Zgrada Ante Štambuka u Sarajevu
Zgrada Ante Štambuka je objekat visoke ambijentalne i dokumentarne vrijednosti vezan za austrougarski period – pripada jednoj od najznačajnijih gradskih ambijentalnih cjelina – Titovoj ulici u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Do danas je zadržala kontinuitet stambeno-poslovne funkcije i nalazi se u vrlo dobrom konstruktivnom stanju i primjerno je održavana, uključujući konzervatorsko-restauratorske radove na fasadama. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.
Historija[uredi | uredi kod]
Izgrađena je tokom prve decenije XX vijeka za porodicu Štambuk, kada je u Sarajevu izgrađen veći broj objekata u duhu secesije.[2]. Projekat zgrade izradio je Josip Vancaš 1905. godine, a izvedena je po izmijenjenom projektu iz 1907. godine.
U vrijeme građenja ove palate na snazi je je novi Građevinski red za „Zemaljski glavni grad Sarajevo“, objavljen 5. augusta 1893. godine. Ovim građevinskim redom vodi se računa o budućem izgledu grada, pa su u pogledu građenja i primjene građevinskog materijala postavljeni novi standardi.[3]. Nakon toga zgrada je nekoliko puta mijenjala vlasnika.
Opis[uredi | uredi kod]
Zgrada Ante Štambuka spada u red stambeno-poslovnih najamnih zgrada u nizu, nastalih kao interpolacija u prethodno izgrađenom području. Izgrađena je kao uglovnica približno pravougaone tlocrtne osnove dimenzija 30,00 m x 15,00 m., dok visina iznosi 19,20 m. U funkcionalnom smislu, podijeljena je na prizemlje - gdje je predviđen poslovni prostor i spratove na kojima je prvobitnim projektom bila predviđena isključivo stambena funkcija.[4].
Tijekom Drugog svjetskog rata nisu zabilježena posebna oštećenja. Početkom šezdesetih godina XX. stoljeća je nacionalizirana, ali ne mijenja svoju poslovno-stambenu funkciju. Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992.-95.) fasadne plohe su oštećene usljed granatiranja, ali nije došlo do oštećenja koja bi mogla ugroziti stabilnost konstrukcije objekta.
Godine 2006. na zgradi su izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi na uličnim fasadama, i to od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa, pa se zgrada nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
- Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
- Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
- B. Zlatar, M. Ganibegović, Š. Gavraović, V. Žujo. Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi i spomenici – općina Centar. Sarajevo: “Mediapress”, 2007.
- Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Zgrada Ante Štambuka u Sarajevu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu.”. Sarajevo: Svjetlost, 1988.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Dizdar, Gorčin: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi”. Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
