Zlakuska grnčarija
|
Zlakuska grnčarija | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Srbija
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2020. |
| ID: | 01466 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Zlakuska grnčarija su ručno izrađene neglazirane posuda od gline i kalcita u istom i proizvode se u selu Zlakusa, Užice, Srbija. Koristi se u domaćinstvima i restoranima širom Srbije za termičku obradu hrane.
Proizvodnja traje sedam do deset dana na kolu koje se pokreće isključivo ručno. Proces uključuje pripremu glinene mase, oblikovanje, ukrašavanje, doradu, sušenje i pečenje. Jedinstvena tradicionalna receptura spravljanja grnčarskih proizvoda podrazumjeva materijal sačinjen od gline i minerala kalcita u odnosu pola – pola, od koga se formom „kobasica“ spiralno zida predmet na grnčarskom kolu. Predmet se kasnije predgrijava u sušari, a potom peče na otvorenoj vatri od 700 stepeni.
Gotove posude ukrašene su geometrijskim ornamentima izrađenim drvenim ili metalnim alatima, a pojedinim posudama dodane su ručke. Danas su tradicionalni oblici, lonci, tave za pečenje kruha i mesa te male tave za kuhinjsku pećnicu prilagođene savremenom načinu pripreme i posluživanja hrane. Tvrdi se da neka jela koja se pripremaju u zlakuskom zemljanom posuđu na otvorenoj vatri imaju jedinstven ukus. Osim toga, sirovina za izradu posuđa se nalazi u bliskoj okolini sela Zlakusa.[1]
Povezana znanja i vještine uglavnom se prenose kroz direktno sudjelovanje i rad uz iskusne zanatlije unutar zajednice. Izlaganje na Zlakusa festivalu i časovi u Umetničkoj školi u Užicu predstavljaju još jedan ključni način prenosa.
Zlakuska keramika je odlukom UNESCO-vog Međuvladinog komiteta upisana 16. decembra 2020. godine na Reprezentativnu listu nematerijalne svjetske baštine, i tako postala četvrti element na ovoj listi iz Srbije.[2] Centar za nematerijano kulturno nasleđe Etnografskog muzeja, u saradnji sa Muzejom na otvorenom "Staro selo" Sirogojno i Udruženjem grnčara "Zlakusa", pripremio je nominaciju.[3]
Udruženje je najprije zaštitilo grnčariju na nacionalnom i međunarodnom nivou i uvelo novi zaštitini znak da bi tradicionalnu izradu odvojilo od mašinske na koju se odlučio dio stanovništva. Grad Užice je osnovao kontrolu proizvodnje zlakuške grnčarije i zbog sprečavanja zloupotrebe izdaje sertifikat za svaki proizvod ponaosob. U Umetničkoj školi u Užicu zlakuška grnčarija se izučava i kao zanat, i kao spoj tradicije i umjetnosti. Istovremeno se izrađuju predmeti na tradicionalni način sve dok predmet ne siđe sa grnčarskog kola. Tada nastavnici i đaci nanose boje i obavljaju završno ukrašavanje. Pri vađenju iz otvorene vatre je pršću brašnom čime se dobija estetska površina.
- ↑ UNESCO: Nematerijalna svjetska baština u Srbiji
- ↑ Posle kola, slave, sviranja gusala: Grnčarija iz Zlakuse od danas četvrto srpsko nematerijalno dobro POD ZAŠTITOM UNESCO
- ↑ GRNČARIJA IZ ZLAKUSE NA LISTI UNESKO: Sač, pekač, lonac iz čuvenog srpskog sela ušli u svetsku baštinu - lepaisrecna.mondo.rs
