Francuski pokret otpora

Izvor: Wikipedia
Lorenski križ, koga je Charles De Gaulle odabrao kao simbol francuskog otpora.
Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, Boulogne.

Francuski pokret otpora, doslovno Francuski otpor (fr. La Résistance française) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija pokreta otpora koje su djelovale u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata pod njemačkom okupacijom od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale propagandu, demonstracije, štrajkove, sabotaže i terorističke napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole njemačkog okupatora i pro-osovinskog režima tzv. Vichyjske Francuske, kao i prikupljanje obavještajnih podataka za Saveznike i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do gerilskih paravojnih formacija zvanih maquis koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos savezničkom iskrcavanju u Normandiji, odnosno oslobođenju Francuske kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom Francuske snage unutrašnjosti (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama Slobodnih Francuza integrirale u obnovljenu francusku vojsku.

Akcije otpora[uredi - уреди]

1940. započeli su u Parizu prvi studentski prosvjedi protiv njemačke okupacije, i Višijske vlade, koja je osnovana kao organ suradnje s njemačkom vladom na čelu s maršalom Philippe Pétainom.

1942. su Gaullisti u Londonu s članovima pokreta otpora uskladili koordiniraciju aktivnosti protiv rastuće njemačke i državne represije. Do jačanja organizacija došlo je nakon ujedinjenja političkih snaga otpora: Delegat de Gaullea Jean Moulin koji je bio sposoban organizator, imenovan je predsjednikom pokreta otpora.

Primećena pojačana aktivnost francuskog porketa otpora, koji vrše sabotaže i to na prostoru Savojskih Alpa. Taj pokret stoji pdo jakim komunističkim uticajem. Italijani su do sada veoma malo poduzeli kako bi stali naput tim sabotažama Francuza.[1]

Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. avgusta 1943.

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]