Antigona (tragedija) – razlika između verzija
m robot Dodaje: ar:أنتيجوني |
m robot Dodaje: fa:آنتیگونه (سوفوکل); kozmetičke promjene |
||
Red 3: | Red 3: | ||
| naziv_izvornika = Ἀντιγόνη |
| naziv_izvornika = Ἀντιγόνη |
||
| prijevod = |
| prijevod = |
||
| slika = [[ |
| slika = [[Datoteka:Antigone And The Body Of Polynices - Project Gutenberg eText 14994.png|250px]] |
||
| opis_slike = Antigona i Polinikovo tijelo |
| opis_slike = Antigona i Polinikovo tijelo |
||
| autor = [[Sofoklo]] |
| autor = [[Sofoklo]] |
||
Red 20: | Red 20: | ||
| vrijeme_radnje = [[5. stoljeće p.n.e.]] |
| vrijeme_radnje = [[5. stoljeće p.n.e.]] |
||
| mjesto_radnje = [[Teba (Grčka)|Teba]] |
| mjesto_radnje = [[Teba (Grčka)|Teba]] |
||
| glavni_lik = [[Antigona]]<br>[[Kreont]] |
| glavni_lik = [[Antigona]]<br />[[Kreont]] |
||
| vrhunac = |
| vrhunac = |
||
| teme = |
| teme = |
||
Red 26: | Red 26: | ||
}}' |
}}' |
||
''Antigona''' ('''Ἀντιγόνη''') [[Sofoklo |
''Antigona''' ('''Ἀντιγόνη''') [[Sofoklo]]va je [[tragedija]] iz [[5. stoljeće p.n.e.|5. stoljeća p.n.e.]]. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu [[Teba|Tebi]], u nemirno vrijeme vladavine kralja [[Kreont]]a, vrijeme sukoba. ([[Tukidid]] opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.) |
||
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala. |
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala. |
||
Red 57: | Red 57: | ||
== Sažetak radnje == |
== Sažetak radnje == |
||
<br>'''Prvi čin'''<br> |
<br />'''Prvi čin'''<br /> |
||
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu. |
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu. |
||
<br>'''Drugi čin'''<br> |
<br />'''Drugi čin'''<br /> |
||
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja. |
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja. |
||
<i> |
<i> |
||
A brata njegova Polinika,<br> |
A brata njegova Polinika,<br /> |
||
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj<br> |
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj<br /> |
||
I roda našeg bogove do temelja<br> |
I roda našeg bogove do temelja<br /> |
||
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,<br> |
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,<br /> |
||
Nas kao roblje odvesti-<br> |
Nas kao roblje odvesti-<br /> |
||
Za njega evo ja proglasih sad,<br> |
Za njega evo ja proglasih sad,<br /> |
||
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...<br> |
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...<br /> |
||
</i> |
</i> |
||
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama. |
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama. |
||
<br>'''Treći čin'''<br> |
<br />'''Treći čin'''<br /> |
||
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu. |
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu. |
||
<br>'''Četvrti čin'''<br> |
<br />'''Četvrti čin'''<br /> |
||
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi. |
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi. |
||
<br>'''Peti čin'''<br> |
<br />'''Peti čin'''<br /> |
||
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima. |
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima. |
||
<br>'''Šesti čin'''<br> |
<br />'''Šesti čin'''<br /> |
||
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli [[Zeus]]a za pomoć u nevolji. |
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli [[Zeus]]a za pomoć u nevolji. |
||
<br>'''Sedmi čin'''<br> |
<br />'''Sedmi čin'''<br /> |
||
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova. |
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova. |
||
Red 113: | Red 113: | ||
[[ |
[[Kategorija: Grčka književnost]] |
||
Red 126: | Red 126: | ||
[[eo:Antigona (Sofoklo)]] |
[[eo:Antigona (Sofoklo)]] |
||
[[es:Antígona (Sófocles)]] |
[[es:Antígona (Sófocles)]] |
||
[[fa:آنتیگونه (سوفوکل)]] |
|||
[[fr:Antigone (Sophocle)]] |
[[fr:Antigone (Sophocle)]] |
||
[[hr:Antigona]] |
[[hr:Antigona]] |
Verzija na datum 18 decembar 2009 u 03:31
Antigona i Polinikovo tijelo | |
Naziv izvornika | Ἀντιγόνη |
Autor | Sofoklo |
Država | Grčka |
Jezik | grčki jezik |
Vrsta djela | drama |
Žanr | tragedija |
Datum izdanja | prije 442. p. n. e. |
Broj stranica | 60 |
Vrijeme radnje | 5. stoljeće p.n.e. |
Mjesto radnje | Teba |
Glavni lik(ovi) | Antigona Kreont |
'
Antigona ('Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća p.n.e.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.
Sadržaj
Lica:
- Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra
- Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra
- Kreont - njihov ujak, tebanski kralj
- Tiresija - prorok
- Hemon - Kreontov sin, Antigonin zaručnik
- Euridika - Kreontova žena
- Stražar
- Glasnici
- Zbor
Antigona je kćer Edipa i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.
Kreont je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.
Izmena, Antigonina sestra, kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom iako nije kriva. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.
Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubojstvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti.
Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu.
Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje.
Sažetak radnje
Prvi čin
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu.
Drugi čin
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.
A brata njegova Polinika,
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,
Nas kao roblje odvesti-
Za njega evo ja proglasih sad,
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.
Treći čin
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.
Četvrti čin
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.
Peti čin
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.
Šesti čin
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć u nevolji.
Sedmi čin
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova.
Zanimljivosti
- Francuski dramatičar Jean Anouilh 1944. godine piše suvremenu verziju Antigone koja je smještena u današnje doba. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u Sofokla. Dramu je na hrvatski jezik preveo Radovan Ivšić. Osim Anoulhove Antigone, i njmački dramatičar Bertolt Brecht je 1947. napisao modernu verziju ove drame.
Citati
- Za nemogućim ne valja posizati. (Izmena)
- Ne voli nitko loših vijesti glasnika. (Stražar)
- Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa. (Hemon)
- Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
- Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
- Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)
- Za ljubav, ne za mržnju ja sam rođena. (Antigona)
Vanjske poveznice
- „Antigona” (en)
- „Antigona” u prozi (en)
- „Antigona” (el)