Tekle Georgis II Etiopski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Tekle Georgis II Etiopski
neguš negasti
Vladavina 1868 - 1872
Prethodnik Tevodros II
Nasljednik Johanes IV Etiopski
Otac Vagšum Gebre Medhin neguš Laste
Rođenje ?
Smrt 1873

Tekle Georgis II Etiopski (giz: ተክለ ጊዮርጊስ) rođen kao je Vagšum Gobeze ( ? - 1873), bio je etiopski car (neguš negasti) od (1868 do 1872).

Gobeze je temeljio svoje pravo na carsko prijestolje na osnovu dvije linije svog rodoslovlja; njegov otac Vagšum Gebre Medhin, bio je potomak stare dinastije Zagaj i vladar Laste, a po majčinoj liniji bio je potomak Salomonske dinastije. Njegovi glavni takmaci u borbi za prijestolje bili su Menelik II, u to vrijeme samo neguš pokrajine Šoa, i dejazmač Kasaj (kasniji car Johanes IV). Gobeze je oženio Kasajevu sestru - Dinkineš Merča.

Kako je vladavina Tekle Georgisa bila kratkotrajna, bez nekih značajnih novina, na nekim etipskim carskim listinama on se uopće ni ne spominje kao neguš negasti.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Za Gobezea se prvi put saznalo, kad je stao na čelo pobune u Lasti 1864, ravno šest godina nakon što mu je oca Gebre Medhina dao pogubiti tadašnji car Tevodros II zbog toga što je podupro pobunu Ageja Niguse.[1]

Gobeze je poduzeo prvi korak u borbi za carsku titulu, prije samoubojstva cara Tevodrosa II u vrijeme kad se bližila kraju britanska ekspedicija po Etiopiji. Krajem 1867 on je krenuo u napad na Tevodrosovu utvrdu u Magdali, ali zaustavljen na 50 km od utvrde.

Vagšum Gobeze proglasio se carem u augustu 1868 godine, i uzeo si carsko ime Tekle Georgis II Etiopski u Sokoti, na teritoriju kojim je vladao u - Vagu. Kako je abuna Etiopske tevahedo crkve umro neposredno prije njegova proglašenja, nije bilo nikog tko bi ga mogao okruniti za cara. No ono što je bilo puno ozbiljnije, za cara ga nisu priznavali ni njegovi takmaci, pa čak ni njegov šogor Johanes Kasaj. On je bio Dejazmač Tigraja koji se uspio dokopati veće količine suvremenog britanskog naoružanja, koje su mu oni ostavili za pomoć koju je pružio njihovoj vojnoj ekspedicije po Etiopiji. Udružio se s britanskim avanturistom Johnom Kirkhamom koji mu je postao osobni savjetnik, i instruktor njegove vojske. Njegova moć još je više ojačala nakon što si je 1870, osigurao pristup moru, prednost koju ni jedan njegov takmac za carsku titulu nije imao, tako je on u miru čekao rasplet događaja, zapravo dolazak novog etiopskog abune iz Aleksandrije koji bi ga mogao okruniti za zakonitog cara. Vrlo slično postupio je i Menelik II koji se utaborio u svojoj Šoi i mirno čekao sukob svoja dva najveća rivala.[2]

Tekle Georgis II, znao je da mu nema druge do direktnog sukoba sa Johanesom Kasajom te je nakon što je osigurao podršku Adala od Godžama i neguša Menelika od Šoe, napao je njegovo uporište Tigraj - 1871.

Dvije vojske sukobile su se prvi put kod Zulavuja 21. juna i borile cijeli dan, i pored značajne brojčane prednosti koju je imao Tekle Georgis, pobjedu je iznio dejazmač Kasaj čija je brojčano slabija vojska bila discipliranija, bolje obučena, i puno bolje opremljena. Tekle Georgis se uspio povući preko rijeke Mareb, ali je Johanes Kasaj krenuo u potjeru za njim, opkolio ga i prisilio na odlučnu bitku kod Adve 11. jula 1871 u kojoj ga je porazio, i ranjenog zarobio. Već slijedeće 1872 godine, 21. januara Johanes Kasaj okrunjen je za cara pod carskim imenom Johanes IV Etiopski

Tekle Georgis je oslijepljen i zatvoren sa svojim bratom i majkom u manastir Abba Garim, pored Adve, gdje je umro ili ubijen nekoliko godina kasnije.[3] Nakon njegove smrti njegova udovica, carica Dinkineš Merča (sestra Johanesa Kasaja), preselila se na dvor u Mek'ele i nastavila živjeti uz sve počasti carskog naslova.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Sven Rubenson, King of Kings: Tewodros of Ethiopia (Addis Ababa: Haile Selassie I University, 1966), str. 75, 80
  2. Harold G. Marcus, The Life and Times of Menelik II: Ethiopia 1844-1913, 1975 (Lawrenceville: Red Sea Press, 1995), str. 43
  3. Marcus: Menelik II str. 35
Prethodnik:
Tevodros II
neguš negasti
(1868 - 1872)
Nasljednik:
Johanes IV Etiopski