Apatit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Apatit

Opšte
KategorijaMineral
Hemijska formulaCa5(PO4)3(F,Cl,OH)
Identifikacija
BojaProvidan do proziran, obično zelen, ređe bezbojan, žut, plav do ljubičast, ružičast, braon.[1]
Kristalni habitusTabular, prismatic crystals, massive, compact or granular
Kristalna sistemaHeksagonalni
Cepljivost[0001] indistinct, [1010] indistinct
PrelomConchoidal to uneven[1]
Tvrdoća po Mosu hardness5[1]
SjajVitreous[1] to subresinous
Polish lusterVitreous[1]
Indeks prelamanja1,634 - 1,638 (+0,012, -0,006)[1]
Optičke osobineDvostruko prelamajući, jednoosno negativni[1]
Dvojno prelamanje0,002-0,008[1]
Disperzija0,013[1]
PleohroizamPlavi kamen - jak, plavi i žuti do bezbojnog. Druge boje su slabe do vrlo slabih.[1]
Ultravioletna fluorescencijaYellow stones - purplish pink which is stronger in long wave; blue stones - blue to light blue in both long and short wave; green stones - greenish yellow which is stronger in long wave; violet stones - greenish yellow in long wave, light purple in short wave.[1]
OgrebBeo
Specifična težina3,18 (+/- 0,05)[1]

Apatit, je mineral koji pripada grupi fosfata, i po hemijskom sastavu je hlorofosfat ili fluorofosfat kalcijuma. Ima veliku primenu kao veštačko đubrivo.

Dragi kamen[uredi | uredi kod]

Apatit se retko koristi kao dragi kamen. Providni kamen čistih boja i onaj koji se svilasto presijava (en:chatoyant) glatko se polira (en:cabochon).[1] Kamen koji se svilasto presijava poznat je kao apatit mačje oko,[1] providni zeleni kamen poznat je kao asparagusni kamen,[1] a plavi kamen se naziva moroksit (en:moroxite).[2][3] Kristali rutila mogu da urastu u kristal apatita pa u pravom svetlu izrezani kamen pokazuje efekat mačjeg oka.

Glavna nalazišta apatita kvaliteta dragog kamena nalaze se u:[1] Brazil, Burma, i Meksiko. Ostali izvori su:[1] Kanada, Čehoslovačka, Nemačka, Indija, Madagaskar, Mozambik, Norveška, Južna Afrika, Španija, Šri Lanka i SAD.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Kristal apatita, Meksiko.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 Gemological Institute of America, GIA Gem Reference Guide 1995, ISBN 0-87311-019-6
  2. Streeter, Edwin W., ] 6th edition, George Bell and Sons, London, 1898, p306
  3. Hurlbut, Cornelius S.; Klein, Cornelis (1985). Manual of Mineralogy. ISBN 0-471-80580-7. 

Dodatna literatura[uredi | uredi kod]

  • Schmittner Karl-Erich and Giresse Pierre, 1999. Micro-environmental controls on biomineralization: superficial processes of apatite and calcite precipitation in Quaternary soils, Roussillon, France. Sedimentology 46/3: 463-476.