Treći maj 1808.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Treći maj 1808.
El Tres de Mayo, by Francisco de Goya, from Prado in Google Earth.jpg
Francisco Goya, 1814.
ulje na platnu , 266 × 375 cm
Prado, Madrid

Treći maj 1808., slika Francisca Goye; jedna od najpoznatijih i posebno utjecajnih svjetskih slika, koja je kasnije bila nadahnuće Manetu i Picassu za slike s ratnom tematikom.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Platno prikazuje smaknuće strijeljanjem nekolicine ustanika, sudionika u pobuni protiv Josépha Bonapartea[1], kojega je na špansko prijestolje postavio njegov brat Napoleon. Taj narodni ustanak naveo je Goyu da o tim događajima svjedoči na realističan i alegoričan način dvjema slikama: 2. maj 1808., i 3. maj 1808. koje je naslikao šest godina kasnije, kada je Napoleon protjeran iz Španjolske, za španjolsku oslobodilačku vladu.

Ova slika je kasnije bila nadahnuće za druge slike s ratnom tematikom, kao npr. Edouardu Manetu za sliku „Smaknuće cara Maximilijana“ iz 1868. godine, ali i Pablu Picassu za njegovu sliku „Masakr u Koreji“ iz 1951. godine.

Odlike[uredi - уреди | uredi kôd]

Detalj ruke centralnog lika sa stigmama Kristovih rana
Detalj središnjeg lika u pozi "raspeća"

Dramatični prizor se događa noću, na osamljenom mjestu, na brežuljku u blizini kuće Pija, u blizini madridske kraljevske palače s crkvom koja je simbolički prikazana kao veliki tamni obris u pozadini. Goya slavi ustaničku hrabrost, ali objektivno prikazuje suvremenu metodu ubijanja: u prednjem planu na desnoj strani poredan je bezlični streljački vod, dok s lijeve strane, stoje mučenici za nezavisnost, okupljeni oko lika u bijeloj košulji, osvijetljena žutim svjetlom svjetiljke položene na zemlju.

Kompozicija slike se zasniva na dvije međusobno suprotstavljene skupine: Desna strana je organizirana prema ravnim linijama vojnika i njihovih musketa u perspektivi, dok je lijeva ispunjena žrtvama raspoređenim duž zakrivljenih linija oko čovjeka u bijeloj košulji. Pravilan ritam tamne mase "slijepog" streljačkog voda u kontrastu je s osvijetljenim i dinamičnim "životnim" žrtvama. Izvor svjetla je svjetiljka na tlu ispred vojnika, ali također i odbijajući se od brežuljka i odjeće središnjeg lika. Svjetlost kroz tamu širi blistave zrake koje ističu pojedinosti na licima likova i njihovim položajima tijela, ali i u krvi koja natapa tlo.

Emocionalne poze i geste su naglašene jakim potezima kista, a podignute ruke glavnog lika se alegorijski povezuju s žrtvovanjem Isusa Krista na križu. Jasne boje njegove odjeće u kontrastu naspram prigušene boje okoline pojačavaju dramatičnost i vjersku simboliku prikaza[2]. Njegova prkosna poza raširenih ruku ponavlja se u pozi leša u prvom planu. Goya kao da želi reći kako još nismo naučili pouku Isusovog raspeća. Goya također, miješajući jaku crvenu i smeđu, stvara iluziju kako krv žrtava teče direktno u zemlju.

Vojnici su poredani u vrstu s vojničkom krutošću, svaki u istom položaju raširenih nogu kako bi ukrotili puščani trzaj. Oni tvore nejasni niz sivoga i smeđega u kojemu se mijenja tek boja njihovih naprtnjača. Slikareva namjera je bila da gledalac streljački vod zamijeti tek pošto promotri osuđenike i poistovjeti se s njima.

Lica Španaca u sredini prikazana su krajnje karakterni, kao maske koje ilustriraju očaj, strah i užas. Svako lice ima vlastiti identitet, bjeloočnice im odaju užas, a lica im se grče od straha. Lica su prikazana odlučnim potezima kista sa samo natruhama crne boje i zamagljenim crvenilom u boji njihove kože koje pridonosi snažnom efektu kjaroskura. Način na koji se Goya koristi bojom pokazuje okretanje suvremenoj umjetnosti slobode boje i kompozicije u nadolazećem romantizmu.

Bilješke[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 2. maja 1808. god. dvojica španskih pobunjenika zapucali su na petnaestak francuskih vojnika. Za odmazdu, Napoleonovi vojnici su streljali skoro tisuću stanovnika Madrida i okolice. Nakon te pobune Napoleon je počeo doživljavati prve poraze i napustila ga je sreća.
  2. Boje njegove odjeće su boje Vatikanske zastave

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]