Antandroi (narod)
| Antandroi | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Tradicionalni ples naroda Antandroi | |||
| Ukupna populacija | |||
|
883.000[1] | |||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
| Jezik/ci | |||
| malagaški | |||
| Religija | |||
| Animizam • Kršćanstvo • Islam | |||
| Srodne etničke grupe | |||
| Malgaški narodi |
Antandroi ili Tandroi su jedan od 18 naroda Madagaskara, od 883.000[1] pripadnika (5.4 % stanovnika Madagaskara)[2], koji žive na krajnjem jugu otoka u današnjim regijama Androi i Anosi.[2]
Njihovo ime na malagaškom znači ljudi iz zemlje trnja (roi označava bodljikavu vrstu mimoze latinski Mimosa delicatula).[2]
Antandroi su prije svega nomadski pastiri ali i zemljoradnici u manjoj mjeri koji uzgajaju tapioku, proso, kukuruz, i slatki krumpir. Njihova sela leže pored puta, skrivena gustom ogradom od kaktusa.[2]
Antandroji kao i većinski Merine govore malagaški makrojezik, njegovu varijantu zvanu Malagaški Tanroi - Mahafali jezik.[3]
Historija[uredi | uredi kod]
Njihova historija još ni danas nije detaljno istražena. I njihovo kraljevstvo kao i kraljevstva susjednih naroda Bara, Mahafali i Sakalave ima porijeklo u zajedničkom kraljevstvu koje je na tom području u 16. vijeku osnovali Zafimaniri.[4]Prvi pisani zapis o njima napravio je engleski mornar Robert Drury 1729., u kojem je opisao svojih 15 godina zarobljeništva provedenih među njima.[2]
Prema njihovoj usmenoj predaji, njihovo jedinstveno kraljevstvo sa vladarima iz dinastije Andriamanare, propalo je u 18. vijeku, kad su ih razni plemenski klanovi napali istovremeno sa istoka, sjevera i sjeverozapada. Od tad Antandroji žive podijeljeni u brojnim malim zajednicama, koje se ponekad ujedine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.[2] Ipak su oni tako uspjeli održati svoju nezavisnost i sukobu sa Kraljevstvom Merina, sve do 1903. kad su u njihov kraj ušli francuski vojnici i njihova kolonijalna administracija.[2]
Danas postoje njihove brojne male kolonije razbacane širom Madagaskara, koje su oni osnovali u potrazi za poslom. Oni žive u svojim malim odvojenim zajednicama, i drže se svojih običaja, ne miješajući se puno sa okolnim stanovništvom, te se nakon nekoliko godina provedenih tako na radu u tuđini - vraćaju u svoj rodni kraj. Njihove migracije otpočele su od 1920. a pojačaju se za cikličkih pojava masovne gladi.[2]
Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Antandroji žive na krajnjem jugu Madagaskara na teritoriju od 45 000 km²[2] u Regiji Androi i Regiji Anosi, između rijeka Menarandra i Mandrare. To je ekstremno suhi kraj, stjenoviti teren pokriven rijetkim bodljikavim raslinjem, u kojem oni napasaju svoja stada kao nomadski stočari u stalnoj potrazi za vodom. Oni su se prilagodili tom vrlo surovom okolišu, ali se često kad ih natjeraju velike suše i glad prelaze na teritorije drugih naroda. Njihovi neposredni susjedi su narodi Mahafali sa zapada, Bare sa sjevera i Antanosi na istoku.[2]
Običaji i kultura[uredi | uredi kod]
Kultura i običaji naroda Antandroi, bitno je različita od svih susjednih malagaških naroda. Antandroji nikad ne izlaze iz kuće bez svoje mačete ili toljage, što je neke vrsti sjećanje na svoju ratničku prošlost. Iznimno poštuju stroga pravila svog tradicionalističkog društva.
Antandroji su uspjeli sačuvati svoje običaje i kulturu od francuskog kolonijalnog utjecaja. Njihova muzika je jedinstvena, naročito ona za pogrebne obrede i sjećanja na pokojnike, koju oni zovu beko. U njoj jedan pjevač solist evocira život pokojnika uz pratnju dvije do tri pjevačice različitih glasova - na taj način oni stvaraju polifoniju i pjevački stil jedinstven na Madagaskaru i različit od bilo čega na svijetu. Normalno muzika im ne služi samo za pogrebne obrede i običaje, već i u svakoj drugoj prilici kad se okupi porodica ili veći skup na nekoj svečanosti.[4]
Neobični su i njihovi plesovi, potpuno različiti od susjednih plemena, za koje su neki antropolozi ustanovili da sliče na plesove afičkih Zulua.
Antandroji se vole tetovirati i ukrašavati sa srebrnim nakitom.[4] Svoje porodične grobnice Valavato grade u formi pravokuta, na 40 - 50 m², ograđenog zidom visokim 5 metara. Unutar tog pravokuta nalazi se grob pokojnika ukrašen sa oslikanim drvenim skulptura, koje opisuju sve aspekte života pokojnika.[4] Njihovo vječno siromaštvo dovelo ih je u položaj da su često socijalno diskriminirani u krajevima u koji iz nužde sa svojim stadima uđu, tako ih prati glas da su nasilnici i lažljivci.[4]
Veze[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Tandroy of Madagascar” (engleski). Joshua project. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 „Peoples of the Tsaratamana Massif and the Southwest” (engleski). Country Studies. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ „Languages of Madagascar” (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 „Antandroy” (španjolski). Ikuska Libros, S.L.. Pristupljeno 16. 10. 2011.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- The Tandroy of Madagascar Arhivirano 2013-10-20 na Wayback Machine-u
(PDF) (en)
Etničke grupe Madagaskara | ||
|---|---|---|
Antaifasi • Antemoro • Antaisaka • Antambahoaka • Antandroi • Antankarana • Antanosi • Bara • Betsileo • Betsimisaraka • Bezanozano • Karana (Malgaški Indijci) • Mahafali • Makoa • Merina • Mikea • Sakalava • Sihanaka • Sinoa (Malgaški Kinezi) • Tanala • Tsimiheti • Vazaha (Malgaški Francuzi) • Vazimba • Vezo • Zafimaniri • Zafisoro |  | |