Trivo Latinović Garonja
| TRIVO LATINOVIĆ GARONJA | |
|---|---|
 Trivo Latinović | |
| Datum rođenja | 1914. |
| Mesto rođenja | Bravski Vaganac Austrougarska |
| Datum smrti | 1943 |
| Mesto smrti | Ključ NDH |
| Profesija | zemljoradnik |
| Član KPJ od | Juni 1942 |
| Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
| U toku NOB-a | komandir čete Trinaeste krajiške brigade |
| Služba | NOV i PO Jugoslavije |
| Narodni heroj od | 1953. |
Trivo Latinović Garonja (Bravski Vaganac, Bosanski Petrovac1914] — Ključ, 1943, narodni heroj Jugoslavije,
Rođen je u siromašnoj seljačkoj porodici. Osnovnu školu nije pohađao zbog siromašnog stanja porodice nego je kao nedorastao dječak postao najamni sluga i uzdržavao porodicu. Priroda ga je nadarila fizičkom snagom i velikim osjećajem drugarstva, zbog čega je bio omiljen među drugovima.
U dvanaestoj godini je počeo kao šumski radnik kod šumskog preduzeća »Šipad« i time bar u nekoliko olakšati teško materijalno stanje svoje porodice. Njegovo drugarstvo, plemenit odnos prema ostalim radnicima, vrednoća na poslu i fizička snaga vrlo brzo su ga stavili u red najpoštovanijih radnika. U osamnaestoj godini bio je priznat, za najjačeg momka u selu, a u čitavom srezu najdalje je mogao baciti kamena s ramena. Sve mu ovo nije smetalo da bude jako skroman, da bude vrlo dobar drug i pomogne svima u svakoj prilici. Bio je prvi kod protesta kod poslodavca za veća radnička prava.
Početkom ustanka 1941. godine Garonja je među prvima prihvatio pušku. Kreće u borbu, a mnogi ga slijede, osjećajući se uz njega sigurnije. U prvim borbenim okršajima Garonja se ističe. Poslije prvog pucnja iz zasjede skače da bi hvatao žive neprijateljske vojnike. U napadu na vojnike u Bravsku 27. avgusta 1941. godine Garonja skače među ustaše i kundakom od puške tuče puškomitraljesca i otima puškomitraljez. Šestog oktobra 1941. Garonja ručnim bombama tuče ustaše u vozu u takozvanom Velikom prosjeku iznad Bunare. Isto je ponovio 19. novembra 1941. godine u napadu na voz na Grmeču. I ovog puta je skakao da hvata žive neprijateljske vojnike.
Kod njegovog hvatanja živih neprijateljskih vojnika bilo je nešto i komično. Uvijek je birao najkrupnije »da bi se obuo«. Inače, išao je siromah u oputnjacima pošto je imao velika stopala i ni jedne zaplijenjene cipele nije mogao obuti. U napadu na Italijane 28. februara 1942. i maja liste godine Garonja opet poslije prvog pucnja skače i hvata ih žive. Ni kod njih se Garonja nije mogao obuti. Još pri formiranju Bravske čete 1941. godine Garonja je postao vodnik prvog voda čete. Njegov vod postao je udarni sa četrdeset dobro naoružanih boraca. Specijalnost im je bila upadanje u pozadinu neprijatelja i u njegove garnizone, postavljanje zasjeda na neprijateljskoj teriitoriji, što je Garonja i njegov vod sa uspjehom izvršavao. U borbi za oslobođenje Prijedora, maja mjeseca 1942. Garonja sa svojim vodom se ističe. I u svim narednim borbama za oslobođenje Saničke doline, kao i u napadu na Krasulje i Vrpolje.
Svuda su Garonja i njegov vod među prvima. Nije bilo borbe kad se o Garonjinom junaštvu nije razgovaralo. Njegova hrabrost bila je podstrek čitavom njegovom vodu i nakon njegova skakanja na neprijatelja, skakao je čitav vod. U oslobađanju Bihaća 2. novembra 1942. godine Garonja sa svojim vodom upada u neprijateljsko uporište Vrpolje, gdje je pri jurišu i hvatanju neprijateljskih vojnika bio ranjen. Kada je njegova Bravska četa u sastavu 3. krajiške brigade krenula na daleki pobjedonosni put Garonja je ostao da se liječi. Pri formiranju Trinaeste krajiške brigade Garonja postaje komandir novoformirane druge Bravske čete. Na čelu ove čete on nastavlja junačku borbu. Uvijek je prvi i ispred njega u borbi nije se mogao naći ni jedan njegov borac. Prvi je polazio na juriš i posljednji se povlačio. Takav je bio i u napadu na Ključ 1943. godine. Ručne bombe koje je neprijatelj bacao na njega, Garonja je brzo vraćao nazad da bi eksplodirale u rovu neprijatelja. I kad je već savladao prvu odbranu i skočio na juriš, bio je pokošen rafalom neprijateljskog mitraljeza.
Bolno je odjeknula Garonjina smrt, ne samo u njegovoj četi, bataljonu i brigadi, nego i u njegovom rodnom Bravsku i širokoj okolini. Teško je bilo povjerovati da se veliki, snažni, hrabri i kod svih omiljeni Garonja više živ neće među njima pojaviti. Pod ovim imenom prije rata, za vrijeme rata, sve do njegove smrti rasla je njegova popularnost. Garonja, bio je oličenje čovjeka, druga i junaka u svakom pogledu i u svim prilikama. Takav je bio i takav je ostao u sjećanju svih koji su ga poznavali. Zbog ovakvih osobina, zasluga i junaštva Garonja je proglašen za Narodnog heroja Jugoslavije.
- „Narodni heroji Jugoslavije”. Beograd: Mladost. 1975.