San o ruži

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
San o ruži

kino poster
Režija Zoran Tadić
Producent Zagreb film
Centar film Beograd
Scenario Pavao Pavličić
Uloge Rade Šerbedžija
Fabijan Šovagović
Ljubo Zečević
Iva Marjanović
Anja Šovagović
Muzika Alfi Kabiljo
Fotografija Goran Trbuljak
Montaža Vesna Kreber
Datum(i) premijere 1986.
Trajanje 95 min.
Zemlja  Jugoslavija
Jezik srpskohrvatski
San o ruži na Internet Movie Database

San o ruži je hrvatsko/jugoslavenski krimi dramski film iz 1986. koji je režirao Zoran Tadić a glavne uloge tumače Rade Šerbedžija, Fabijan Šovagović, Ljubo Zečević, Iva Marjanović i Anja Šovagović. Glavni je protagonist siromašni radnik Valent koji stjecajem okolnosti postane svjedokom gangsterskog obračuna te dobije njihov novac.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Valent je siromašni radnik u jednoj čeličani koji stalno prolazi kraj mesarnice i sanja o mesu koje ne može priuštiti. Vračajući se kući iz noćne smene, slučajno svjedoči međusobnom obračunu kriminalaca koji se ubiju, ali kraj leša pronalazi torbu punu novca. Iako isprva misli odnijeti novac policiji, predomisli se te odluči svojoj supruzi i djeci napokon kupiti luksuzne stvari i hranu.

Nakon što počne trošiti više nego što je to uobičajeno, Valenta kontaktira susjed mesar koji ga je vidio kako uzima novac te ga pokušava ucijeniti da ga vrati. Valentov najbolji prijatelj Žac je pak u vezi s mesarovom kćeri. Konačno doznaje pozadinu umorstva na tržnici: mesar je posredovao pri prodaji mesa bez sanitarnih potvrda — krijumčari bi dovozili meso, on ih je isplaćivao Carevim novcem, a meso privremeno odlagao u svojem hladnjaku, no one noći šverceri su ga pokušali nasamariti. Nisu dovezli meso, a pokušali su uzeti novac. Braneći se, mesar ih je obojicu ubio. Policija uhiti mesara dok Valenta privede Car, šef lokalne bande, te traži novac. Kako bi se spasio, Valent uzima pištolj te ubija kriminalce i bježi iz prostorije, ali je svjedokom ubojstva bio Žac.

Uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Otkrivši tko ga i zašto ugrožava i razriješivši dvojbu kako preživjeti, Tadićev će junak, oslobađajući se prijetnje činom koji uključuje faustovske konzekvencije, svjesno narušivši introspekcijsku kategoriju ’ja sam pošten čovjek’, samu sebi dosuditi trajnu patnju. Takva nihilistična i pesimistična vizija života malog čovjeka tipična je za psihološki triler kakav ustoličuje film noir, ali je, nažalost, i neprijeporno suvremena. No, višeznačnosti i filozofičnosti sama svršetka vratit ćemo se nešto kasnije. Prokušanom fabularnom obrascu trilera Tadić dodaje jedinstvenu dimenziju osobnoga senzibiliteta. Kreirajući virtualnu zbilju, koja je stvarnija od dokumenta i gorča od istine, autor nas zaustavlja u vremenu i nagrađuje recepcijom umjetnosti, predstavljaući se, poput svih velikana samozatajno, samo njezinim medijem...Najsnažnija je, dakako, socijalna pozadina trenutka. Iz nje proizlaze sve Valentove nedaće. Siromaštvo koje čovjeku najteže pada ako ga u baštinu ostavlja djeci Valenta je nagnalo na brzoplet korak. Uzeo je tuđi novac i time utjelovio vlastito prokletstvo. U njegovu poštenjem određenu bitku trenutak slabosti do koje je doveden bezizlaznošću iz neimaštine što umori i pokoleba i najjači karakter pokrenuo je Valentovo moralno urušavanje. Intimni mu moral ne dopušta da troši taj novac, pa on znači plamteću kušnju kojoj Valent s mukom odolijeva i kada ga Ljuba, prepuštajući se djetinjasto maštanju što bi sve s tim novcem mogli učiniti u granicama naučene skromnosti nagovara da ga počnu trošiti, predbacujući mu kako nedovoljno skrbi za vlastitu djecu.

Hrvatski filmski savez, [1]

Šerbedžin lik cijelo vrijeme odbija ikakav odnos s mesarom koji ga želi uvući u slučaj i jasno se distancira od njega, osim što ne vraća novac. To Tadić kao da je jedva dočekao jer umjesto da se zabavio gradacijom krimi strane priče, njega je više ponijelo opipljivo oslikavanje turbone socijalne situacije uz koju film "kradu" i zabavne epizode s "lajavim" susjedima koje tumače izvrsni Zdenka Heršak i Frano Majetić. No, odnos između glavnog junaka i lokalnih mafijaša potpuno je zapostavljen i dalek pa zbog toga akcije sanjara o ruži na kraju filma dođu potpuno nemotivirano i autorski isforsirano.

Arsen Oremović, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ljiljana Šišmanović. "San o ruži". Hrvatski filmski savez. http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail.aspx?sif_clanci=1840#.U-pQJOO1zVo. 
  2. Večernji list, Tko gleda, zlo ne misli, str. XVI, 12. 2. 1999.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]