Anton Tus

Izvor: Wikipedia
Anton Tus
20 obljetnica osnivanja OS RH Anton Tus 26052011 2.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 22. novembar 1931. (1931-11-22) (dob: 82)
Mjesto rođenja Bribir (Vinodol), Kraljevina Jugoslavija
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin General-pukovnik JNA.jpg General-pukovnik
StoBEerni general.jpg Stožerni general
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Važnije bitke Bitka za vojarne
Vojska Partizanska zvijezda.png NOV i PO Jugoslavije
Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Osrh.jpg Hrvatska vojska
Zapovijedao Jrvpvo.jpg Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana
Osrh.jpg Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske

Anton Tus (Bribir, 22. novembra 1931.), stožerni general, prvi načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i savjetnik za vojna pitanja predsjednika Hrvatske.

Životopis[uredi - уреди]

Jugoslavenska narodna armija[uredi - уреди]

General Anton Tus je rođen 22. novembra 1931. godine u Bribiru kod Crikvenice. U Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije stupio je 1944. godine,[1] s navršenih trinaest godina.[1] Završio je Zrakoplovnu vojnu akademiju i Ratnu školu. Upravljao je svim tipovima ratnih zrakoplova bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), a bio je jedini pilot Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (JRZ) koji je pilotirao i američkim i sovjetskim nadzvučnim avionima. Od 1985. do juna 1991. godine general Tus je bio zapovjednik JRZ. U JNA je imao čin general-pukovnika. U maju 1991. godine savezni premijer SFRJ Ante Marković je htio smjeniti generala-armije Veljka Kadijevića, te za novog saveznog ministra obrane postaviti generala Tusa, koji je tada još bio aktivan u Beogradu u JNA. Plan je bio da se, sa generalom Tusom na čelu JNA, Stjepanom Mesićem na čelu Predsjedništva i Markovićem na čelu Saveznog izvršnog vijeća (SIV), neutraliziraju promiloševićevske snage u JNA. General Tus se složio sa planom, a Marković je po dolasku u Zagreb o tome razgovarao sa predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom. Iako je Tuđman rekao da će razmisliti plan je propao nakon što je general Tus imenovan prvim načelnikom Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS).[2]

Hrvatska vojska i Rat u Hrvatskoj[uredi - уреди]

U septembru 1991. general Tus je pristupio Hrvatskoj vojsci, nakon čega je postao prvi načelnik GS-a. Na toj je dužnosti ostao do novembra 1992. General Tus je konstantno, sa profesionalnim vojnicima koji su došli u HV iz JNA, vršio pritisak na Tuđmana da se ne može dobiti rat, odnosno voditi ofenzivne operacije, ako će se oslanjati isključivo na "policijsku vojsku" jer to nisu snage koje mogu efikasno vršiti zadaće obrane zemlje, a kamoli biti osposobljene za napad. Predsjednik Tuđman je do kraja, kada su već počeli ozbiljni oružani sukobi na teritoriju Hrvatske, vjerovao da će se rat izbjeći, te nije žurio s ustrojavanjem vojske. General Tus je po tom pitanju sa njime vodio teške i žučne rasprave, jer je Tuđman želio izbjeći rat tj. nije želio da se sukobi razbuktaju. Prema svjedočanstvu generala Tusa Tuđman je bio uvjeren da će se međunarodna zjednica umiješati i spriječiti eskalaciju sukoba.[3] General Tus je u tom periodu uvjeravao Tuđmana da više nema vremena za čekanje, da su izgubljena dva mjeseca, da srpske snage i JNA u Hrvatsku ulaze iz Srbije i Bosne i Hercegovine.[4] General Tus kao ključ za hrvatsko naoružavanje, stabilnost i vjeru u vlastite snage, označava osvajanje vojarne JNA u Varaždinu. Tuđman je odobrio tu akciju na pritisak generala Tusa i ostalih časnika pristiglih iz JNA.[3] Isto tako po generalu Tusu prva prava operacija HV-a su bili napadi i osvajanje vojarni u Bjelovaru i luci Ploče 1991. godine. U tih desetak dana napada na vojarne JNA, HV je uspio pribaviti oko 150 oklopnih transportera, 220 tenkova, 400 topova od preko 100 mm., 200 tisuća komada automatskih jurišnih pušaka i više milijuna komada streljiva.[4] General Tus tvrdi da su školovani časnici udarili temelje HV-a, ojačali Hrvatsku vojsku, a oslabili JNA. JRZ i Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) gotovo da nisu mogli funkcionirati nakon odlaska Hrvata i Slovenaca iz JNA.[3]

General Tus je zajedno sa ostalim časnicima HV-a već u zimu 1991. - 1992. godine razradio plan frontalnog napada i oslobađanja što većeg dijela okupiranog teritorija Hrvatske. Prema generalu Tusu Operacija Bljesak se trebala dogoditi već u zimu 1991. - 1992. godine, no primirje od 2. januara je sve to zaustavilo. General Tus je kao načelnik GS-a bio u sukobu sa ministrom obrane Hrvatske Gojkom Šuškom, kojeg je smatrao vođom "neoustaške" linije u zemlji. Šušak se počeo miješati u rad vojske tj. izadavati zapovijedi mimo GS-a. General Tus se žalio Tuđmanu, tvrdeći da ministar obrane može imati utjecaj na vojsku, ali nikako direktan, nego samo ili u dogovoru sa načelnikom GS-a ili preko predsjednika kao vrhovnog zapovjednika. General Tus tvrdi da su tokom Domovinskog rata postojale dvije linije zapovijedanja, jedna vođena GS-om, a druga ministrom Šuškom. Kao najdrastičniji primjer "duple linije zapovijedanja" general Tus navodi dogovor o Bosanskoj Posavini. Prema generalu Tusu HV je pokušavao održati Posavinu, ali se Šušak već u svibnju 1992. bio nagodio s Radovanom Karadžićem o prepuštanju Posavine. General Tus je na jednom sastanku pokrenuo pitanje pada Bosanskog Broda izravnim pitanjem Tuđmanu, zašto je srušen most preko kojeg je GS htio poslati snage za obranu grada, te po čijoj su se odluci izvlačile snage HV-a. General Tus nije znao niti za jednu od tih odluka. Generalu Tusu je kratko odgovoreno da su snage HV-a srušile most, a Tuđman je rekao da ni on nije bio upoznat sa svime.[5]

1995. general Tus se osobno zauzimao za provođenje Operacije Una, jer bi to značilo definitivni ne samo vojni nego i politički poraz velikosrpske ideje u Hrvatskoj i BiH. General Tus je bio glavni vojni savjetnik predsjednika Tuđmana. Od 2001. do 2005. godine bio je i šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu Organizacije Sjevernoatlantskoga ugovora (NATO). Danas je u mirovini.

General Tus, zajedno sa generalom Petrom Stipetićem, je jedini bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno, u odsutnosti, zbog veleizdaje i dezerterstva.[6]

Citati[uredi - уреди]

Wikicitati „Slobodno mogu reći da je temelj pobjede postavljen već te 1991., a poslije se, pojednostavljeno govoreći, sve svodilo na vraćanje i oslobađanje tada zauzetog teritorija.[3]
(General Anton Tus 2010. godine.)
Wikicitati „Zrakoplovstvo JNA i mornarica gotovo da nisu mogli funkcionirati nakon odlaska Hrvata i Slovenaca. I budite sigurni da se zbog toga i Vukovar održao tako dugo, a ni jedan drugi strateški cilj JNA nije ostvaren.[3]
(General Anton Tus 2010. godine.)
Wikicitati „Policija je u tim krucijalnim trenucima 1990. - 1991. bila osnova obrane. Odigrala je veliku ulogu. Zaustavila je agresiju i obranila Hrvatsku.[3]
(General Anton Tus 2010. godine.)
Wikicitati „Predsjednik Tuđman, a tome sam svjedok, želio je izbjeći rat. Nije želio da se sukobi razbuktaju. Bio je uvjeren da će se međunarodna zajednica umiješati i spriječiti eskalaciju sukoba.[3]
(General Anton Tus 2010. godine.)
Wikicitati Oluja je svakako dugoročno gledano najključniji događaj za razvoj Hrvatske. Akcija je bila strateško iznenađenje - vodila se istodobno na svim pravcima - na 6 operativnih i 24 taktička. To je bilo iznenađenje i za Srbe i za strance.[5]
(General Anton Tus 2010. godine.)
Wikicitati „To je strašna izjava. Nema opravdanja, čak i ako je dana za unutarnje srbijanske potrebe. Ako već to govori, neka nešto kaže i onome što je prethodilo Oluji. Zar mu ono što se događalo na Kosovu 1999. prije NATO-ovih intervencije nije dovoljan primjer pogrešaka koje je Srbija činila.[5]
(General Anton Tus 2010. godine. o izjavi srpskog predsjednika Tadića da je Oluja bila zločinačka akcija.)

Odlikovanja[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Nova Hrvatska (London, 1985., god. 27.). Pristupljeno: 27. novembra 2013.
  2. Gordan Malić, »Ante Marković, Posle 12 godina ćutanja: Moja istina o smrti Jugoslavije«, feljton 8., »Život bez dokumenata«, Dnevni list Danas, Beograd, 13. - 28. novembra 2003.
  3. 3.0 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6 Vlado Vurušić (7. 8. 2010.). Anton Tus: Izjava Borisa Tadića o Oluji je strašna (1. dio). Jutarnji list. Preuzeto 27. novembra 2013.
  4. 4.0 4.1 Krešimir Žabec (28. 5. 2011.). Tus, Stipetić, Špegelj i Agotić: Dan prije opsade Vukovara Tuđman je Imri Agotiću rekao: Rata neće biti!. Jutarnji list. Preuzeto 27. novembra 2013.
  5. 5.0 5.1 5.2 Vlado Vurušić (7. 8, 2010.). Anton Tus: Izjava Borisa Tadića o Oluji je strašna (2. dio). Jutarnji list. Preuzeto 27. novembra 2013.
  6. 'Nisam pozvan u Knin, no pobjedu mi ne mogu uzeti'. Jutarnji list (2. 8. 2008.). Preuzeto 27. novembra 2013.
  7. Dragoljub Petrović: »Za hrabrost, ali i zbog mira u kući« // Internetsko izdanje Glasa javnosti, NIP „Glas javnosti” a.d. – „Glas javnosti“ d.d.; 18. 7. 1999. 16:47. Pristupljeno: 27. novembra 2013.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]