Teksaška revolucija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Teksaška revolucija
SantaAnnaSurrender.jpg
Datum 2. oktobar 1835 – 21. april 1836
Lokacija Teksas
Rezultat Sporazumi iz Velasca i stvaranje Republike Teksas
Teritorijalne
promjene
de facto nezavisnost Teksasa od Meksika
Zaraćene strane
Republika Teksas Meksiko Meksiko
Komandanti i vođe
Sam Houstonranjen u borbi
James Fannin 
Frank W. Johnson
Edward Burleson
Stephen F. Austin
Antonio López de Santa AnnaPredaja
Vicente Filisola
Martín Perfecto de CosPredaja
Snage
o. 2000 ljudi o. 6500 ljudi
Žrtve i gubici
o. 860 (računajući bolest i druge uzroke smrti) o. 2500 (računajući bolest i druge uzroke smrti)

Teksaška revolucija ili Teksaški rat za nezavisnost je bio oružani sukob koji se od 1835. do 1836. vodio na području današnjeg Teksasa između snaga meksičke vlade na čelu sa predsjednikom Antoninom Lopezom de Santa Annom na jednoj, te lokalnih pobunjenika na drugoj strani, a koji je kao rezultat imao stvaranje Republike Teksas i njenu de facto nezavisnost od Meksika.

Kada je godine 1821. Meksiko izborio nezavisnost od Španije, Meksiko je bio površinom jedna od najvećih, ali isto tako i najslabije naseljena teritorija, na kojoj nije živjelo više od 3500 ljudi. To ga je činilo ranjivim na napade Indijanaca, te je godine 1824. meksička vlada dozvolila useljavanje stranaca, što su najviše iskoristili doseljenici iz susjednih SAD čiji je broj toliko brzo narastao da su tzv. Anglosi brzo stekli brojčanu nadmoć nad Tejanosima (doseljenicima meksičkog porijekla). Doseljevanju je pripomogao i meksički ustav iz 1824. godine, koji je Meksiko pretvorio u federaciju. Teksas je, međutim, njime postao šire cjeline, odnosno države Coahuila y Tejas koja je sadržavala teritorije južno od Rio Grande. Ubrzo su se, međutim, počele stvarati napetosti između Anglosa i Tejanosa, izazvani kako jezičkim i vjerskim razlikama, tako i time da su Anglosi, pretežno iz južnih država sa sobom dovodili robove, iako je ropstvo u Meksiku bilo službeno zabranjeno 1829. godine.

Povod za izbijanje pobune je, međutim, bila odluka predsjednika Santa Anne da ukine Ustav iz 1824. godine, odnosno u Meksiku uvede unitarni i centralistički model uprave. To je izazvalo niz pobuna širom Meksika, uključujući i sam Teksas. Tamo su pokušaji lokalnih meksičkih zapovjednika da razoružaju lokalne milicije doveli do incidenta poznatog kao Bitka kod Gonzalesa 2. oktobra 1835. koji će postati prvi okršaj i u kojem će ispostaviti da meksičkim snagama nedostaje ljudstvo da bi se uspješno suprostavila brojčano nadmoćnim pobunjenicima. Prva faza sukoba je završila 27. oktobra 1835. kada je meksički zapovjednik Martín Perfecto de Cos nakon dva mjeseca opsade predao garnizon u San Antoniju. Pobunjenici su u isto vrijeme sazvali tzv. Konzultaciju, odnosno skupštinu preko koje su organizirali vlastitu upravu i oružane snage na čelu sa Samom Houstonom; njihovi ciljevi ispočetka nisu bili precizno definirani, te je dio smatrao da se ne bore za secesiju od Meksika, nego za obnovu federalnog ustava iz 1824. godine.

Santa Anna, koji je u međuvremenu uspio ugušiti pobune u drugim dijelovima Meksika, se od kraja decembra 1835. počeo pripremati za pohod sa ciljem pacifikacije Teksasa. Osim što je prikupio relativno velike snage, Santa Anna se, u nastojanju da svaku buduću pobunu sasječe u korijenu, odlučio za službenu politiku neuzimanja zarobljenika, službeno proglasivši sve "strane državljane" piratima koje se ima pravo pogubiti na licu mjesta. Ta je politika prvi put praktično primijenjena na kraju znamenite bitke za Alamo 6. marta 1836. godine, a nekoliko tjedana kasnije i kada je nekoliko stotina zarobljenih pobunjenika pod Jamesom Fanninom, zarobljenih u bitci kod Coleta pogubljenih u Goliadskom masakru. Usprkos toga, pobunjenici su održali konvenciju na kojoj su 1. marta proglasili nezavisnost Republike Teksas, a 17. marta i donijeli njen ustav.

Doznavši za vijesti o padu Alama, ali i svjestan brojčane nadmoći neprijatelja, Houston je smjesta naredio povlačenje prema istoku, odnosno prema granici sa Louisianom gdje bi se, u krajnjoj nuždi, mogao skloniti ili tražiti pomoć od svog prijatelja, američkog predsjednika Andrewa Jacksona. Ta je odluka dovela i do civilnog zbijega poznatog kao Runaway Scrape. Santa Annino napredovanje su, međutim, usporile kiše i loše vrijeme, a dodatni problem je predstavljalo nedostatak informacija o položaju neprijatelja. Nastojeći što brže završiti rat, a nakon informacija da se teksaška Privremena vlada sklonila u Galveston, Santa Anna je odlučio podijeliti svoje snage, odnosno sa jednom manjom, ali pokretnom letećom kolonom zauzeti grad i zarobiti pobunjeničke vođe. Houston je to iskoristio kako bi mu se suprotstavio sa svojim trupama na rijeci San Jacinto. Čak i tako oslabljena, Santa Annina je vojska bila toliko nadmoćna nad Houstonovom da je 20. aprila, kada su se srele, Santa Anna sljedeći dan dozvolio svojim trupama popodnevnu siestu. To je Houston iskoristio da sljedeći dan izvede prepad koji će dovesti do bitke kod San Jacinta; u njoj su Meksikanci potpuno razbijeni, a Santa Anna zarobljen. Pred Houstonom, koji je u bitci ranjen, je pristao potpisati sporazume iz Velasca kojima je rat formalno završen, a priznata nezavisnost novoproglašene Republike Teksas. Meksičke trupe su se nakon toga povukle preko granice.

Taj događaj, međutim, nije doveo do trajnog mira. Santa Anna je, za vrijeme svog zarobljeništva, bio svrgnut in absentia, i nova meksička vlada nikada nije priznala sporazume, a zajedno sa njima i teksašku nezavisnost. Godine 1842. je meksička vlada poslala tzv. Wollovu ekspediciju koja je nakratko zauzela San Antonio, a sve vrijeme se vodio tzv. mali rat na granici, odnosno pomorski rat na obalama Teksasa. Sve to je nagnalo teksaške političare da se odluče za politiku pripajanja svoje države SAD, što će 1846. poslužiti kao povod za izbijanje meksičko-američkog rata.