Revani
| Revani İlyas Şüca Çelebi | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1457 Jedrene |
| Smrt | 1524 Istanbul |
| Opus | |
| Jezik | turski |
| Znamenita djela | |
► Ishret-name | |
Revani (İlyas Şüca Çelebi ; Jedrene, 1457. – Istanbul, 1524.) je bio turski pjesnik.
Životopis[uredi | uredi kod]
Rođen je u Jedrenu, sin Abd Allaha. Kroz njegova djela možemo zaključiti da je stekao dobro obrazovanje. Stigao je u Istanbul za vrijeme Bajazita II. i postao upravnik surrea, to jeste fond novca namijenjen siromašnima što je sultan redovno slao u Meku i Medinu. No Revani je optužen za zlouporabu vlasti i korupciju, i potom je pao u nemilost.
Odselio je u Trabzon i stupio u službu princa Selima. On mu je oprostio nesmotrenost a nakon što je Selim zasjeo na prijestolje, Revani je zauzeo razne i unosne položaje. Postao je nadstojnik sultanske kuhinje (Saray Mutfakları), a kasnije mu je povjerena uprava Aja Sofije. Nakon toga i njegovog povratka sa hadža, Revani se počeo brinuti za akvadukt u Bursi [1].
Tijekom svog života, bio optužen za zlouporabu novčanih sredstava i prijevaru.
Sagradio je kompleks džamija u istanbulskoj četvrti akvadukta Kırkçeşme za kojeg je dobio pohvalu od sultana Selima[1]. Na tom mjestu Revani je pokopan 1524. Kompleks džamije više ne postoji. Vjerojatno se nalazio između u današnjeg Fatiha i Zejtinburna, u blizini Tehničkog univerziteta Jildiz.
Djela[uredi | uredi kod]
Od Revanija je nam ostao divan, pjesnik ga je posvetio svome meceni sultanu Selimu. Najbolja osobina te zbirke je kvalitet gazela, u njima se prepoznaje harmonizan tok mistične i čovječije ljubavi. Većina njih su kasnije uglazbene.
Revanijevo remek-djelo je Ishret-name, masnavi od 694 bejta. Autor ga je okončao pri kraju života. U Ishret-nameu nalazimo povijest vinogradstva, pa Revani zalazi u podrobne detalje uključivši etiketu kojem se vino časti i jela koja se uz njega poslužuju. Pritom, poduzima opreznu stilsku mjeru smještajući cijelu priču u mističnom prostoru, tako da bi spriječio napade od strogih vjernika. Ipak, bahijska tema i zbivanja u priči su već bila prisutna u njegovom vremenu a to važi i za Revanijeve navike, za kojeg se kaže da je volio zabave, pića i životne užitke, pa potom mnogi odlomci su bili cijenjeni zbog elegancije i duhovitosti. Ishret-name je prvi poem sa bahijskom temom, a pritom je nadahnuo žanr saki-name kod drugih pjesnika.
Uz to, u historijografiji imamo malo povijesnih zapisa o glazbi i glazbenim praksama na Otomanskog dvoru, i to većinom iz 16. i 17. stoljeća. Ishret-name je jedan od tih i u njemu se prikazuju glazbeni instrumenti između 15. i 16. stoljeća, uključujući çeng, tanbur, ud, kanun, def, kemençe, ney i kopuz.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 (en) Sona, Fatih (2016). „ÂŞIK ÇELEBİ'NİN MEŞÂ'İRÜ'Ş-ŞUARÂ'SINDA LATÎFELER”. Turkish Studies. Pristupljeno 02. 06. 2021.
- ↑ (en) Göktürk-Cary, Dilek (2017). „OTTOMAN MUSIC IN TRAVEL BOOKS: A PATH TO RESTRUCTURE THE FORGOTTEN OTTOMAN MUSICAL INSTRUMENTS”. Tarih İncelemeleri Dergisi XXXII. Pristupljeno 02. 06. 2021.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- (tur.) „Revanijev divan (1)”. Pristupljeno 02. 06. 2021.
- (tur.) „Revanijev divan (2)”. Pristupljeno 02. 06. 2021.
