Andrianampoinimerina

Izvor: Wikipedia
Andrianampoinimerina
Andrianampoinimerina.jpg
Portret kralja Andrianampoinimerine (oko

1905. rad slikara Ramanankirahine)

Kralj Kraljevstva Merina
Vladavina oko 1787. - 1810.[1]
Prethodnik Andrianjafi
Nasljednik Radama I.
Puno ime Ramboasalama[1]
Dinastija Merina
Otac Andriamiaramanjaka, kralj Ikaloja
Majka Ranavalonanandriambelomasina, priceza

od Ambohimanga

Rođenje oko 1745.
Ambohimanga  Madagaskar
Smrt 6. jul 1810.
Antananarivo
Pokop 1810. / 1897.
Ambohimanga
Antananarivo

Andrianampoinimerina (Ambohimanga, oko 1745. - Antananarivo, 6. jul 1810.[1], bio je prvi kralj Kraljevstva Merina na Madagaskaru, od oko 1787. do svoje smrti 1810. [1]

U Malgaškoj historiji kralj Andrianampoinimerina pamti se kao veliki vojnički i politički lider, ujedinitelj Madagaskara pod Dinastijom Merina. Andrianampoinimerina se na vlast uspeo svrgnuvši s trona svog ujaka, kralja Andrianjafija (1770.-1787.) iz Sjeverne Imerine (Imerina Avarandrano), jedne od četiri stalno zaraćene kneževine, koje su nastale nakon podjele ujedinjenog historijskog Kraljevstva Imerina, kojeg je osnovao kralj Andriamasinavalona jedan vijek prije.

Andrianampoinimerina je osnovao svoju prijestolnicu u utvrđenom gradu Ambohimanga, koja je postala kultno mjesto za Malgašane. Iz nje je postupno proširio svoju vladavinu nad svim Merinama, zatim je proširio svoju vlast i nad ostalim madagaskarskim plemenima; Betsileo, Sihanaka, Bezanozano i Bara. U trenutku svoje smrti, nakon vladavine od 23 godine, Andrianampoinimerina je uspio zauzeti dvije trećine Madagaskara. [2] Njegova vladavina bila je temelj za ujedinjenje Madagaskara, što je gotovo u potpunosti ostvario njegov sin Radama I. [3]

Biografija[uredi - уреди]

Andrianampoinimerina je rođen u Ikaloju jednom od Dvanaest svetih brda Imerine kao princ Ramboasalama (malagaški: Ra-amboa-Salamu = zdrav kao pas) na dvoru svog oca Andriamiaramanjaka plemenskog vođe Ikaloja. Njegova majka bila je princeza Ranavalonanandriambelomasina od Ambohimange.

Uspon na tron[uredi - уреди]

Ramboasalama je proveo rano djetinjstvo na očevu dvoru Zafimami na brdu Ikaloj jednom od Dvanaest svetih brda Imerine[2] Tamo se upoznao sa plemenskom tradicijom Merina i naučio čitati i pisati na sorabeu. Nakon djetinstva provedenog na očevu dvoru, u dobi od 12 godina, primio ga je na svoj dvor u Ambohimangi njegov djed kralj Andriambelomasina, i učio politici, vojnoj strategiji i ekonomiji. [2]

Ramboasalama je uspio, počevši sa skromnim sredstvima, svojom inteligencijom i napornim radom, već sa 30 godina, unaprijediti očevu kneževinu i postati jedan od najbogatijih kneževa Ambohimange. [2] On se nije oslanjao na svoj privilegirani položaj, već je svoje bogatstvo gradio na upornom radu. Njegov osjećaj za pravdu, donio mu je veliku popularnost među narodom i robovima Ambohimanga, koja je bila u oštroj suprotnosti sa mržnjom i nezadovoljstvom koji su osjećali prema njegovu ujaku - kralju Andrianjafiju, koga su držali za neodgovornog vladara.

Svrgavanje kralja Andrianjafija[uredi - уреди]

Ramboasalama je 1787., u dobi od 42 godine, potakao pobunu protiv svog ujaka Andrianjafija, uz pomoć plemenskog savjeta staraca i brojnih podanika prodanih u roblje. Nakon uspjele bune, Andrianjafi je pobjegao, a novi kralj izabrao si je vladarsko ime Andrianampoinimerina. Sukob između Andrianampoinimerine i Andrianjafija okončan je 1790., kad je bivši kralj ili ubijen u Ilafiju ili umro u progonstvu u Antananarivu. Andrianampoinimerina je osvojio Antananarivo 1792., [2], i nakon tog tu preselio svoju prijestolnicu.

Vladavina[uredi - уреди]

Ujedinjenje plemena Merina[uredi - уреди]

Nastavljajući teritorijalnu ekspanziju od 1790., Andrianampoinimerina je uspostavio kontrolu nad gotovo cijelom madagaskarskom visoravni, tad je objavio svoj konačni cilj - da postane jedini kralj Madagaskara, rekavši metaforički: "more je granica mojih rižinih polja" (Ny ranomasina no valam-parihiko).[2] Andrianampoinimerina je centralizirao svoju vlast i nabavio dosta evropskog vatrenog oružja, [4] što mu je omogućilo da postepeno pokori sva susjedna plemena Merina, a zatim i Vakinankaratra i Betsileo.

Teritorijalna ekspanzija[uredi - уреди]

Andrianampoinimerina je postigao mnoge pobjede oslanjajući se više na moć pregovaranja i mudro sklopljene ugovore o savezništvu, i brojne ženidbe, sili je pribjegavao jedino kad su svi drugi načini bili iscrpljeni. On je prestao plaćati danak Kraljevstvu Sakalava, zapadnoj plemenskoj konfederaciji koja je dotad stalno upadala na madagaskarsku visoravan u lovu na robove. [4] Andrianampoinimerina teritorijalna ekspanzija nije tekla bez otpora i teških borbi. [2]Još na početku svoje vladavine bio je žrtva urote, iza koje je stajao njegov ujak Andrianjafi, koja bi ga došla glave da ga nisu obavijestili. Kao nagradu za svoj spašeni život Andrianampoinimerina je kćer čovjeka koji ga je obavijestio o uroti - udao za svog sina Radamu I.[2]Nakon Radamine smrti 1828., ta žena će kasnije vladati Madagaskarom punih 33 godina kao kraljica Ranavalona I.

Svog najstarijeg sina Ramavolahija, dao je ubiti nakon njegova pokušaja državnog udara, kao i svog nasljednika Rakotovahinija zbog urote protiv njega u maju 1808. [5]

Upravljanje kraljevstvom[uredi - уреди]

Andrianampoinimerina je bio prvi kralj Merina koji je uspostavio neke pravne norme, koje je kasnije preuzeo i njegov sin Radama I. Zemljište je dijelio prema strogo utvrđenim pravilima, uveo je poreze, organizirao trgovinu, osnovavši službene tržnice (tsena) i standardizirao mjere (fandanjana). Uveo je standardiziran nacionalni novac (vola) i osnovao državnu vojsku - foloalindahi (od 100 000 vojnika). [2]

Smrt i nasljednici[uredi - уреди]

Andrianampoinimerina je umro u svojoj rezidenciji Mahitsielafanjaka u komleksu Rova 6. jula 1810. u dobi od 65 godina, za svog nasljednika odredio je svog 17-godišnjeg sina Radamu I. Pokopan je u grobnicu u svetom gradu Ambohimanga 1810. Francuske kolonijalne vlasti, željevši umanjiti značenje Ambohimange su 1897. preselile njegove kosti u novoizgrađenu kraljevsku grobnicu u kompleksu Rova u Antananarivu, on je pokopan u grobnicu svog sina Radame I.[6]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 Henry Soszynski: Madagaskar Kingdom na portalu Madagaskar, pristupljeno 5. 09. 2011.
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 Callet, F. (1908). Tantara ny Andriana (Histoire des rois),. Imprimerie Catholique, Edition 1878-1881, 1943 p. 
  3. Délivré, Alain (1974). L'histoire des rois d'Imerina: interprétation d'une tradition orale. Kliencksiek, Paris, str. 447. ISBN 0-252-01767-8. 
  4. 4.0 4.1 Ratsivalaka, R. Gilbert (2001). Les Malgaches et l'abolition de la traite eutopéenne des esclaves (1810 - 1817). Imprimerie Cnapmad. 
  5. Aviavy : Genealogy of Andrianampoinimerina wives and children. http://aviavy.awardspace.com/tree/g279.html. 
  6. Chrétien, Jean-Pierre, ur. (1999), "Le Rova de Tananarive: Destruction d'un lieu saint ou constitution d'une référence identitaire?", Histoire d'Afrique, Paris: Editions Karthala, http://books.google.com/books?id=EwjjGtHsaZsC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false. pristupljeno 19. 12. 2010.  ((fr))

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]