They Drive by Night
- za britanski film iz 1938. godine v. They Drive by Night (1938 film).
| They Drive by Night | |
|---|---|
 kino-poster | |
| Režija | Raoul Walsh |
| Producent | Mark Hellinger |
| Scenario | Jerry Wald Richard Macaulay |
| Predložak | roman: The Long Haul; autor: A. I. Bezzerides |
| Uloge | George Raft Ann Sheridan Ida Lupino Humphrey Bogart |
| Muzika | Adolph Deutsch |
| Fotografija | Arthur Edeson |
| Distribucija | Warner Bros. |
| Datum(i) premijere | 27. 7. 1940 (SAD)
|
| Trajanje | 95 min. |
| Zemlja |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski |
Noćni vozači (eng. They Drive by Night) je film noir Raoula Walsha iz 1940. s Georgeom Raftom, Ann Sheridan, Idom Lupino i Humphreyjem Bogartom.
Radnja[uredi | uredi kod]
Joe (Raft) i Paul Fabrini (Bogart) su vozači kamiona koji pokreću svoj mali posao. Nakon što su postali vlasnici male prijevozne tvrtke, Fabrinijevi se konstantno bore s distributerima i rivalima dok pokušavaju ostvariti veći uspjeh sa svojom transportnom kompanijom. Premoreni Paul zaspe za volanom i skrivljuje prometnu nesreću u kojoj gubi jednu ruku. Ogorčen, Paul prelazi preko samosažaljevanja i vraća se na posao kao dispečer za Fabrinijevu kompaniju. U međuvremenu, Joe se udvara lokalnoj konobarici Cassie (Sheridan), ali ga zavodi Lana Carlsen (Lupino), supruga Eda Carlsena (Halea), vlasnika velike prijevozničke tvrtke. Lana, zaljubljena u Joea, ubija svog muža i namješta da izgleda kao samoubojstvo. Nakon toga ponudi Joeu polovicu vlasništva u Carlsenovoj organizaciji. Joe prihvaća, ali odbija Lanine seksualne ponude. To razbješnjuje Lanu koja optužuje Joea za Carlsenovo ubojstvo.
Glumci[uredi | uredi kod]
- George Raft - Joe Fabrini
- Ann Sheridan - Cassie Hartley
- Ida Lupino - Lana Carlsen
- Humphrey Bogart - Paul Fabrini
- Gale Page - Pearl Fabrini
- Alan Hale - Ed J. Carlsen
- Roscoe Karns - 'Irac' McGurn
- John Litel - Harry McNamara
- George Tobias - George Rondolos
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- They Drive by Night na sajtu IMDb
- Filmovi Raoula Walsha Arhivirano 2007-01-13 na Wayback Machine-u