Ariobarzan

Izvor: Wikipedia
Spomenik Ariobarzanu u iranskom gradu Jasudžu

Ariobarzan (perz. Ariyabrdhna, poznat i pod imenima Ario Barzan ili Aryo Barzan: „onaj koji je proslavio Iran“[1]) je bio perzijski satrap i vojskovođa. Najpoznatiji je po bitci kod Perzijskih vrata gdje je predvodio mali broj perzijskih vojnika koji su na mjesec dana zadržali vojsku Aleksandra Makedonskog tijekom zime 330. pne.

Obitelj[uredi - уреди]

Ariobarzana se nerijetko naziva i Ariobarzanom II. ili Artabazom II.; bio je sin Farnabaza, koji je pak bio sin iranskog plemića. Godine 387. pne. Farnabaz je postao satrapom Frigije u sjeverozapadnoj Anatoliji, gdje je oko 366. pne. protiv perzijskog vladara Artakserksa II. vodio neuspješnu satrapsku pobunu u suradnji sa Atenom i Spartom. Unatoč pobuni, Farnabaz je ostao u prijateljskim odnosima sa perzijskim velikim kraljem, te je vladao kao satrap sve do svoje smrti 360. pne.

Ariobarzan I. je rođen iz braka Farnabaza i Apameje[2], te je naslijedio oca na mjestu satrapa. Njega je izdao njegov sin Mitridat I. pa je razapet oko 362. pne. Nakon toga, naslijedio ga je njegov polubrat Artabaz koji je također bio iranski plemić poštovan od strane kraljevskog dvora kojeg je u to doba vodio Darije III. Kodoman, inače posljednji ahemenidski veliki kralj. Ariobarzan (II.) bio je Artabazov sin.

Život[uredi - уреди]

Unatoč tome što se pouzdano ne zna točan datum Ariobarzanova rođenja, pretpostavlja se kako se rodio oko 368. pne. Ariobarzan je 335. pne. postao satrapom Farsa gdje ga je postavio Darije III. Mnogim povjesničarima ovaj Kodomanov potez je iznenađujući budući kako ranije takav položaj nije postojao. Ariobarzan je bio jedan od perzijskih zapovjednika tokom bitke kod Gaugamele 331. pne.

Smrt[uredi - уреди]

Nakon perzijskog poraza u bitci kod Gaugamele, vladar Darije III. shvatio je kako neće moći braniti glavni grad Perzepolis pa je krenuo na istok u pokušaju da obnovi svoju vojsku, dok je obranu Farsa prepustio Ariobarzanu. U međuvremenu, Aleksandar Makedonski podijelio je svoju vojsku i poveo 17.000 vojnika prema Perzepolisu kroz Perzijska vrata. U tom uskom klancu Ariobarzan je postavio uspješnu zasjedu koja je napala makedonsku vojsku pri čemu su pretrpjeli velike gubitke. Perzijska elitna vojska uspješno je odolijevala napadima u bitci kod Perzijskih vrata mjesec dana, nakon čega je Aleksandar pronašao zaobilazni planinski put te opkolio malobrojne Perzijance. Nakon toga uslijedila je perzijska borba do posljednjeg čovjeka, pri čemu je poginulo svih 500-tinjak boraca uključujući Ariobarzana, dok su Makedonci pretrpjeli mnogo veće gubitke jer na takvom terenu nisu uspjeli iskoristiti prednosti svoje falange i elitne konjice. Neki izvori govore kako su Perzijanci izdani od strane zarobljenog plemenskog poglavara koji je Aleksandru pokazao zaobilazni put preko Perzijskih vrata, no danas se to uglavnom smatra mitom utemeljenim na pričama o pastiru Efijaltu iz vrlo slične bitke kod Termopila.

Poveznice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]