Francuski pokret otpora – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Francuska vojna historija; dodana kategorija Francuski pokret otpora protiv nacizma pomoću gadgeta [[Wikipedia:Alati/Gadgeti/HotCat|H...
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[File:Croix de Lorraine2.svg|thumb|150px|Lorenski križ, koga je [[Charles De Gaulle]] odabrao kao simbol francuskog otpora.]]

[[Datoteka:Members of the Maquis in La Tresorerie.jpg|thumb|Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, [[Boulogne]].]]
[[Datoteka:Members of the Maquis in La Tresorerie.jpg|thumb|Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, [[Boulogne]].]]
'''Francuski pokret otpora''' ([[francuski jezik|franc.]] '''Résistance''') djelovao je protiv njemačke okupacije i kolaboracionske francuske vlade tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].


'''Francuski pokret otpora''', doslovno '''Francuski otpor''' ({{jez-fr|La Résistance française}}) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija [[pokret otpor|pokreta otpora]] koje su djelovale u [[Francuska|Francuskoj]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pod [[Njemačka okupacija Francuske|njemačkom okupacijom]] od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale [[propaganda|propagandu]], [[demonstracije]], [[štrajk]]ove, [[sabotaža|sabotaže]] i [[terorizam|terorističke]] napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole [[Treći rajh|njemačkog]] okupatora i pro-[[Sile Osovine|osovinskog]] režima tzv. [[Vichyjska Francuska|Vichyjske Francuske]], kao i prikupljanje [[obavještajstvo|obavještajnih]] podataka za [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznike]] i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do [[gerila|gerilskih]] [[paravojska|paravojnih]] formacija zvanih [[maquis]] koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos [[Operacija Overlord|savezničkom iskrcavanju u Normandiji]], odnosno [[Oslobođenje Francuske|oslobođenju Francuske]] kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom [[Francuske snage unutrašnjosti]] (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama [[Slobodni Francuzi|Slobodnih Francuza]] integrirale u obnovljenu francusku vojsku.
[[Francuska|Francuski]] pokret otpora je bio podređen odboru Slobodne Francuske u [[London]]u, i pod upravom [[Charles de Gaulle]]a i francuskoj vladi u [[egzil]]u. Članovi ovoga pokreta organizirali su pomoći ratnim zarobljenicima, [[propaganda|propagandu]] [[sabotaža|sabotaže]] i [[subverzija|subverzije]] kao i vojne aktivnosti u prilog savezničkih država.

Organizacija pokreta otpora počela je gotovo odmah nakon što je maršal [[Philippe Pétain]] [[1940]]. potpisao primirje sa [[treći rajh|nacističkom Njemačkom]].


== Akcije otpora ==
== Akcije otpora ==
Red 13: Red 12:


{{citiranje|Primećena pojačana aktivnost francuskog porketa otpora, koji vrše sabotaže i to na prostoru Savojskih Alpa. Taj pokret stoji pdo jakim komunističkim uticajem. Italijani su do sada veoma malo poduzeli kako bi stali naput tim sabotažama Francuza.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. avgusta 1943.}}
{{citiranje|Primećena pojačana aktivnost francuskog porketa otpora, koji vrše sabotaže i to na prostoru Savojskih Alpa. Taj pokret stoji pdo jakim komunističkim uticajem. Italijani su do sada veoma malo poduzeli kako bi stali naput tim sabotažama Francuza.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. avgusta 1943.}}

==V. također==
*''[[Chant des Partisans]]
''*[[Pobuna u Villefrancheu]]


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}


{{mrva-pov}}


[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma| ]]
[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma| ]]

Verzija na datum 5 august 2014 u 22:53

Lorenski križ, koga je Charles De Gaulle odabrao kao simbol francuskog otpora.
Pripadnici francuskog pokreta otpora 14. septembra 1944, Boulogne.

Francuski pokret otpora, doslovno Francuski otpor (fr. La Résistance française) je naziv kojim se zajednički označava nekoliko različitih organizacija pokreta otpora koje su djelovale u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata pod njemačkom okupacijom od 1940. do 1944. godine. Aktivnosti pokreta otpora su uključivale propagandu, demonstracije, štrajkove, sabotaže i terorističke napade na ljudstvo, materijalna sredstva i simbole njemačkog okupatora i pro-osovinskog režima tzv. Vichyjske Francuske, kao i prikupljanje obavještajnih podataka za Saveznike i skrivanje oborenih savezničkih pilota i odbjeglih ratnih zarobljenika. Francuski pokret otpora se odlikovao izuzetnom raznorodnošću članstva, uključujući ideološku, pa su se njegovi pripadnici mogli naći u širokom rasponu od rojalista i katoličkih konzervativaca na desnici do komunista na ljevici; u organizacijskom smislu se sastojao od konspirativnih mreža u gradovima i naseljenim mjestima pa sve do gerilskih paravojnih formacija zvanih maquis koje su djelovale u zabačenim planinskim područjima. Organizacije pokreta otpora su dugo vremena bile malobrojne i marginalizirane, a aktivnosti su počele ozbiljnije koordinirati tek 1942. godine. Usprkos toga, pripadnici pokreta otpora su dali značajan doprinos savezničkom iskrcavanju u Normandiji, odnosno oslobođenju Francuske kada su zajedno sa savezničkim snagama pod imenom Francuske snage unutrašnjosti (FFI) sudjelovale u borbama protiv njemačkih trupa. Početkom 1945. su se te snage zajedno sa snagama Slobodnih Francuza integrirale u obnovljenu francusku vojsku.

Akcije otpora

1940. započeli su u Parizu prvi studentski prosvjedi protiv njemačke okupacije, i Višijske vlade, koja je osnovana kao organ suradnje s njemačkom vladom na čelu s maršalom Philippe Pétainom.

1942. su Gaullisti u Londonu s članovima pokreta otpora uskladili koordiniraciju aktivnosti protiv rastuće njemačke i državne represije. Do jačanja organizacija došlo je nakon ujedinjenja političkih snaga otpora: Delegat de Gaullea Jean Moulin koji je bio sposoban organizator, imenovan je predsjednikom pokreta otpora.

Primećena pojačana aktivnost francuskog porketa otpora, koji vrše sabotaže i to na prostoru Savojskih Alpa. Taj pokret stoji pdo jakim komunističkim uticajem. Italijani su do sada veoma malo poduzeli kako bi stali naput tim sabotažama Francuza.[1]

– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. avgusta 1943.

V. također

*Pobuna u Villefrancheu

Izvori