Proslava 1. marta
|
Proslava 1. marta | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bugarska  Sjeverna Makedonija  Moldavija  Rumunija
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2017. |
| ID: | 01287 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | [[1] UNESCO] |
Proslava 1. marta je tradicija iz davne prošlosti kojom se obilježava početak proljeća, na području država: Sjeverna Makedonija, Bugarska, Rumunija i Moldavija. Proglašena je za UNESCO-ovu nematerijalnu svjetsku baštinu na prijedlog navedenih zemalja.
Osnovna tradicija se sastoji u izradi martenice, prinošenju i nošenju crvenog i bijelog konca, koji se potom odvezuje kada se vidi prvi cvijet, lasta ili roda. Osim osnovne tradicije, postoje i drugi lokalni običaji, kao što su običaji pročišćavanja u Moldaviji.
Martenica (bugarski: mартеница; makedonski: мартинка; ; rumunjski: mărțișor; grčki: μάρτης) je rukotvorina izrađena od crvenih i bijelih vunenih niti kao simbola poruke dobrih i pozitivnih osjećaja i očekivanja. U nekim se područjima Bugarske koristi samo crveni konac, u nekima ima više boja, ali uvijek dominira crvena; ponegdje se koncu dofaje zlatni ili srebrni metalni novčić. Izgledu martenice, ljepoti izrade, bogatstvu oblika, u narodnome se stvaralaštvu kasnije pridavao veći značaj, pa su se počele izrađivati od vune, svilenog ili pamučnog konca i bile su različitih oblika: u obliku kovanica, zviždaljki itd., a to je posebno vidljivo današnjih dana.
Vjeruje se da izrađevine iz tradicije pružaju simboličku zaštitu od opasnosti kao što je loše vrijeme, a običaj obezbjeđuje siguran prijelaz iz zime u proljeće za pojedince, grupe i zajednice. Sudjeluju svi članovi dotičnih zajednica, bez obzira na njihovu starost, a običaj doprinosi društvenoj koheziji, međugeneracijskoj razmjeni i interakciji s prirodom, potičući raznolikost i kreativnost. Neformalno obrazovanje najčešći je način prijenosa: u ruralnim područjima mlade djevojke uče izraditi konac od strane starijih žena, dok u urbanim područjima uči se od učitelja, zanatlija i radionica, u organizaciji etnografskih muzeja.
Dotične zajednice aktivno su uključene u napore za inventarizaciju, istraživanje, dokumentiranje i afirmaciju manifestacije, a postoje i brojni kulturni projekti usmjereni na očuvanje tradicije.[1]
