Apolonije iz Tijane – razlika između verzija
m clean up using AWB |
|||
| Red 45: | Red 45: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
*[http://www.themystica.com/mystica/articles/a/apollonius_of_tyana.html/ The Mystica - Apolonije iz Tijane (eng)] |
|||
*[http://www.livius.org/ap-ark/apollonius/apollonius01.html/ Livius - Apolonije iz Tijane (eng)] |
|||
{{mrva-biog}} |
|||
[[Kategorija:Grčki filozofi]] |
[[Kategorija:Grčki filozofi]] |
||
Verzija na datum 15 juli 2011 u 11:20
| Apolonije iz Tijane | |
|---|---|
| Antička filozofija | |
| Zapadna filozofija | |
| Rođenje | cca. 15. n.e. |
| Smrt | cca. 100. n.e. |
| Filozofija | |
| Škola/Tradicija | Helenistička filozofija |
| Glavni interesi | pitagorejstvo, okultizam |
| Inspiracija | |
Od | |
Na | |
Apolonije iz Tijane (grč. Ἀπολλώνιος ὁ Τυανεύς) († 96.-98.[1]), grčki novopitagorejski filozof, putujući učitelj i asket iz 1. stoljeća, podrijetlom iz Kapadocije. Još u antici pročuo se kao prorok i čudotvorac, a legende o njemu proširila se na Zapadu do srednjeg vijeka.[2]
Njegovu je biografiju u obliku fantastičnog romana napisao oko 220. godine Flavije Filostrat Atenski (175.-249. pne.) u djelu Život Apolonija iz Tijane.
Životopis
Rodio se u gradu Tijani u Kapadociji (današnja Turska). Sa šesnaest godina postao je sljedbenik pitagorejske filozofije i odrekao se svjetovnih užitaka.[3] Navodi se da je liječio bolesne, izvodio čudesa, a kada je ubijen rimski car Domicijan, koji se nalazio kilometrima daleko u Rimu, Apolonije, koji je bio u Efezu, navodno je to predosjetio i u trenutku kada je car umro, uzviknuo je: "Udari! Udari! Tiranin je mrtav!"[3]
Tijekom života putovao je u Italiju, Grčku, Siriju i Babilon, a između 41. i 54. godine boravio je u Indiji, gdje je proučavao hinduizam i ono što se zadržalo od budizma.[4]
Poslije njegove smrti, žitelji njegova rodnog grada podignuli su mu hram u čast.
Djela
- Svetkovine ili O žrtvovanju
- Pitagorin život
Zanimljivosti
- Francuski okultist Eliphas Levi proveo je 1854. godine nekromancijski ritual u želji da prizove duh Apolonija iz Tijane.[5]
Bilješke
- ↑ Eliksir i kamen, str. 25.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 268.
- ↑ 3,0 3,1 http://www.sacred-texts.com/grim/magus/ma256.htm
- ↑ Eliksir i kamen, str. 26.
- ↑ Levi, Eliphas, str. 125.-129.
Literatura
- Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
- Levi, Eliphas, Transcendentalna magija, Beograd 1990. YU ISBN 86-81585-06-1
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. I, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-01-5