Trivo Latinović Garonja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
TRIVO LATINOVIĆ GARONJA
No portrait gray test-sr.svg
Trivo Latinović
Datum rođenja 1914.
Mesto rođenja Bravski Vaganac

 Austrougarska
Datum smrti 1943
Mesto smrti Ključ

Flag of Nezavisna Država Hrvatska NDH
Profesija zemljoradnik
Član KPJ od Juni 1942
Učešće u ratovima Narodnooslobodilačka borba
U toku NOB-a komandir
čete Trinaeste krajiške brigade
Služba NOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od 1953.

Trivo Latinović Garonja (Bravski Vaganac, Bosanski Petrovac1914] — Ključ, 1943, narodni heroj Jugoslavije,

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u siromašnoj seljačkoj po­rodici. Osnovnu školu nije pohađao zbog siromašnog sta­nja porodice nego je kao nedorastao dječak postao na­jamni sluga i uzdržavao porodicu. Priroda ga je nadarila fizičkom snagom i velikim osjećajem drugarstva, zbog čega je bio omiljen među drugovima.

U dvanaestoj godini je počeo kao šum­ski radnik kod šumskog preduzeća »Šipad« i time bar u nekoliko olakšati teško materijalno stanje svoje po­rodice. Njegovo drugarstvo, plemenit odnos prema ostalim radnicima, vrednoća na poslu i fizička snaga vrlo brzo su ga stavili u red najpoštovanijih radnika. U osamnaestoj godini bio je priznat, za najjačeg momka u selu, a u čitavom srezu najdalje je mogao baciti kamena s ramena. Sve mu ovo nije smetalo da bude jako skroman, da bude vrlo dobar drug i pomogne svima u svakoj prilici. Bio je prvi kod protesta kod poslodavca za veća rad­nička prava.

Početkom ustanka 1941. godine Garonja je među prvi­ma prihvatio pušku. Kreće u borbu, a mnogi ga slijede, osjećajući se uz njega sigurnije. U prvim borbenim okršajima Garonja se ističe. Po­slije prvog pucnja iz zasjede skače da bi hvatao žive ne­prijateljske vojnike. U napadu na vojnike u Bravsku 27. avgusta 1941. godine Garonja skače među ustaše i kundakom od puške tuče puškomitraljesca i otima puškomitraljez. Še­stog oktobra 1941. Garonja ručnim bombama tuče ustaše u vozu u takozvanom Velikom prosjeku iznad Bunare. Isto je ponovio 19. novembra 1941. godine u napadu na voz na Grmeču. I ovog puta je skakao da hvata žive neprijatelj­ske vojnike.

Kod njegovog hvatanja živih neprijateljskih vojnika bilo je nešto i komično. Uvijek je birao najkrupnije »da bi se obuo«. Inače, išao je siromah u oputnjacima pošto je imao velika stopala i ni jedne zaplijenjene cipele nije mogao obuti. U napadu na Italijane 28. februara 1942. i maja liste godine Garonja opet poslije prvog pucnja skače i hvata ih žive. Ni kod njih se Garonja nije mogao obuti. Još pri formiranju Bravske čete 1941. godine Garonja je postao vodnik prvog voda čete. Njegov vod postao je udarni sa četrdeset dobro naoružanih boraca. Specijalnost im je bila upadanje u pozadinu neprijatelja i u njegove garnizone, postavljanje zasjeda na neprijateljskoj teriitoriji, što je Garonja i njegov vod sa uspjehom izvršavao. U borbi za oslobođenje Prijedora, maja mjeseca 1942. Ga­ronja sa svojim vodom se ističe. I u svim narednim bor­bama za oslobođenje Saničke doline, kao i u napadu na Krasulje i Vrpolje.

Svuda su Garonja i njegov vod među prvima. Nije bilo borbe kad se o Garonjinom junaštvu nije razgovaralo. Njegova hrabrost bila je podstrek čitavom njegovom vodu i nakon njegova skakanja na neprijatelja, skakao je čitav vod. U oslobađanju Bihaća 2. novembra 1942. godine Ga­ronja sa svojim vodom upada u neprijateljsko uporište Vrpolje, gdje je pri jurišu i hvatanju neprijateljskih voj­nika bio ranjen. Kada je njegova Bravska četa u sastavu 3. krajiške brigade krenula na daleki pobjedonosni put Garonja je ostao da se liječi. Pri formiranju Trinaeste krajiške brigade Garonja po­staje komandir novoformirane druge Bravske čete. Na čelu ove čete on nastavlja junačku borbu. Uvijek je prvi i ispred njega u borbi nije se mogao naći ni jedan njegov borac. Prvi je polazio na juriš i posljednji se povlačio. Takav je bio i u napadu na Ključ 1943. godine. Ručne bombe koje je neprijatelj bacao na njega, Garonja je brzo vraćao nazad da bi eksplodirale u rovu neprijatelja. I kad je već savladao prvu odbranu i skočio na juriš, bio je po­košen rafalom neprijateljskog mitraljeza.

Bolno je odjeknula Garonjina smrt, ne samo u njego­voj četi, bataljonu i brigadi, nego i u njegovom rodnom Bravsku i širokoj okolini. Teško je bilo povjerovati da se veliki, snažni, hrabri i kod svih omiljeni Garonja više živ neće među njima pojaviti. Pod ovim imenom prije rata, za vrijeme rata, sve do njegove smrti rasla je nje­gova popularnost. Garonja, bio je oličenje čovjeka, druga i junaka u svakom pogledu i u svim prilikama. Takav je bio i takav je ostao u sjećanju svih koji su ga poznavali. Zbog ovak­vih osobina, zasluga i junaštva Garonja je proglašen za Narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]