Milka Planinc
Milka Planinc | |
---|---|
![]() Milka Planinc sredinom 80'-tih. | |
7. predsjednica Saveznog izvršnog vijeća
| |
Mandat 16. 5. 1982 – 15. 5. 1986 | |
Prethodnik | Veselin Đuranović |
Nasljednik | Branko Mikulić |
Mandat 14. 12. 1971 – 16. 5. 1982 | |
Prethodnik | Savka Dabčević-Kučar |
Nasljednik | Jure Bilić |
Rođenje | 21. novembar 1924. Žitnić, Kraljevina Jugoslavija |
Smrt | 7. oktobar 2010. (dob: 85) Zagreb, Hrvatska |
Politička stranka | SKJ |
Zanimanje | političar, gospodarstvenik |
Milka Planinc (Žitnić kod Drniša, 21. 11. 1924 - Zagreb, 7. 10. 2010), sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i sedma predsjednica Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi kod]
Milka Planinc se rodila 21. 11. 1924 u Žitniću kod Drniša, u obitelji Nikole Malade i Stane rođ. Kašić. Otac joj je bio deklarirani Radićevac koji je završio u zatvoru, jer je javno opsovao kralja Aleksandra I. Karađorđevića.[1] Majka joj je bila Srpkinja pravoslavne vjeroispovijesti, ali se je udajom za Milkinog oca preobratila na katoličanstvo.[2] 1930 godine Milka je sa roditeljima preselila u Split, gdje je živjela do 1947 godine. Majka joj je umrla 1934 godine, kada je Milka imala deset godina.[2] Milka je osnovnu školu pohađala u splitskom Lučcu, te srednju školu isto u Splitu. Još u toku školovanja se uključila u revolucionarni omladinski pokret i postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a zbog čega je imala problema s vlastima Kraljevine Jugoslavije.[1][3][4]
Drugi svjetski rat[uredi | uredi kod]
Čim je počeo Drugi svjetski rat, Planinc se angažirala u otporu talijanskom okupatoru. 1941 godine je kao srednjoškolka i SKOJ-evka demonstrirala pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu protiv izdavanja svjedodžbi na talijanskom jeziku. Planinc je pristupila narodnooslobodilačkom pokretu u Jugoslaviji, zajedno sa sestrom, nakon kapitulacije Italije 1943 godine i prvog oslobođenja Splita. Njemački Wehrmacht je ubrzo ponovno zauzeo Split, a Planinc je sa svojom jedinicom prebačena na Vis, gdje se priključila 11. dalmatinskoj udarnoj brigadi sa kojom je ostala do kraja rata. Komandant Planincinog bataljuna je bio Dominko Antunović. U ratu Planinc se razboljela i neko je vrijeme boravila u bolnici u Bariju. Poslije se vratila u brigadu sa kojom je prošla mnoga bojišta, od Metkovića, Širokog Brijega, Mostara, Knina, a zatim Rijeke-Fiume i Trsta-Trieste. U 11. dalmatinskoj udranoj brigadi obavljala je funkciju političkog delegata voda, a kasnije političkog komesara čete za vezu. Poslije završetka rata, 1945 godine, demobilizirana je iz Jugoslavenske narodne armije u činu poručnika. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1944 godine.[1][3][4]
Simo Dubajić je izjavio da je ubojstva, bez suda, zarobljenih vojnika i civila na Kočevskom rogu poslije Drugog svjetskog rata obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, a koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista.[5] Milka Planinc je odbacila optužbe Dubajića nazvavši ih političkim spekulacijama. Osobno se zalagala da se ti zločini istraže, te sudski i znanstveno obrade. Milka Planinc nikada nije bila komesar 11. dalmatinske udarne brigade kako tvrdi Dubajić, već komesar čete za vezu.[1][3]
Politička karijera[uredi | uredi kod]
Nakon rata radila je u kotarskom narodnom odboru u Drnišu. U Zagrebu je završila Višu upravnu školu, a od 1947 godine se aktivno počela baviti političkim radom. U Zagrebu je najprije radila u Elektri, a potom u Dalekovodu. 1949 godine staje na čelo Agitpropa za Trešnjevku, nakon čega slijedi njezin uspon u političkom životu SR Hrvatske i SFR Jugoslavije.[3][4] Kasnije se nalazila na pozicijama:
- politički sekretar "Općinskog komiteta Saveza komunista Trešnjevke";
- predsjednica "Narodnog odbora Trešnjevke" 1957;
- načelnica "Sekretarijata za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora Zagreba", 1961-1963;
- organizacioni sekretar "Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba", 1963;
- republički sekretar za "Školstvo i obrazovanje u Izvršnom vijeću SR Hrvatske", 1963-1965;
- predsjednica "Odbora za prosvjetu, nauk i kulturu Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1965-1967;
- predsjednica "Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1967-1971;
Nakon sloma nacionalističkog Maspoka Milka Planinc dolazi na čelnu poziciju Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) odakle, na prijedlog Josipa Vrhovca, navodno daje uhapsititi Franju Tuđmana, Dražena Budišu, Šimu Đodana, Marka Veselicu, Vladu Gotovca i druge nacionalističke aktere. 1977 godine Vrhovec je protiv nje vodio unutarpartijske intrige, no zaštitio ju je sam Josip Broz Tito.[3][4][6] Milka Planinc je potvrdila da sa Savkom Dabčević-Kučar privatno nikada nije bila prijateljica, nisu bile bliske iako su se ponekada družile u Savkinoj kući, pričajući o djeci i modi. Milka se razišla sa Savkom na nekim pitanjima, no nisu se svađale niti mrzile. Među njima je postojala ozbiljna razlika, ali ne dovoljna za mržnju.[7]
Planinc je bila predsjednica Saveznog izvršnog vijeća (SIV) tj. premijerka SFRJ od 16. 5. 1982 do 15. 5. 1986 U to vrijeme je prozvana i bila znana kao jugoslavenska željezna lady. Za premijerskog mandata Milke Planinc je donesen Dugoročni program ekonomske stabilizacije. Savezne vlasti su u njenom mandatu potpuno zabranile ili strogo ograničile uvoz najvećeg broja proizvoda široke potrošnje, a što je za rezultat imalo teške nestašice kave, ulja, šećera, deterdženata i brojnih drugih proizvoda.
U vrijeme naftne krize, embargo na izvoz nafte arapskih zemalja na Zapad, proširio se i na SFRJ zbog toga što je INA - Zagreb preprodavala arapsku naftu Zapadnim zemljama pa je ponestajalo goriva, a SIV je uveo prodaju na bonove koji su svakom vlasniku osobnog automobila omogućili da mjesečno kupi najviše 40 litara benzina ili dizela. Kada ni to nije pomoglo, Planinc je po uzoru na Italiju, Francusku i druge zemlje uvela sistem vožnje "par-nepar" kada su određenim danima smjela voziti samo vozila kojima je zadnji broj na registracijskoj tablici bio parni, a u drugima neparni. Za njezinog mandata je ograničena sloboda putovanja u inozemstvo i to tako što su za svaki prijelaz državne granice građani Jugoslavije morali uplaćivati novčani depozit koji je progresivno rastao pri svakom slijedećem prelazu granice u istoj kalendarskoj godini. Iako rigorozne, ove mjere su stabilizirale devizne rezerve zemlje. Planinc je ostvarila pretpostavke koje će kasnije baštiniti Ante Marković. Jedina je žena u povijesti koja je bila premijerka jedne socijalističke zemlje.[3][4][8]
Nakon što je 1986 godine SIV prepustila Branku Mikuliću, pretposljednjem predsjedniku SIV-a, Planinc se povukla u mirovinu, te je zbog zdravstvenih problema devedesetih morala koristiti invalidska kolica. Milka Planinc je preminula u Zagrebu, 7. 10 2010.[3][4] Sahranjena je na Mirogoju.[9]
Citati[uredi | uredi kod]








Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Snježana Kobešćak (1. 7. 2007). Milka Planinc: Partizanski i Domovinski rat su antifašistički. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ 2,0 2,1 E.K. (14. 1. 2011). Milka Planinc Srpkinja po majci. Kurir. Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Vlado Vurušić (7. 10. 2010). Jedna od najvažnijih osoba novije hrvatske povijesti. Moćna žena koju nitko nije volio.. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Predsjednik Josipović: Milka Planinc je zaslužila poštovanje. Večernji list (7. 10. 2010). Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ Snježana Kobešćak (12. 7. 2009). Kočevski rog - "Nemate razloga biti spori u čišćenju". Deutsche Welle. Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ JL (7. 10. 2010). Umrla Milka Planinc, bivša premijerka Jugoslavije. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ Boris Bilas (8. 8. 2009). Milka Planinc o Savki: 'Razišle smo se, ali se nikada nismo niti svađale niti mrzile'. Nacional. Arhivirano iz originala na 22. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ Umrla Milka Planinc. tportal.hr (7. 10. 2010). Arhivirano iz originala na 3. 1. 2014. Preuzeto 8. 3. 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Milka Planinc, Mirogoj RKT-51-II/I-202