Simo Dubajić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Simeon "Simo" Dubajić (Kistanje, 1923 - Beograd, 8. jul 2009) bio je srpski nacionalistički političar rodom iz Hrvatske, poznat po tome kao što je kao jugoslavenski partizanski oficir sudjelovao u blajburškom masakru i bio prvi od sudionika tih događaja koji je o tome javno govorio.

Dubajić je na kraju drugog svjetskog rata imao čin majora i dobio komandu nad Motomehanizovanim odredom 4. armija JA. Sa njime je sredinom maja 1945. došao na tadašnju austrijsko-jugoslavensku granicu te su mu povjereni zarobljeni pripadnici kvislinških formacija - hrvatski ustaše i domobrani, srpski i crnogorski četnici, slovenski belogardjeci i dr. Dubajić je, prema kasnijem vlastitom svjedočenju, dobio zadatak da ih likvidira u Kočevskom rogu, što je i učinio od 26. maja do 5. juna 1945. Tada je strijeljano oko 30.000 ljudi. Dubajić je kasnije tvrdio da je sve vrijeme bio "pijan", ali da je naredio da se u jame gdje su bacani leševi dodatno baca eksploziv "kako nitko ne bi ostao živ".

Dubajić je nakon završetka rata došao u Zagreb gdje je upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Tamo se počeo zanimati za filmsku režiju te je, između ostalog, asistirao znamenitom sineastu Branku Baueru na njegova dva filma - Sinji galeb (1953) i Ne okreći se, sine (1956).

Dubajić je pažnju jugoslavenske i hrvatske javnosti na sebe prvi put skrenuo 1990. kada se priključio srpskim nacionalistima u dijelovima Hrvatske koji će kasnije postati poznati kao Republika Srpska Krajina. Tada je, između ostalog, u intervju beogradskom tjedniku Svet prvi put priznao svoje sudjelovanje u masakru, hvaleći se ubistvima hiljada "ustaša". Također je sudjelovao u balvan revoluciji; zbog toga su godine 1993. hrvatske vlasti protiv njega digle optužnicu za terorizam. U isto vrijeme mu je navodno Vuk Drašković, srpski političar i jedan od glavnih Miloševićevih suparnika, nudio komandu nad Srpskom gardom [1].

Dubajić se 1991. iz Knina preselio u Beograd. Godine 2006. je izdao knjigu Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga u kojoj je detaljno opisao svoje sudjelovanje u masakru, iznijevši kako je u njemu sudjelovala 9. dalmatinska brigada JA, uključujući i buduću jugoslavensku premijerku Milku Planinc. U martu 2009. je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv Dubajića podiglo zahtjev za provođenje istrage zbog ratnih zločina, prvi u bivšoj Jugoslaviji podignut protiv nekadašnjih partizana. Špekulacije o tome da će predmet, koristeći presedane u sličnim predmetima vezanim uz ratove 1990-ih, preuzeti srpske vlasti, prekinula je Dubajićeva smrt.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Robert Thomas, The Politics of Serbia in the 1990s. Columbia University Press, 1999. (p. 100)