Salijska pesma – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[ |
[[Datoteka:Salii2.jpg|right|thumb|Rimski reljef. Salijevci nose svete štitove.]] |
||
'''''Salijska pesma''''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''carmen saliare'') jeste drevna pesma u [[Saturnijski stih|saturnijskom stihu]], zapravo [[ |
'''''Salijska pesma''''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''carmen saliare'') jeste drevna pesma u [[Saturnijski stih|saturnijskom stihu]], zapravo [[bajalica]], koju je u [[Antički Rim|starome Rimu]] uz ples pevao sveštenički kolegij [[Salijevci|Salijevaca]] (lat. ''salire'' = skakati, plesati). Uz [[Arvalska pesma|Arvalsku pesmu]] predstavlja najstariji spomenik [[Rimska književnost|rimskog pesništva]]. Na osnovu oblika i jezika pretpostavlja se da potiče iz [[6. vek pne.|6.]] ili [[5. vek pne.|5. veka pne.]] Možda se zapravo radi ne o jednoj, nego o više pesama, pa u tom slučaju govorimo o ''carmina saliaria''. I pored komentara koje su pisali [[Lucije Elije Stilon Prekonin]] i drugi, sačuvani stihovi već u [[Antika|antici]] bili su nerazumljivi. Tako npr. [[Horacije]] kaže: |
||
:Salijsku [[Numa Pompilije|Numinu]] pesmu ko hvali – a kao god ni ja – |
:Salijsku [[Numa Pompilije|Numinu]] pesmu ko hvali – a kao god ni ja – |
||
:reč ne razume, taj želi da ispadne jedini znalac...<ref>Horacije, ''[[Pisma (Horacije)| |
:reč ne razume, taj želi da ispadne jedini znalac...<ref>Horacije, ''[[Pisma (Horacije)|Epistulae]]'', II, 1, 85-86. Prev. [[Radmila Šalabalić]].</ref> |
||
Slično tome, [[Kvintilijan]] piše: "Salijske pesme njihovi vlastiti sveštenici jedva razumeju".<ref>Kvintilijan, ''[[Institutio oratoria]]'', I, 6, 40.</ref> |
Slično tome, [[Kvintilijan]] piše: "Salijske pesme njihovi vlastiti sveštenici jedva razumeju".<ref>Kvintilijan, ''[[Institutio oratoria]]'', I, 6, 40.</ref> |
||
Red 20: | Red 20: | ||
:''cozeulodorieso. omnia vero adpatula coemisse. ian cusianes duonus ceruses. dunus Ianusve vet pom melios eum recum''<ref>Varon, ''De lingua Latina'', VII, 27.</ref> |
:''cozeulodorieso. omnia vero adpatula coemisse. ian cusianes duonus ceruses. dunus Ianusve vet pom melios eum recum''<ref>Varon, ''De lingua Latina'', VII, 27.</ref> |
||
==Reference== |
== Reference == |
||
{{reference}} |
{{reference}} |
||
Aktualna verzija na datum 24 juni 2014 u 17:35
Salijska pesma (lat. carmen saliare) jeste drevna pesma u saturnijskom stihu, zapravo bajalica, koju je u starome Rimu uz ples pevao sveštenički kolegij Salijevaca (lat. salire = skakati, plesati). Uz Arvalsku pesmu predstavlja najstariji spomenik rimskog pesništva. Na osnovu oblika i jezika pretpostavlja se da potiče iz 6. ili 5. veka pne. Možda se zapravo radi ne o jednoj, nego o više pesama, pa u tom slučaju govorimo o carmina saliaria. I pored komentara koje su pisali Lucije Elije Stilon Prekonin i drugi, sačuvani stihovi već u antici bili su nerazumljivi. Tako npr. Horacije kaže:
- Salijsku Numinu pesmu ko hvali – a kao god ni ja –
- reč ne razume, taj želi da ispadne jedini znalac...[1]
Slično tome, Kvintilijan piše: "Salijske pesme njihovi vlastiti sveštenici jedva razumeju".[2]
Malobrojni fragmenti koji su nam sačuvani, a čiji je tekst još u antici iskvaren, većinom odslikavaju starinski govor, kao što je intervokalsko z koje je kasnije rotacizmom prešlo u r. Među jezičkim odlikama teksta jesu sikonopirani imperativ cante umesto canite "pevajte" i naziv divum deo "bog bogova" za Jana (fragment 1), nepromenjen indoevropski oblik tremonti umesto klasičnog tremunt "tresu se" i ime Leucesios ili Lucetius[3] za Jupitera (fragment 2). Međutim, utvrđivanje i samoga teksta i njegova značenja još uvek je predmet istraživanja. Jedna verzija teksta glasi ovako:
fragment 1:
- divum empta cante! divum deo supplicate![4]
fragment 2:
- quome tonas, Leucesie, ... prae tet tremonti
- quot ibe tet e nubi ... deiscunt tonare[5]
fragment 3:
- cozeulodorieso. omnia vero adpatula coemisse. ian cusianes duonus ceruses. dunus Ianusve vet pom melios eum recum[6]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Horacije, Epistulae, II, 1, 85-86. Prev. Radmila Šalabalić.
- ↑ Kvintilijan, Institutio oratoria, I, 6, 40.
- ↑ Tako Makrobije, Saturnalia, I, 15, 14.
- ↑ Varon, De lingua Latina, VII, 27. Za empta je predloženo i čitanje em pa = in patrem.
- ↑ Terencije Skauro, De orthographia, u: Corpus grammaticorum Latinorum, VII, 28.
- ↑ Varon, De lingua Latina, VII, 27.