Tutmozis (skulptor)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tutmozis (isto tako Tutmoze ili Djeutimes) bio je vajar opisivan kao glavni vajar u vremenu faraona Ehnatona u 18. dinastiji novoegipatskog carstva. Njegovo ime i titula „Tutmozis miljenik dobrog boga nadzornik radova i vajar“ [1].

Tutmozis je poznat posle otkrića njegove vajarske radionice od strane Ludviga Borharta i pronađenim skulpturama i bistama od kojih je najpoznatija bista Nefertiti.

Istorijski podaci[uredi | uredi kod]

Atelje i okolni objekti kuće vajara Tutmozisa bili su prilikom iskopavanja 1912/1913. od strane nemačkog istočnjačkog društva (DOG) u delu Tel el- Amarne a otkriveni i pronađeni su od strane nemačkog arheologa Ludviga Borharta.

Finansiranje ovih iskopavanja je podneo jedan nemački berlinski građevinski preduzimač koji je tako postao vlasnik ovih objakata koje je zatim poklonio Egipatskom muzeju u Berlinu.

Vajarski atelje Tutmozisa[uredi | uredi kod]

Atelje vajara Tutmozisa

Radionica Tutmozisa predstavlja ne samo jedan pogled na radove Starog Egipta odnosno ovo vajarstvo već i veliku zbirku umetnosti Amarne u okviru njega. Nađene statue i biste su bili iz različitih materijala kao krečnjaka, granita i u različitim stadijumima proizvodnje i delovi skulptura koji terbaju da se spajavu u celine i ovi nalazi se svrstavaju u najznačajnije nalaze staroegipatskog vajarstva.

Dela[uredi | uredi kod]

Dela Tutmozisa bila bi opisivana kao vajarske studije ili portreti iako nisu svi bili završeni. Tako da nenedostaje samo završna obrada poliranja spoljašnje površine već i delovi pokrivanja na glavama i druge pojedinosti koje su obeležavane crvenom ili crnom bojom za druge završne radnje. Nađene su i gipsane glave koje se mogu svrstati u dve grupe.

  • Lica u naravnoj veličini, kojim nedostaje zadnja strana glave i koja podsećaju na maske. Ovi radovi su jako realistične predstava muškaraca ili žena. Oni predstavljaju individuale karakteriskike privatnih i nepoznatih ljudi koji su verovatno igrali značajne uloge u životu u Amarna- vremenu i koje su snimane direktno od živih ili mrtvih ljudi i pozadine ovih načina rada je nepoznata.
  • Druga u ateljeu pronađena grupa radova obuhvata zaobljene plastične glave na kojima nedostaje vrh glava i koje su samo delimično u naravnoj veličini i koje nose i imaju idealizovane poteze lica i koje možemo svrstati u kraljevske porodice. Tu možemo na osnovu savremenih poređenja identifikovati Amenhotep III , Ehnatona, Nefertiti, Kije, mnoge kraljevske kćerke i velikodostajnike na dvoru gde pojedini objekti služe i kao uzori za serijsku proizvodnju i gde bista Nefertitis spada u ovakove objekte ove grupe.

Statue i portreti iz egipatskog muzeja u Berlinu[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Nicholas Reeves: Faszination Ägypten. S. 134.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Dorothea Arnold: The Royal Women of Amarna. Images of Beauty from Ancient Egypt. The Metropolitan Museum of Art, New York 1996, ISBN 0-87099-816-1, S. 41-84.
  • Ludwig Borchardt, U. Herbert Ricke: Die Wohnhäuser in Te11 el-Amarna. Hrsg. Deutsche Orient-Gesellschaft in Zusammenarbeit mit dem Deutschen Archäologischen Institut, Abt. Kairo, Gebr. Mann, Berlin 1980, ISBN 3-7861-1 147-2, S. 91-98.
  • Rolf Krauss: Der Slikahauer Thutmose in Amarna. Sonderdruck aus Jahrbuch Preußischer Kulturbesitz, Band XX Verein zur Förderung des Ägyptischen Museums in Berlin-Charlottenburg e. V. Jahresausgabe 1983, Berlin 1984, S. 119-132.
  • Nicholas Reeves: Faszination Ägypten. Die großen archäologischen Entdeckungen von den Anfängen bis heute. Frederking & Thaler, München 2001, ISBN 3-89405-430-1, S. 134–136.
  • Dietrich Wildung: Die Büste der Nofretete. Ägyptisches Museum und Papyrussammlung, Berlin Vernissage-Verlag, Heidelberg 2009. S. 8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]