Tora

Izvor: Wikipedia

Tora (תּוֹרָה) je najvažniji spis judaizma, koji se slavi kao riječ nadahnuta Bogom, a za koju se tradicionalno tvrdi da je objavljena Mojsiju.

Tora sadrži niz književnih vrsta, uključujući alegorije, povijesne pripovijesti, poeziju, rodoslovlja, i izlaganja različitih zakona. Prema rabinskoj tradiciji, Tora sadrži 613 mitzvot (מצוות, "zapovijedi"), koje su podijeljene u 365 negativnih i 248 pozitivnih naredbi. U rabinskoj književnosti, riječ "Tora" označava i pisani tekst, " Tora Šebihtav "( תורה שבכתב ," zapisana Tora ), kao i usmenom predajom," Tora Šebe'al Peh "( תורה שבעל פה ," usmena Tora ). Usmeni dio koji se sastoji od tradicionalnih tumačenja i proširenja, a koji se prenosio sa koljena na koljeno sada utjelovljen u Talmudu i Midrašu.

Židovska vjerska tradicija pripisuje autorstvo Tore Mojsiju kroz proces božanskog nadahnuća. Ovaj vid autorstva prvo je eksplicitno izražen u Talmudu i datira od 3. do 6. stoljeća nove ere, a temelji se na tekstualnoj analizi odlomaka Tore i kasnijih knjiga hebrejske Biblije. Prema datiranju teksta ortodoksnih rabina otkriće Tore Mojsiju se dogodilo 1280. prije nove ere na brdu Sinaj. Dio suvremenih biblijskih znanstvenika datira završetak Tore, kao i proroke i povijesne knjige, od 539.do 334. pne. Znanstvena je rasprava većim dijelom 20. stoljeća bila formulirana kao dokumentarna hipoteza, prema kojoj je Tora sinteza dokumenata iz malog broja inače nezavisnih izvora. Izvan svojeg središnjeg značenja u židovstvu, Tora je prihvaćena u kršćanstvu kao dio Biblije, koja sadrži prvih pet knjiga Staroga zavjeta. Različite denominacije Židova i kršćana imaju veliku razliku u stavovima s obzirom na točnost Pisma. Tora je u određenoj mjeri prihvaćena kod Samarijanaca i drugih kao autentična objava Boga Izraelu. Islam na Toru (Tevrat) i Evanđelja (Indžil) gleda kao na autentičnu objavu od Boga, oštećenu onim što su ljudi dodavali i mijenjali.

Značenje i imena[uredi - уреди]

Riječ Tora znači "učenje," "uputstvo," "pisar" ili "zakon" na hebrejskom. Također je poznato kao Pet knjiga Mojsijevih, Mojsijev zakon (Torat Moshe ) ili Sefer Torah (što se odnosi na kutije sa svitcima u kojima su se držale knjige), na grčkom poznate kao Pentateuch (Πεντετεύχως "pet svitaka ili kutija").

Ostala imena korištena u današnjem judaizmu su Hamisha Humshei Torah (חמשה חומשי תורה, "pet petina/dijelova Tore") ili jednostavno Humash (חוּמָשׁ "fifth"). Sefer Torah je formalni zapisani svitak pet knjiga, zapisan od pisara Tore pod točno određenim uvjetima. Izraz se ponekad koristi kaoko bi se uopćeno obuhvatio judaistički pisani i nepisani zakon, odnosno cijeli spektar autoritativnih jevrejskih vjerskih učenja kroz historiju, uključujući Mishnah, Talmud, Midrash i ostalo.

Tora se sastoji od prvih pet knjiga Tanakha ili Hebrejske biblije, poznatih kao Stari zavjet u kršćanskoj Bibliji. Za Židove ne postoji "Stari zavjet", s obzirom da knjige koje kršćani nazivaju Novim zavjetom nisu dio židovskih svetih spisa. Pet knjiga, njihova imena i izgovor na hebrejskom, su:

(Hebrejska imena su uzeta od prvih riječi prvog stiha u svakoj knjizi.) Ove knjige opisuju stvaranje Univerzuma i njegovu historiju, a posebno pogodbu između Boga i naroda Izraelovog.

Židovi su štovali Toru kroz vijekove, isto kao Samaritanci i kršćani. Tradicionalno se shvaća kao doslovna riječ Božja rečena Mojsije. Za mnoge pak ne predstavlja ni historiju, ni teologiju, ni pravni i ritualni izvor, nego nešto nadilazi sve to. Smatra se glavnim izvorom odnosa između Boga i čovjeka, značenja i svrhe tog odnosa, odnosno živi dokument koji se obnavlja kroz generacije i milenijume.

Autorstvo[uredi - уреди]

Tradicionalna pripisivanje autorstva[uredi - уреди]

Prema Catholic Encyclopedia pripisivanje Tore Mojsiju potiče iz Biblije pošto se Toru u nekim knjigama Starog Zavjeta naziva Knjigom Mojsijevom, Zakonom Mojsijevim, itd. Ideja da je Mojsije autor Tore nalazi se i u Novom zavjetu. Josip Flavije, rimski povjesničar, također je smatrao da je Mojsije napisao Toru. I u Talmudu je izražena ta ideja. To se vjerojatno temelji na nekoliko stihova u Tori gdje se opisuje Mojsijevo pisanje "Tore" (upute od Boga). U Talmudu je točno objašnjeno kako je Tora prenesena Mojsiju. Prema Babilonskom Talmudu Tora je dana u nizu malih svitaka, i podrazumijeva se da je pisana postupno i sastavljena iz raznih dokumenata tijekom vremena. Drugo je mišljenje da je Mojsije cijelu Toru dobio u jednom trenutku.

Prema Maimonidu, rabinu i filozofu iz 12. st., Mojsije je autor Tore, primio ju je od Boga božanskim nadahnućem ili diktatom 1313 pr.Kr.

Kasniji rabini i kršćanski znanstvenici primjetili su neke probleme kod Mojsijeva autorstva, posebice činjenicu da Ponovljeni zakon opisuje Mojsijevu smrt. Stoga su kasnije verzije tradicije smatrale da su neke dijelove Tore dodali drugi - Mojsijeva smrt posebno je pripisana Jošui. Talmud smatra da je Mojsije pisao Ponovljeni zakon u očekivanju smrti. Druga tradicija kaže da je Jošua dodao te riječi nakon Mojsijeve smrti i da se posljednji stihovi Ponovljenog zakona čitaju kao epitaf Mojsiju. Mojsijevo autorstvo su bili prihvatili Židovi i kršćani, bez mnogo diskusije sve do 17. stoljeća kada je porastao broj svjetovnih učilišta i pripadajuća spremnost da se preispita Biblija u potpunosti.Većina modernih znanstvenika vjeruje da je Tora proizvod mnogih ruku, protežući se tijekom mnogih stoljeća, do konačne forme oko 6. i 5. stoljeća pne.

Prema najutjecajnijoj verziji hipoteze, koju je formulirao Julius Wellhausen (1844 - 1918), Pentateuh se sastoji od četiri zasebna i prepoznatljiva teksta, koja okvirno datiraju od Salomonova razdoblja do izgnanstva. Poslije progonstva pismoznanci su okupili razne tekstove u jedan dokument (Petoknjiže).

Vanjski linkovi[uredi - уреди]