Kulpin

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Kulpin (NJemačka))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kulpin


Ulica u centru

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južno-bački
Opština Bački Petrovac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 2976
Gustina stanovništva 82 st./km²
Geografija
Koordinate 45°24′02″N 19°35′08″E / 45.4005°N 19.5855°E / 45.4005; 19.5855
Nadmorska visina 83 m
Površina 36,4 km²
Kulpin na mapi Srbije
Kulpin
Kulpin
Kulpin (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 21472
Pozivni broj 021
Registarska oznaka NS


Koordinate: 45° 24′ 02" SGŠ, 19° 35′ 08" IGD


Kulpin (slov. Kulpín) je naselje u opštini Bački Petrovac u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 2976 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3203 stanovnika).

Položaj naselja[uredi | uredi kod]

Kulpin je na južno bačkoj lesnoj terasi između Bačkog Petrovca i Ravnog Sela. Pored jugoistočne ivice sela se nalazi kanal Stapar-Novi Sad, koji je u sistemu kanala Dunav-Tisa-Dunav proširen i vrši više funkcija. Kroz Kulpin prolazi put Gložan-Bački Petrovac-Kulpin-Ravno Selo koji je asfaltiran.

Istorija Kulpina[uredi | uredi kod]

Vojvodina je ravnica kroz koju protiču tri velike reke. Zbog toga je uvek izložena čestim i dugim poplavama koje su imale presudan uticaj na izgled ovog dela Panonskog basena. I u delovima koji nisu bili u neposrednoj blizini reka preovladale su močvare, velike stajaće vode i bezbroj plitkih jezera koja su leti presušila, no bila je dovoljna jača kiša pa da se ponovo napune vodom. U toku toplih godišnjih doba, kada se voda povlačila, rasla je tu bujna trava i trska i sve je to ličilo na jednu veliku pustaru (stepu), a već u prvim jesenjim kišama javile su se podzemne vode. Upravo zbog tog smenjivanja izrazito suvih i vlažnih perioda u godini bilo je tu izrazito malo pijaće vode i drveća. U Bačkoj se nalazio pod vodom centralni deo gde je kasnije prokopan kanal, a duž obe strane Dunava i Tise (i manjih rečica) pružao se čitav niz močvara, bara i ritova. U tim nepreglednim baruštinama bila su legla bezbroj vrsta insekata, koji su dosađivali i ljudima i stoci, posebno leti i u jesen. Zato su se u starom i srednjem veku naselja gradila na uzvišenjima. Kulpin je sa svojom okolinom za naše pojmove Bačke dosta visoko postavljan, a najviša tačka je uzvišenje “Klisa”, zapadno od današnjeg Kulpina (89 metara nadmorske visine ). Tamo se nalazilo prvo kulpinsko naselje. Najstariji zapis o Kulpinu datira od 28. februara 1345. godine. Stanovnici ovoga Kulpina su živeli u zemunicama i bavili se stočarstvom, lovom i ribolovom. Kasnije se Kulpin više puta pominje u različitim istorijskim spisima. Više puta je bio opustošen od strane Turaka a jednom od tatarskih hordi. Lokacija se više puta menjala; “Klisa”, “Vinjičke”, “Peskara” uvek prilikom novog naseljavanja.

Pre no što bilo šta od konkretnih istorijskih činjenica kažemo mora se reći da do sada je još uvek nepoznanica kako je naselje dobilo ime Kulpin, jer ranije tvrdnje mađarske istoriografije kako je neselje dobilo ime Kulpin su vrlo diskutabilne i ne mogu se dokazati.

Grb Kulpina iz 1752. godine

Postoje podaci da je Kulpin bio nastanjen još u doba Kralja Bela IV (1235. - 1270. ). U mađarskim hronikama se pominje u godini 1345. - 1348. pod imenom "Kurpee" a 1418. - 1442. pod imenom "Kwalpi".

Nova istorija Kulpina počinje 10. jula 1745. godine kada braća Stratimirović osnivaju današnji Kulpin. Oni sa sobom dovode 200 srpskih porodica.

O dolasku prvih Slovaka u Kulpin nemamo tačnih podataka. Prvi put se u nekom dokumentu, Slovaci u Kulpinu pominju 1758. godine. Istoričari su mišljenja da su se prvi Slovaci doselili u Kulpin tri godine ranije; no to je samo pretpostavka. Bitno je da su Slovaci i Srbi u to vreme živeli u dobrim odnosima.

Porodica Stratimirović, je dala više istorijskih ličnosti: Mitropolit Stevan Stratimirović, Đorđe Stratimirović - komandant srpske vojske u revoluciji 1848/49 godine, i bila je jedna od najznačajnijih srpskih porodica u Habzburškoj monarhiji (Austrija ). Godine 1745. počela je sa radom prva škola u Kulpinu, a nedugo zatim se otvara i prva slovačka škola. Obe su bile pri svojim crkvama.

Jedno kratko vreme, dvorac i veći deo imanja otkupio je od Stratimirovića, Mađar, Matej Semzo. ali posle par godina, tačnije 1889. godine dvorac i imanje prodao je Lazaru Dunđerskom, koji je kao i njegov sin Đoka znatno doprineo razvoju i modernizaciji poljoprivrede u Kulpinu.

Posebno značajna kulpinska ličnost, nesumnjivo je Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Georgije Branković. On je rođen u Kulpinu 13. marta 1830. godine u svešteničkoj porodici, a kao Patrijarh je izgradio srpsku žensku školu i poklonio školi 30 jutara zemlje, na ime izdržavanja škole.

Veliki srpski pesnik Laza Kostić, često je boravio u Kulpinu, gde je napisao svoju čuvenu pesmu Santa Marija dela Salute, posvećanu Lenki Dunđerskoj.

Budući da se Đoka Dunđerski oženio rođakom vladarske porodice Karađorđević, česti gosti kulpinskog dvorca bili su i kraljica Marija sa sinovima, prinčevima Petrom, Andrejem i Tomislavom. Takođe su se među gostima mogli videti i mnoge ličnosti iz političkog i javnog života (predstavnici vlade Petar Živković i Milan Stojadinović, kao i mnogi drugi).

U Drugom svetskom ratu, Kulpin je oslobođen 15. oktobra 1945. godine. U građanskom ratu i raspadu SFRJ kao vojnici JNA poginuli su J. Valjenćik, major i M. Valjenćik, vojnik.

Delatnost[uredi | uredi kod]

Kulpin ima radno aktivnih lica nešto više od polovine ukupnog stanovništva. Veliki broj lica je zaposlen u poljoprivredi 72,13%, u industriji 7,21% u zanatima 6,87% u prosvetno- kulturnim i socijalnim delatnostima 1,93% i u trgovini i ugostiteljstvu 1,48%.

Klima[uredi | uredi kod]

Klimatska kontinentalnost odražava se negativnim januarskim i visokim julskim temperaturama. Za godišnji tok temperatura je upadljivo da se ekstremi ne podudaraju sa letnjim i zimskim solsticijem, ali sa izuzecima od ove pretežne pravilnosti.

Kulturni spomenici[uredi | uredi kod]

Kulturni spomenici Kulpina se uglavnom nalaze u kompleksu dvorca koji je pripadao porodici Stratimirović a zatim porodici Dunđerski i izgrađeni su posle 1745. godine kada porodica Stratimirović dobija ovde posede.

  • Mali dvorac- stilski pripada dobu klasicizma
  • Veliki dvorac- godina izgradnje nije poznata i oba dvorca pripadaju stilski i vremenski epohi klasicizma. Veliki dvorac je 1912. godine dobio sadašnji izgled prema projektu M. Tepavca kada je restauriran.
  • Pravoslavna crkva, Hram Svetog vaznesenja Gospodnjeg, građen je na temeljima stare drvene crkve. Početak izgradnje hrama je iz 1809. godine a završen je 1813. godine. Ikonostas je radio Jovan Kljajić, poznati vojvođanski slikar i predstavlja jedinstveno umetničko delo "vojvođanske ikonografije". Crkva je građena u zapadnom stilu.
  • Park oko dvorca je pod zaštitom kao spomenik kulture i u njemu se nalaze razne retke biljke.
  • Slovačka evangelistička crkva ne pripada ovom kompleksu i započeta je gradnjom 1875. godine po projektima novosadskog arhitekta Alojza Coceka i završena je 1879. godine u neoromanskom stilu, široka je 15 m a dugačka 31 m. Crkva ima dvomanuelne orgulje na kojima je skulptura kralja Davida.

Rođeni u Kulpinu[uredi | uredi kod]

Muzejski kompleks u Kulpinu[uredi | uredi kod]

Depandans Muzeja Vojvodine iz Novog Sada. Smešten je u dvorcu Dunđerskih i okružen parkom od oko četiri hektara. Stalnu postavku čine: izložba stilskog nameštaja - u dvorcu i niz izložbi iz istorije poljoprivrede, jedinstvenih u ovom delu Evrope - u pomoćnim zgradama i u dvorištu.

Udruženja i klubovi u Kulpinu[uredi | uredi kod]

  • Kulturno umetničko društvo "Zvoljen",
  • Klub Kulpinčana
  • Udruženje žena,
  • Mesni odbor Matice slovačke,
  • Lovačko društvo "Fazan",
  • Likovna sekcija Matice slovačke "Kebi...",
  • Klub poljoprivrednika,
  • Udruženje vinogradara i vinara,
  • Ribarsko udruženje "Smuđ",
  • Fudbalsko sprotsko društvo "FK Kulpin",
  • Odbojkaski klub Kulpin

Međunarodna saradnja[uredi | uredi kod]

  • Kulpin je pobratim sa naseljem Jegunovci koje se nalazi u Makedoniji.
  • Kulpin je sklopio ugovor o kulturnoj i sportskoj saradnji sa Riječkom naseljem koje se nalazi u Slovačkoj.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Kulpin živi 2391 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,9 godina (38,6 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 1090 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,73.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Slovacima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 3578 [1]
1953. 3728
1961. 3742
1971. 3312
1981. 3226
1991. 3203 3110
2002. 3104 2976
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Slovaci
  
2116 71.10%
Srbi
  
634 21.30%
Jugosloveni
  
43 1.44%
Romi
  
38 1.27%
Hrvati
  
21 0.70%
Mađari
  
8 0.26%
Crnogorci
  
6 0.20%
Ukrajinci
  
6 0.20%
Česi
  
1 0.03%
Slovenci
  
1 0.03%
Rusini
  
1 0.03%
Nemci
  
1 0.03%
Makedonci
  
1 0.03%
nepoznato
  
24 0.80%


Galerija[uredi | uredi kod]

Vidi Još[uredi | uredi kod]

FK Kulpin

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
  2. Spomenica 1789-1989 200 godina škole u Kulpinu, Kulpin 1996.
  3. Opština Bački Petrovac, dr. B. Bukurov, P. Hrćan, Bački Petrovac 1976.
  4. Kulpinska kronika Felixa Kutlika, S. Čelovský Zbornik SVS 3/1981.
  5. Kulpínčania na krídlach Tálie, DrSc. Ján Babiak, MOMS Kulpin, 2007.
  6. Mladosť Felixa Kutlika, Sámuel Čelovský, Novi Sad, 1981.
  7. Kulpínsky Matičiar, R.V.-31. júla 2005 DrSc. Ján Babiak, Kulpín 2005.
  8. Významní Slovaci v dejinách Kulpína, Samuel Boldocký, Todor Radanov, Vladimír Valentík, Klub Kulpinôanov, Kulpín 2009