Prijeđi na sadržaj

RPG-7

Izvor: Wikipedija
RPG-7

Vrsta Protuoklopna raketa
Historija uporabe
U službi 1961. do danas
Ratovi Vijetnamski rat, Afganistansko-sovjetski rat, Domovinski rat, Rat u Bosni i Hercegovini, Kosovski rat, Rat u Afganistanu, Rat u Iraku
Karakteristike
Dužina 1000mm
Brzina 145 m/s (početna brzina rakete)
Domet 400 m (efektivni domet rakete)
Efektivno probijanje oklopa 600 mm
Kalibar cijevi 40 mm

RPG-7 isto kao AK-47 je gotovo nezaobilazno oružje gotovo svih ratova. Uveden u upotrebu 1961. u SSSR-u još se nalazi u upotrebi velikog broja armija diljem svijeta. Iako su ga po karakteristikama nadmašila mnoga moderna oružja, još uvijek je u upotrebi zbog svoje niske cijene, velike efikasnosti, te gotovo nikakvih potreba za održavanjem.

Oružje se sastoji od lansirne cijevi presjeka 40 mm, dužine 953 mm čija težina iznosi samo 7 kg.Cijev sa barutnom komorom i lijevkom služi da se u njoj izvrši opaljenje i sagorijevanje barutnog punjenja, daje mini pravac kretanja, da usmjeri usijane barutne gasove prilikom gađanja i objedinjava sve dijelove u jednu cjelinu. Na prednjem dijelu - ustima cijevi imamo malo ojačanje i ispust za bradavicu na mîni. Na gornjem dijelu cijevi se nalazi pričvršćen prednji nišan, a na donjem dijelu pričvršćen je mehanizam za okidanje sa udarnom iglom koja je posebno navarena na cijev, a unutrašnjost je izbušena kako bi udarna igla mogla izvršiti opaljenje mine. Na barutnoj komori je zavaren sa gornje strane zadnji mehanički nišan, nosač optičkog nišana je sa lijeve strane, a rukohvat je sa donje strane. Zadnji kraj cijevi se završava lijevkom, koji služi za usmjeravanje usijanih barutnih gasova pozadi oružija prilikom gađanja srednji dio cijevi je prekriven drvenom oblogom kako bi zaštitio operatera od topline, kraj ima proširenje u obliku trube zbog ispušnih gasova.[1]

Mehanički (prednji i zadnji) nišan služi za nišanjenje oruđem na nepokretne i pokretne ciljeve ,kada je neispravan optički nišan, ili ako ga uopšte nemamo. Prednji mehanički nišan se sastoji od: nosača, opruge, tijela, mušice i zaštitnika mušice. Zadnji mehanički nišan se sastoji od: nosača, opruge, preklapača, gajke, utvrđivača gajke sa oprugama. Na preklapaču imaju podjele označene brojevima od 1 do 5 koje označavaju daljine u metrima od 100 do 500 m. Na gajki nalaze se izrez preko koga se vrši nišanjenje u cilj. Optiči nišan služi za neposredno nišanjenje na nepokretne i pokretne ciljeve, pri dnevnom i noćnom gađanju oruđem do 500 m. Noćno gađanje omogućava akumulator (baterija) koja vrši osvjetljavanje končanice. Uveličava 34 puta, a polje vida je 12 stepeni.

Vrste mina

[uredi | uredi kod]

Kumulativne mine

[uredi | uredi kod]
  • PG-7V kumulativna mina (HEAT) namijenjena je za onesposobljavanje i uništavanje oklopnih borbenih vozila, svih vrsta motornih vozila, bunkera, zemunica, utvrđenih zgrada itd.

Po udaru mine u cilj (prepreku) zbog sile reakcije piezogenetrator pod pritiskom se lomi (dolazi do spajanja selenskih pločica) i stvara kratkotrajni strujni impuls vrlo visokog napona (oko 1500-2000 V). Strujni impuls se prenosi do detonatora i devijatora koji se aktivira. Aktiviranjem incijalnag lanca upaljača, izaziva se eksplozija eksplozivnog punjenja bojeve glave. Za vrijeme detonacije eksplozivnog punjenja bojeve glave, detonacioni talas se kreće prema tjemenu lijevka. Usljed velike energije lijevak se topi, nastali pritisak djeluje približno okomito na zidove lijevka.

PG-7VR mina.
  • PG-7VL mina s promjerom bojeve glave 93 mm, namijenjena za uništavanje oklopnih vozila te utvrđenih fortifikacijskih objekata.
  • PG-7VR tandem kumulativna mina koja se satoji od jedne kumulativne glave promjera 64 mm i druge promjera 105 mm. Ova mina je namijenjena za uništavanje oklopnih vozila ERA oklopom. Prva glava detonira ERA oklop, dok druga prodire kroz homogeni čelik te eksplodira.[1]

Termobaričke mine

[uredi | uredi kod]
TBG-7V mina.
  • TBG-7V mina promejra 105 mm punjena termobaričkim eksplozivom koji oksidira kupeći kisik iz okoline te dovodi do jake detonacije. Koristi se za velike koncentracije žive sile primjerice u urbanim borbama.

Trenutne mine

[uredi | uredi kod]
OG-7V
  • OG-7V namijenjena je za uništavanje i neutralisanje žive sile i vatrenih srestava koja nisu zaštićena oklopom. Uspješno dejstvo parčadi mine je u prečniku oko 100 metara. Trenutna mina se sastoji od: mine i barutnog punjenja.[1]

Upotreba

[uredi | uredi kod]

Oružje je korišteno od strane afganistanskih mudžahedina tokom Sovjetsko-afganistanskog rata kao i njegov prethodnik RPG-2. Tokom Vijetnamskog rata sjevernovijetnamske snage su koristile RPG-7 protiv oklopnih transportera M113 koji su bili improvizovano štićeni bodljikavom žicom.[2]

Tokom sukoba u Sjevernoj Irskoj IRA je koristila RPG-7 protiv oklopnih vozila britanske vojske, pa je tako Beechmount avenija u gradu Lurganu nazvana avenijom RPG-a.[3]

U Mogadišu, Somaliji su dva američka helikoptera UH-60 Black Hawk oborena 1993. pomoću ovog oružja.[4]

Talibani u Afganistanu imaju formirane jedinice lovaca na tenkove koji znaju imati i do 15 RPG-ova prilikom jednog napada.

Prednosti i mane

[uredi | uredi kod]
  • Prednosti: lakoća prijenosa i lagano upravljanje što ga čini dostojnim protivnikom u gerilskom ratovanju. Brzina punjenja raketama i peciznost na malim udaljenostima.
  • Mane: Nepreciznost na većim udaljenostima,slaba probojna moć za nova oklopna vozilla. Zabranjeno je gađanje iz zatvorenih prostorija i kada se iza lansera nalazi prepreka bliža od 2m. Zbog izlaza dimnih plinova zahtjeva veću površinu za ispaljivanje. Poslugu trebaju sačinjavati dva vojnika. Poželjno je pri gađanju staviti antifone.[5]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Priručnik za RPG-7 Vojske Federacije BIH, 2001.
  2. S.Taylor. "A Troop 4th Squadron, 12th US Cavalry, 1st Brigade 5th Infantry Division (Mechanized)". Atroop412cav.com. Retrieved 2012-02-20
  3. http://science.howstuffworks.com/rpg4.htm
  4. TRADOC BULLETIN 1, Range and Lethality of U.S. and Soviet Anti-Armour Weapons. United States Army Training And Doctrine Command. 30 September 1975.
  5. Lugosi, József (2008). "Gyalogsági fegyverek 1868–2008". In Lugosi, József; Markó, György. Hazánk dicsőségére: 160 éves a Magyar Honvédség. Budapest: Zrínyi Kiadó. p. 389. ISBN 978-963-327-461-3.