Filozofija 20. vijeka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

XX vijek je počeo sa prilivom traumatičnih događaja koji su se odrazili i proizveli konfliktan razvoj same filozofije, polazeći od saznanja pa do tačnosti više, u ranijim periodima postavljenih, apsolutnih tvrdnji. Sa klasičnim tvrdnjama i načinom razmišljanja koje je trebalo srušiti, kao i novim društvenim, ekonomskim, naučnim, etičkim i logičkim problemima, filozofija XX vijeka bi se mogla shvatiti, kao serija više različitih pokušaja reforme, očuvanja, altercije i ukidanja, ranije uspostvaljenih granica.

Nove studije u oblastima filozofiji nauke, filozofiji matematike i epistemologiji, kao i dalje prividno antagonične tendencije koje se tiču svijesti i objekata u vezi, su izražene i okarkterisane u dubokim razlikama između analitičke i kontinentalne filozofije, čiji je nastanak vezan za početak XX vijeka. Napredak u relativnoj, kvantnoj i nuklearnoj fizici, generativnim naukama, kao što su kognitivna nauka, kibenetika, genetika i generativna lingvistika, bogata literarna kreacija, kao i uspostvaljanje kinematografije kao umjetničke forme, su obogatili filozofiju novim i svježim predmetima za filozofsko istraživanje.

Ulazeći dublje, istorijski događaji kao što su dva svjetska rata, Oktobarska revolucija u Rusiji, 1917. godine, dva vremenski bliska, kolapsa Evropske parlamentarne demokratije, 1930-tih i 1940-tih, godina, Holokaust, korišćenje nuklearnog oružja u Japanu, neprestano kolonijalističko nasilje od strane velikih sila, osnivanje Ujedninjenih nacija, nastanak nove doktrine ljudskih prava, Vijetnamski rat, propast revolucionarnih ideja iz 1968. godine, propast Sovjetskog Saveza, te kao posljedica toga, nastanak ekonomske, političke i društvene krize svih zemalja Istočnog bloka, kontinuirane nejednakosti u globalnom razvoju i građanskim pravima, "preporod" religijskih identiteta u hrišćanstvu, Judaizmu, islamu i Hinduizmu, koji na indirektan način dovode do često nemilosrdnih, lokalnih i regionalnih ratova sa religioznom podlogom, na bazi etničkih podjela. Sve navedeno dovodi u pitanje mnoge filozofske doktrine, čija je baza racionalne prirode, stvarajući potrebu za odgovorima na takve fenomene, koji bi se mogli dati u etici, političkoj filozofiji i filozofiji religije.

Filozofske škole i tendencije[uredi | uredi kod]

Kvazi-filozofski, ili političko-filozofski pokreti, škole i tendencije[uredi | uredi kod]