Zaštićeno područje
Zaštićena područja su oblasti koja su zaštićena zbog svojih priznatih prirodnih, ekoloških ili kulturnih vrijednosti. Postoji nekoliko vrsta zaštićenih područja, koja se razlikuju po vrsti zaštite ovisno o zakonima svake zemlje ili propisima uključenih međunarodnih organizacija. Općenito, to su područja u kojima je ljudska prisutnost ili barem iskorištavanje prirodnih resursa (npr. ogrev, nedrvni šumski proizvodi, voda, ...) ograničena. U svijetu postoji preko 260.000 zaštićenih područja (od listopada 2010.) Pojam "zaštićeno područje" također uključuje zaštićena morska područja, čije će granice uključivati neka područja okeana, te prekogranična zaštićena područja koja se preklapaju s više zemalja koje uklanjaju granice unutar područja u svrhu očuvanja i ekonomije.
Definicija[uredi | uredi kod]
Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) 2008. god. definiše zaštićeno područje kao:
- (en)A clearly defined geographical space, recognized, dedicated and managed, through legal or other effective means, to achieve the long-term conservation of nature with associated ecosystem services and cultural values.
- (sh)Jasno definisan geografski prostor, prepoznat, posvećen i upravljan, pravnim ili drugim učinkovitim sredstvima, za postizanje dugoročnog očuvanja prirode s pripadajućim uslugama ekosistema i kulturnim vrijednostima.[1]
Istorija[uredi | uredi kod]
Najstariji zakonski rezervat prirode zabilježen u izvorima je Glavni šumski rezervat Ridge (Main Ridge Forest Reserve), današnjem Trinidad i Tobago, ustanovljen pravilnikom od 13. aprila 1776.[2]
Međutim, šire angažovanje na proglašavanju zaštićenih područja počelo je krajem XIX vijeka u Sjevernoj Americi, Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi kada su se priključile i ostale države. Među najstarijim zaštićenim područjima je Nacionalni park Biogradska gora. Njegova zaštita datira još od 1878. godine, kada je ova teritorija postala Knjažev zabran, poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli
Ideja zaštićenih područja proširila se svijetom u dvadesetom stoljeću, a pokretačka snaga bila je različita u različitim regijama, što je ostala činjenica do savremenog doba. U Sjevernoj Americi, zaštićena područja su bila o zaštiti dramatičnog i uzvišenog krajolika, u Africi, kolonijalne vlasti su stvarale zaštićena područja radi zabave i igara, dok je u Evropi zaštita bila raznovrsna.
U početku su zaštićena područja definisana i sa njima se upravljalo na nacionalnoj osnovi. Godine 1933, na Međunarodnoj konferenciji za zaštitu faune i flore u Londonu došlo je do pokušaja postizanja međunarodnog konsenzusa o standardima i terminologiji zaštićenih područja . Na prvoj svjetskoj konferenciji Nacionalnih parkova 1962. god u Sijetlu prihvaćen je stav o učinku industrijske revolucije na prirodni okoliš svijeta, te se utvrdila potreba da se on sačuva za buduće generacije.
Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa[uredi | uredi kod]
Prva međunarodna organizacija o zaštićenim područjima osnovana je 1948. god. u Fontainebleau, Francuska. Nazvana je Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih izvora (1948–1956). Poznata je i kao Svjetsko udruženje za zaštitu (1990–2008).
IUCN kategorije za zaštitu područja[uredi | uredi kod]
IUCN-ove kategorije za zaštitu područja su sistem koji je razvila Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) radi kategorizacije zaštićenih područja.[3] Organizacija ujedinjenih naroda i mnoge državne vlade, prihvataju ove kategorije kao globalni standard za definisanje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve ih ugrađuju (ili sa manjim odstupanjima u nazivima) u zakonodavstvo pojedinih država.[4]
Zaštićenia područja u zakonodavstvo pojedinih država[uredi | uredi kod]
| Naziv IUCN kategorije[5] |
Brojna oznaka |
Hrvatska[6] | Republika Srpska[7] |
Federacija BiH[8] |
Srbija[9] | Wikipedija.sh |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Strict Nature Reserve |
Ia | Strogi rezervat | Strogi rezervat prirode | Strogi rezervat prirode | Strogi rezervat prirode | Strogi rezervat prirode |
| Wilderness Area | Ib | Posebni rezervat prirode (Područje divljine) |
Područje divljine | Posebni rezervat prirode | ||
| National Park: | II | Nacionalni park | Nacionalni park | Nacionalni park | Nacionalni park | Nacionalni park |
| Natural Monument or Feature |
III | Spomenik prirode | Spomenik prirode | a: Park prirode b:Spomenik prirode i prirodnih obilježja |
Spomenik prirode | Spomenik prirode |
| Habitat/Species Management Area |
IV | Zaštićeno stanište (Područje upravljanja staništem ili vrstom) |
Područje upravljanja staništima/vrstama |
Zaštičeno stanište | Zaštićeno stanište | |
| Protected Landscape /Seascape |
V | Značajni krajobraz | Zaštićeni pejzaži - Zaštićeni kulturni pejzaži - Zaštićeni prirodni pejzaži - Park prirode |
a) Zaštićen pejzaži: - Kopneni pejzaž - Morski pejzaž b) Regionalni park |
Predeo izuzetnih odlika | Zaštićeni pejzaž |
| Protected area with sustainable use of natural resources |
VI | Zaštićeno područje sa održivim korištenjem prirodnih resursa - park šuma - objekti oblikovane prirode (spomenik parkovske arhitekture) |
Zaštićena područja sa održivim korištenjem prirodnih resursa. |
Područje upravljanja resursima | ||
| Posebni rezervat | Specijalni rezervat prirode | |||||
| Park prirode | Park prirode | |||||
| Regionalni park | ||||||
| Park šuma | ||||||
| Spomenik parkovne arhitekture |
Statistika[uredi | uredi kod]
Portal SaveOnEnergy je analizirao gotovo 80.000 nacionalno zaštićenih kopnenih područja u Evropi i izračunao procenat zaštićene teritorije po zemlji, kako bi video ko ulaže najveće napore da sačuva svoja prirodna dobra. Broj i površina zaštićenih kopnenih područja u Evropi stalno je u porastu i danas je 26% teritorije Evropske unije zaštićeno državnim zakonima.[10]
Luksemburg je jedna od najmanjih zemalja u Evropi, sa površinom od 2.586 kvadratnih kilometara. Ima samo 134 zaštićena područja, ali njihova ukupna površina je 1.963 kvadratna kilometra što je 76% njegove teritorije, zbog čega je ta zemlja na vrhu liste, koju je sastavio vebsajt SaveOnEnergy, na osnovu podataka Evropske agencije za zaštitu životne sredine 35 analiziranih zemalja.
Slovenija je na drugom mestu, sa 1.891 zaštićenim područjem na 72% teritorije zemlje.
Slijede: Malta (65%), Kipar (56%), Lihtenštajn (45%), Holandija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Austrija, Poljska i Nemačka. Portugal, Severna Makedonija i Mađarska po 9%. Srbija je sa 7,66% teritorije pod zaštitom na 33. mestu. Na poslednjem mestu je Bosna i Hercegovina, gde zaštićena prirodna dobra predstavljaju samo 4% državne teritorije.
Nemačka (17.654), Švedska (15.254) i Švajcarska (10.423) imaju najveći broj zaštićenih područja, ali ona ne pokrivaju veliku površinu.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „šta je zaštićeno područje”. Zaštićena područja - www.iucn.org. Pristupljeno 10.10. 2021.(en)
- ↑ „Glavni šumski rezervat Ridge u Tobagou”. Pristupljeno 10.10. 2021.(en)
- ↑ „Opšta zaštićena područja i IUCN preporuke”. www.sciencedirect.com. Pristupljeno 10.10. 2021.(en)
- ↑ Kategorije zaštićenih područja - www.iucn.org(en)
- ↑ IUCN: Kategorije zaštićenih područja - www.iucn.org(en)
- ↑ IUCN: Kategorije zaštićenih područja - Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske - narodne-novine.nn.hr
- ↑ „Zakon o zaštiti prirode Republike Srpske”. Službeni glasnik Republike Srpske, broj 20/2014. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ „Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine”. Arhivirano iz originala na datum 2021-10-09. Pristupljeno 2021-10-29.
- ↑ „Zakon o zaštiti prirode u Srbiji”. ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010 - ispr., 14/2016, 95/2018 - dr. zakon i 71/2021) - www.paragraf.rs. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ Luksemburg ima najviše zaštićenih područja u Evropi, Srbija i Bosna i Hercegovina pri dnu liste - rs.n1info.com - Beta 11. jan. 2021