brod
Manuelinski sarkofag Vasca da Game
Centralni dvokatni klaustar

Arhitektonske karakteristike[uredi | uredi kod]

Samostan je ukrašen brojnim kvalitetnim skulpturama od kojih su najljepše one na južnom i zapadnom portalu, te u unutrašnjosti klaustra. Južni portal, ulaz u crkvu, je ukrašen dekoriranim visokim zabatom, nišama sa skulpturama i filijalama, a okrunjen je kanopusom na kojemu je križ Kristova reda, dok je timpan ispunjen prizorima iz života sv. Jeronima i skulpturom Henrika Moreplovca. Zapadni portal, ulaz u klaustar, je ukrašen skulpturama Manuela I. i njegove druge žene, Marije Aragonske, a iznad vrata su prizori: Navještenje, Rođenja Krista i Poklonstvo mudraca.

Klaustar ima površinu od 55 m² i dva kata, donji ukrašen vitkim stupovima i manuelinskim peristilom, te gornji u skromnijem pleterskom stilu. Unutrašnjost crkve resi izvanredno bogat i raskošan glavni brod sa bogato dekoriranim manuelinskim stupovima i lukovima. Na samom ulazu u crkvu su grobovi pomoraca Vasca da Game i Luísa de Camõesa. U Baroknim transeptima su kraljevske grobnice, i kapela sa srebrnim ciborijem iz 17. vijeka kojeg je dao podići kralj Alfonso VI. u spomen na pobjedu u Bitci za Montes Claros (1665.) protiv Španjolaca.

U samostanu se nalaze i Arheološki muzej, sa zbirkom koja prikazuje historiju Portugala od prahistorije do rimskog doba, te Muzej pomorstva sa izvanrednom zbirkom modela brodova iz različitih razdoblja.

Galerija slika[uredi | uredi kod]

Grobnice u samostanskoj crkvi[uredi | uredi kod]

  1. Manuel I., kralj Portugala (31. maj 1469. - 13. decembar 1521.)
  2. Marija Aragonska, kraljica Portugala (29. jun 1482. - 7. mart 1517.) (druga žena Manuela I.)
  3. Princ Louis, vojvoda od Beja (3. mart 1506. - 27. novembar 1555.) (sin Manuela I.)

  1. Princ Ferdinando, vojvoda od Guarda (5. jun 1507. - 7. novembar 1534.) (sin Manuela I.)
  2. Princ Alfonso, kardinal (23. april 1509. - 21. april 1540.) (sin Manuela I.)
  3. Princ Édouardo, vojvoda od Guimaresa (7. oktobar 1515. - 20. septembar 1540.) (sin Manuela I.)
  4. Princ Antonio (9. septembar 1516. - 9. septembar 1516.) (sin Manuela I.)
  5. Princ Carlos (18. mart 1520. - 15. aprila 1521.) (sin Manuela I.)
  6. João III., kralj Portugala (6. jun 1502. - 11. jun 1557.) (sin Manuela I.)
  7. Katarina Kastiljska, kraljica Portugala (14. januar 1507. - 12. mart 1578.) (žena Joãoa III.)
  8. Princ Alfonso (24. mart 1526. - 12. april 1526.) (sin Joãoa III.)
  9. Princeza Isabella (28. april 1520. - 23. jul 1530.) (kćer Joãoa III.)
  10. Princeza Beatrice (15. mart 1530. - 1. august 1530.) (kćer Joãoa III.)
  11. Princ Manuel (1. novembar 1531. - 14. april 1537.) (sin Joãoa III.)
  12. Princ Dinis (16. april 1535. - 1. januar 1539.) (sin Joãoa III.)
  13. Princ Felipe (25. mart 1533. - 29. april 1539.) (sin Joãoa III.)
  14. Princ Antonio (9. marta 1539. - 20. januar 1540.) (sin Joãoa III.)
  15. Princ João Manuel (3. jun 1537. - 2. januar 1554.) (sin Joãoa III.)
  16. španjolska princeza Joana Austrijska (24. jun 1535. - 7. septembar 1573.) (žena princa João Manuela)
  17. Sebastião I., kralj Portugala (20. januar 1554. - 4. august 1578.) (sin princa Joãoa III.) (prazan grob)
  18. Henrique I., kardinal i kralj Portugala (31. januar 1512. - 31. januar 1580.) (sin Manuela I.)

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Monastère des Hiéronymites et tour de Belém (Portugal) (francuski) ( (PDF)). Unesco. Pristupljeno 20. 11. 2011. 
  2. 2,0 2,1 Mosteiro dos Jerónimos (portugalski). Mosteiro dos Jerónimos. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-31. Pristupljeno 20. 11. 2011. 
Panorama samostana
Panorama samostana

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

38°41′51″N 9°12′24″W / 38.69750°N 9.20667°W / 38.69750; -9.20667