Philippe I od Francuske

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Filip I., kralj Francuske)
Francuska monarhija
Dinastija Capet
(originalni ogranak)
Hugo Capet
Djeca
   Robert II.
Robert II.
Djeca
   Henrik I.
   Robert I., Burgundski vojvoda
Henrik I.
Djeca
   Filip I.
   Hugo, grof Vermandoisa
Filip I.
Djeca
   Luj VI.
Luj VI.
Djeca
   Luj VII.
   Robert I., grof Dreuksa
Luj VII.
Djeca
   Marija, grofica od Champagne
   Aliks
   Margarita
   Alis, grofica Veksina
    Filip II.
   Agnez, od Francuske
Philip II August
Djeca
   Luj VIII.
Luj VIII.
Djeca
   Luj IX.,
   Robert I., grof Artoisa
   Alfons, grof Poitou i Toulousa
   Sveta Isabel od Francuske
   Karlo I., kralj Sicilije i Napulja
Luj IX.
Djeca
   Filip III.
   Robert, grof Clermonta
   Agnez, od Francuske
Filip III.
Djeca
   Filip IV.
   Karlo III., grof od Valoisa
   Luj, grof Evreuksa
   Margarita od Francuske
Filip IV.
Djeca
   Luj X.
   Filip V.
   Isabela Francuska
   Karlo IV.
Luj X.
Djeca
   Ivana II., kralj Navarre
   Ivan I.
Ivan I.
Filip V.
Karlo IV.

Filip I. (franc. Philippe Ier) (23. svibnja 1052. - 29. srpnja 1108.), francuski kralj.

Filip je bio sin kralja Henrika I. iz dinastije Capet i princeze Ane od Kijeva. Iako je okrunjen za kralja u dobi od sedam godina, do 1066. je kao regent vladala njegova majka.

Filipov prvi brak je bio s Bertom od Holandije (1055. - 30. srpnja 1094). Njihova djeca su:

  • Constance (1078. - c. 1125.); udana za Hugha od Troyesa (Hugh I. od Champagne), i nakon razvoda za Bohemunda I. od Antiohije
  • Luj VI.

Iako je u braku dobio potrebnog nasljednika, Filip se zaljubio u Bertrade, ženu grofa od Anjoua. Ostavio je Bertu, i oženio se Bertradom 1092. Hugh od Lyona ga je 1094. po prvi put izopćio; nakon duge šutnje papa Urban II. je godinu dana kasnije ponovio izopćenje na saboru u Clermontu. Kazna je nekoliko puta bila ukidana jer je Filip obećavao da će se razići s Bertradom, ali bi joj se ponovno vratio. Nakon 1104. izopćenje se nije ponavljalo. Kralju se u Francuskoj protivio Ivo od Chartresa, poznati kanonski pravnik.

Djeca Filipa i Bertrade su bila:

Velik dio Filipove vladavine je, kao i kod njegovog oca, prošao u gušenju pobuna vazala gladnih moći. Godine 1077. je sklopio mir s Vilimom I. Osvajačem, vojvodom od Normandije, koji je odustao od osvajanje Bretanje. Filip je 1082. proširio svoje posjede pripojenjem Vexina, a 1100. je prezeo kontorlu nad Bourgesom.

Za Filipovog vremena je pokrenut i Prvi križarski rat, u kojem on isprva nije sudjelovao zbog sukoba s Urbanom II. Urban mu ionako ne bi dopustio sudjelovanje, jer je prije sazivanja križarskog pohoda potvrdio Filipovo izopćenje. Filipov je brat Hugh od Vermandoisa bio jedan od najznačajnijih sudionika.

Kralj Filip I. je umro u Melunu 29. srpnja 1108. i pokopan je samostanu Saint-Benoît-sur-Loire - a ne u Bazilici St. Denis, kao gotovo svi kraljevi iz dinastije Capet. Naslijedio ga je sin Luj VI.

Djetinjstvo[uredi - уреди]

Poslije smrti oca Henrika I. 4. kolovoza 1060 godine Filip I. dijete od 8 godina je proglašeno za novog kralja. U prvih nekoliko godina državnim poslovima u svojstvu regenta je upravlja majka Ana od Kijeva. Ovoj mladoj ženi smrt supruga i poslovi upravljanja državom ipak nisu bili dovoljni da odustane od bračnih zadovoljstava na očigled svih prisutnih na dvoru. Obična ljubavna afera koja se u to vrijeme krivo gledala ali ipak prihvaćala od strane dvora udovici nije bilo dovoljna nego je nagovorila svog ljubavnika Ralha III od Valoisa da se rastavi od supruge kako bi se ona udala za njega. Rezultat tih akcija je bila ekskomuniciranje novog bračnog para.

Vladavina[uredi - уреди]

Tijekom svoje duge vladavine on ponekad uspješno, a ponekad neuspješno ratuje protiv svojih plemića. Njegov prvobitni vojno-politički uspjeh postaje prisiljavanje Vilima I. Osvajača da podjeli svoju teritoriju čime je obnovljeno više ili manje nezavisno Normandsko vojvodstvo. Tijekom ratovanja protiv Vilima Filip je osvojio 1082 godine provinciju Vexin koja se tada dijeli na normanski i francuski dio. Kraljev posljednji uspjeh postaje pripajanje svojoj domeni područja grada Bourgesa 1100 godine. Bez obzira na sve probleme i neuspjehe koji pogađaju Filipa, njegova vladavina se u Francuskoj povijesti zbog ta dva osvajanja smatra početkom državnog oporavka nakon katastrofalnog stanja koje je naslijedio od oca.

Neuspjesi[uredi - уреди]

Njegov najopasniji neprijatelj na kraju nisu bili plemići, niti suparnička kraljevstva nego on sam. Ponavljajući greške svojih prethodnika Filip se 1092 godine zaljubljuje na smrt u jednu ženu zbog koje dotadašnju bračnu družicu i majku prestolonasljednika izbacuje iz kuće. Takvim potezom on potpuno opravdano zaslužuje ekskomunikaciju koja traje praktično do njegove smrti. O njegovom kraljevanju nakon te promjene suvremenici ispravno ili ne tvrde da je prestao biti kralj, a postao ludo zaljubljenik čovjek bez ikakvih granica. Tijekom tih godina "ludosti" njegova državnička pažnja popušta tako da nije niti pokušao spriječiti ujedinjenje Normandskog vojvodstva i Engleske do kojeg dolazi 1105 godine

Filip I. je umro 29 srpnja 1108 godine. Cijena njegove eksokomunikacije je bila zabrana sahrane s drugim francuskim kraljevima. Naslijedio ga je sin iz legalnog braka Luja VI.

Brakovi i djeca[uredi - уреди]

  • Berta od Holandije (rastava i slanje u zatvor 1092)
  • Constance (1078. - c. 1125.); udana za Hugha od Troyesa (Hugh I. od Champagne), i nakon razvoda za Bohemunda I. od Antiohije
  • Luj VI.
  • Henrik (1083 - 1085 ?)
  • Eudes (1087 - 1096)
  • Bertrada
  • Filip, grof od Mantesa (umro nakon 1123)
  • Florus, grof od Nagisa (umro nakon 1118)
  • Cecile od Francuske, grofica Tripolija (u današnjem Libanonu)
Prethodnik:
Henrik I.
Kralj Francuske Nasljednik:
Luj VI.

Poveznice[uredi - уреди]


Francuski vladari