Zhulin yeshi
| Zhulin yeshi | |
|---|---|
 Stranica iz prvog poglavlja romana | |
| Autor(i) | Chi Daoren 痴道人 (neopoznat) |
| Originalni naslov | 株林野史 |
| Naslov prijevoda | Neslužbena pripovijest bambusovog gaja |
| Žanr(ovi) | erotski roman |
Zhulin yeshi (kin. 株林野史), kineski erotski roman autora pod pseudonimom Chi Daoren, objavljen između 1610. i 1620. Radnja je smještena u 7. stoljeću pne. i prati mladu ženu i njezine seksualne bijegove.
Kontekst[uredi | uredi kod]
Naslov knjige možemo prevesti nao „Neslužbena pripovijest bambusovog gaja” i napisana je narodnim (nižim) kineskim jezikom tog vremena. Kako bi stabilizirali političku moć i kontrolirali kulturu, vladari dinastije Qing popisivali su razne zabranjene knjige, među kojima su ukazali i „Neslužbenu pripovijest”. Iako je bila zabranjena, roman je bio jako cijenjen od čitateljstva. Pored erotične tematike, knjiga ima moralističku i političku poruku prema kojoj su žene katastrofa a korupcija će uništiti državu.
Radnja[uredi | uredi kod]
Priča smještena oko 600. pne. tijekom razdoblja proljeća i jeseni, mlada i neudata dama po imenu Su'e (素娥) sanja o tome da je taoistički mudrac Hua Yue (華月) pouči umijeću vođenja ljubavi:[1] prvo koristeći svoju novootkrivenu seksualnu moć da postigne vječnu mladost,[1] zatim zavodeći više muškaraca, sve dok je ne zaustavi njezin taoistički učitelj i suparnik koji postaje njezin ljubavnik i pridružuje joj se u njezinoj potrazi za besmrtnošću.[2]
Historija objavljivanja[uredi | uredi kod]
Roman se sastoji od šesnaest poglavlja[3] i dvadeset i jedne pjesme,[4] Zhulin yeshi napisao je u kasnoj dinastiji Ming anonimni pisac pod pseudonimom Chi Daoren (痴道人),[5] preveden na engleski jezik pod naslovima Zanešeni moralist[α 1][5] ili Čovjek lude osobine[α 2].[2] Roman je objavljen u Suđoū i vjerojatno je imao prvo tiskanje negdje između 1610. i 1620, iako ga je vlada Qing kasnije zabranila.[5]
Inspiracija[uredi | uredi kod]
Naslov romana izveden je iz pjesme „Zhulin” (株林 „šuma drveća”) prikupljene u klasiku kineske književnosti poznatog kao „Knjiga pjesama” (诗经).[6] Prema kritičaru Kong Yingda (6. vijek) u Mao Shi zhengyi (毛詩正義),[7] ta pjesma je napisana kako bi ukorila gospodara Linga? od Chena (陳靈公) zbog njegovog nedopuštenog seksualnog odnosa sa fatalnom ženom i plemkinjom Xia Ji (夏姬),[8] čija je „destruktivna ljepota (...) skoro prouzročila kolaps države Chen”[7] i „koju se tradicionalno uvrštava među najzločestije žene kineske antike”.[3] U Zhulin yeshi, glavna junakinja se temelji na Xia Ji,[5] iako se ona naziva Su'e, što je pak očita referenca na „iznimno rijedak” ilustrirani erotski roman pod naslovom Su'e pian (素娥篇), objavljen oko 1610.[1]
Postoje brojne priče koje se tiču „žene koja prvo postiže vječnu mladost, a zatim transcendenciju kroz ezoterične seksualne prakse sa više partnera” i koje prethode Zhulin yeshiju.[1] Na primjer, u Liexian Zhuanu (列仙傳) junakinju po imenu Nü Wan (女丸) vodi misteriozni učitelj seksa.[1] Isto tako, u tekstu iz dinastije Han Yufang mijue (玉房秘訣) ili „Tajne upute iz Kuće od žada”, taoistička ljubavnica Xiwangmu (西王母) opisana je kao uključena u „seksualni vampirizam”.[4]
Kroz roman, autor adaptira seksualno eksplicitne scene iz nekoliko drugih izvora. Na primjer, scena u kojoj je junakinja napuštena u jadnom stanju u državi Chu zajedno sa svojim posinkom, je komad preuzet ravno iz Wushan yanshi (巫山豔史) ili „Romantične pripovijesti sa planine Wu”.[9] Zhulin yeshi također predstavlja „krajnje zbunjenu” raspravu o seksualnim igračkama: jedan dildo se, na primjer, pretvara u burmansko zvono bez ikakvog objašnjenja, za što sinolog Olivia Milburn sugerira da bi moglo biti posljedica „iskrivljene interpolacije iz nekog nepoznatog izvora”.[10]
Književni značaj i recepcija[uredi | uredi kod]
Zhulin yeshi poznat je po svojim „bogatim opisima seksualnog života”,[11] kako heteroseksualnog tako i homoseksualnog.[12] Olivia Milburn piše da su ženske protagonistice romana „u zapanjujućem kontrastu sa onima opisanim u drugim suvremenim erotskim romanima iz dinastije Ming”.[13] Ona također hvali autora Zhulin yeshija zbog njihove „pažljive erudicije” i pedantne „historijske pozadine i karakterizacije”.[14]
Povezano[uredi | uredi kod]
Bilješke[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Milburn 2017: str. 10
- ↑ 2,0 2,1 Mair 2010: str. 665
- ↑ 3,0 3,1 Milburn 2017: str. 1
- ↑ 4,0 4,1 Milburn 2017: str. 11
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Milburn 2017: str. 9
- ↑ Milburn 2017: str. 7
- ↑ 7,0 7,1 Milburn 2017: str. 8
- ↑ Milburn 2017: str. 1–3
- ↑ Milburn 2017: str. 13
- ↑ Milburn 2017: str. 14
- ↑ Hu 2013: str. 312
- ↑ Vitiello 2011: str. 23
- ↑ Milburn 2017: str. 18
- ↑ Milburn 2017: str. 12
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Hu, Fuchen (2013). General Theory of Taoism. Paths International Limited. ISBN 9781844640959.
- Mair, Victor H. (2010). The Columbia History of Chinese Literature. Columbia University Press. ISBN 9780231528511.
- Milburn, Olivia (2017). „The Legend of Lady Xia Ji: Two Late Ming Dynasty Portrayals of an Ancient Chinese "Femme Fatale"”. Chinese Literature: Essays, Articles, Reviews 39: 1–25. JSTOR 45014208.
- Schonebaum, Andrew (2016). Novel Medicine: Healing, Literature, and Popular Knowledge in Early Modern China. University of Washington Press. ISBN 9780295806327.
- Vitiello, Giovanni (2011). The Libertine's Friend: Homosexuality and Masculinity in Late Imperial China. University of Chicago Press. ISBN 9780226857923.
