The Yardbirds
Yardbirds | |
|---|---|
 Novi Yardbirdsi na koncertu u Langueuxu (Francuska) 2006. | |
| Lični podaci | |
| Prebivalište | London, Engleska |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1963.-1968. 1992. -—danas |
| Osnivanje | 1963. London, Engleska |
| Žanr | blues rhythm and blues Rock |
| Članovi | |
| Trenutni članovi | Ben King (gitarist) Chris Dreja John Idan Billy Boy Miskimmin Jim McCarty |
| Bivši članovi | Keith Relf Paul Samwell-Smith Top Topham Eric Clapton Jeff Beck Jimmy Page Rod Demick Ray Majors Laurie Garman Alan Glen Gypie Mayo Jerry Donahue |
| Ostalo | |
| Službene stranice | www.theyardbirds.com |
Yardbirds je bio engleski rock sastav, u kojem su u različitim postavama, svirala tri poznata engleska gitarista; Eric Clapton, Jeff Beck i Jimmy Page. Na početku su bili blues sastav, da bi kasnije svirali pop i rock. Imali su tri velika hita; For Your Love, Over, Under, Sideways, Down i Heart Full Of Soul.
Posljednja postava ovog sastava s kraja šezdesetih, ujedno je i prva postava sastava Led Zeppelin.
Yardbirds je bila važna veza između britanskog rhythm and bluesa i psihodeličnog rocka. Članovi ovog sastava bili su i gitaristički inovatori šezdesetih. Prvi su upotrebljavali novo izumljene dodatke za električne gitare, koji su jako izobličavali i proizvodili potpuno novi zvuk.
Prvi su i znatno pojačali glasnoću na svojim nastupima, i prvi su se poslužili složenim dionicama improvizacija na solo gitari, u svrhu muzičkog eksperimenta. Jezgra grupe, koja je pisala pjesme i imala inovativne ideje, bili su:
- Keith Relf ( pjevač/usna karmonika ),
- Jim McCarty ( bubnjar ),
- Chris Dreja ( ritam gitara/bas gitara ), i
- Paul Samwell-Smith ( basist/producent ).
Riječ yardbird na jeziku američkog juga znači pile, a u šatrovačkom govoru to je izraz za zatvorenika.
U izmjenjenoj postavi sa nekim starim članovima, sastav djeluje i danas, nakon ponovnog okupljanja 1992.
Flimski nastup[uredi | uredi kod]
Yardbirdsi su nastupili u kultnom filmu Michelangela Antonionia iz 1966., Blowup. U tom filmu izvode vlastitu pjesmu Stroll On. Sviraju u jednom londonskom klubu u koji navrati glavni lik Thomas (tumači ga David Hemmings). Na kraju ove scene Jeff Beck razbije svoju gitaru, Thomas se nakon otimanja dočepa slomljenog vrata gitare, potom iziđe iz kluba i nakon malo razmišljanja, nezainteresirano baci vrat na ulicu.
Razbijanje gitara, pojačala i bubnjeva, bila je moda šezdesetih, koju su u rock svijet uveli The Who.[1]