Bara (narod)

Izvor: Wikipedia
Bara
Isambo - roi des Baras Iantsantsas.jpg
Isambo kralj plemena Bara s počeka 20. vijeka
Ukupna populacija

788 000 [1]

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
 Madagaskar
Jezik/ci
malagaški
Religija
KršćanstvoAnimizam
Srodne etničke grupe
Malgaški narodi

Bara ili Ibara [2]) su jedan od 18 naroda Madagaskara, sa 788 000 [1]pripadnika (a to je 3% stanovništva)[3], koji žive na jugu centralne madagaskarske visoravni iza naroda Betsileo.

Bare su bili polunomadski narod koji je uglavnom živio u provincijama Toliara i Fianarantsoa, na glasu kao odlični ratnici.[3] I oni kao i većinski Merine i njihovi susjedi Betsileo govore - malgaški makrojezik, ali posebnim Bara dijalektom.

Historija[uredi - уреди]

Karta rasprostranjenosti malgaških etničkih grupa

Tokom srednjeg vijeka Bare su živjeli podjeljeni u brojne male plemenske klanove, vremenom su pet klanova postali dominantni. Kraljevstvo Merina nikad nije uspjelo pokoriti Bare, tako da su oni početkom 19. vijeka imali svoja dva kraljevstva, od kojih je jedno opstalo sve do francuske okupacije Madagaskara 1895. Njihova kolonijalna uprava imala poteškoća sa njima da ih uklopi u svoju koloniju. Od francuske uprave - Bare su se počeli baviti zemljoradnom i trajno nastanjivati

Bare su rasno najsličniji Sakalavama[4], jer imaju najviše karakteristika Bantu crnaca i daleko manje azijatskih. Bare su na Madagaskaru, poznati kao nomadski pastiri brojnih stada zebua (vrsta afričkog goveda). I Bare su poznati među Malgašanima kao odlični drvodjelje i kipari velikih drvenih statua, koje ukrašuju sa ljudskom kosom.

Geografska rasprostranjenost[uredi - уреди]

Teritorij na kojem danas žive Bare proteže se uglavnom po Provinciji Toliara, oko gradova Ihosi i Betroka [5] i nešto manje u Provinciji Fianarantsoa.

Kultura, vjera i običaji[uredi - уреди]

Tradicionalni pećinski grob naroda Bara

Bare su tradicionalno živjeli podjeljeni u porodične klanove, kao nomadski pastiri i poligamisti. U njihovom tradicionalnom nomadskom životu, sve se vrtilo oko zebua, koji su predstavljali njihovo osnovno bogatsvo. Krađa zebua - dahalo imala je simboličko značenje u njihovim tradicionalnim svadbenim svečanostima, kao dokaz muževnosti i zrelosti mladoženje, ali i kao otkupnina za mladenku koju je mladoženja dao roditeljima svoje odabranice.[6]

Socijalna struktura Bara je po mnogočemu slična susjednom narodu Betsileo sa kojima su njihovi poglavari bili i u krvnom srodstvu i sa kojima su vjekovima dijelili iste teritorije na centralnoj visoravni. Duga tradicija ropstva, ukinuta je tek za vrijeme francuske kolonijalne uprave na kraju 19. vijeka - ostavila je tragove na njihov socijalni život. Njihovo društvo i danas je snažno hijerarhijski i kastinski podjeljeno.

evropski misionari su od kraja 19. vijeka, uspjeli većinu Bara obratiti se na kršćanstvo, tako da su oni protestanti ili katolici, ali su još uvijek i animisti koji vjeruju u svoje tradicionalne, bogove, duhove i magije. Svoje mrtve pokapaju u prirodnim pećinama, a za njima žale tako da si odrežu kosu. Vjeruju da su duše umrlih opasne po život, tako da su u prošlosti napuštali svoja staništa, nakon smrti nekog od svojih pripadnika, prepuštajući to mjesto duhu pokojnika. Bare su također vjerovale u magične sile prirode kao što je helo, za kog su vjerovali da se pojavljuje među šumskim drvećem.

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]