The Long Day's Dying

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
The Long Day's Dying
RežijaPeter Collinson
ProducentMichael Deeley
Harry Fine
ScenarioCharles Wood
Michael Deeley (nenaveden na špici)
Peter Yates (nenaveden na šoici)
PredložakThe Long Day's Dying; autor:
Alan White
UlogeDavid Hemmings
Tony Beckley
Tom Bell
Alan Dobie
MuzikaMalcolm Lockyer
FotografijaErnest Day
Brian Probyn
MontažaJohn Trumper
StudioJunction Films Limited
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere
28. 5. 1968 (1968-05-28)
Trajanje95 min.
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet150.000-200.000 £[1]

The Long Day's Dying (sh. Umiranje dugog dana) je britanski ratni film snimljen 1968. godine u režiji Petera Collinsona. Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Alana Whitea, inspiriranog autorovim iskustvima pripadnika komandosa u Drugom svjetskom ratu. Protagonisti su trojica pripadnika britanskih padobranaca koja su se našla iza njemačkih linija i koji se pokušavaju vratiti svojoj matičnoj jedinici. Radnja prikazuje kako zarobe njemačkog padobranca koji im obeća kako će im pomoći ako mu poštede život. The Long Day's Dying je snimljen sa izuzetno niskim budžetom. Nakon premijere je zbunio kritičare, jer je, sa jedne strane svojim pesimističnim tonom sugerirao uticaj tada dominantnih i vijetnamskim ratom inspririanih pacifističkih stavove, odnosno implicitno osuđivao rat kao besmislen pokolj, dok je sa druge strane pozitivno prikazivao vojničke vještine i protagoniste koji se nimalo ne ustručavaju ubijati. Usprkos toga, na filmskom festivalu u San Sebastianu je osvojio Zlatnu školjku.

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Michael Deeley, Blade Runners, Deer Hunters and Blowing the Bloody Doors Off: My Life in Cult Movies, Pegasus Books, 2009 p 50

Vanjske veze[uredi | uredi kod]